ZVUČI nevjerojatno, ali postoji snimka pa u autentičnost te vijesti ne treba sumnjati: predsjednik Republike Zoran Milanović i ministar obrane Mario Banožić, ne samo da su se u jednom trenutku zajedno našli na istom mjestu, već su jedan drugom pružili ruku. Senzacija godine zbila se na svečanoj akademiji u MORH-u povodom obilježavanja 32. obljetnice ustrojavanja Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Predsjednik Republike i ministar obrane na svečanoj akademiji zajedno su podijelili odličja vojnicima i tako bar na trenutak prekinuli seriju udaraca ispod pojasa, kojima su jedan drugoga nježno obasipali proteklih mjeseci. Njihovo ne baš srdačno rukovanje, s kiselim izrazom lica, pokazuje kako je u politici moguće baš sve, apsolutno sve i kako i najljući neprijatelji, kada im odgovara, u tren primijene ponašanje, pa ako treba sklope i savezništvo. Ali rukovanje Zorana Milanovića i Marija Banožić potvrđuje da im nije strana nedosljednost i kako nitko nije bez mane - ni predsjednik ni Bane. I kako ispružena ruka drugu ruku mije, a obraz peru s obadvije.

Ako ste prošloga tjedna trebali podići lijekove koje vam je prepisao vaš liječnik ili ako ste namjeravali obaviti pregled za koji je nužna uputnica, morali ste čekati puna dva dana jer je Centralni zdravstveni informatički sustav bio na aparatima. Pokazivao je tek slabašne znakove života: nisu radili eRecepti, a nisu bile dostupne ni eUputnice, kao ni eNalazi. Zakazao sustav, ili kako to obično kažemo: pao sustav. Nije to neka osobita novost jer taj sustav kronično boluje od padavice, pada svako malo, ali sada se prvi put dogodilo da nije radio dva dana. Iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje javili su kako intenzivno rade na otklanjanju problema. Što vjerojatno znači da se cijeli Centralni zdravstveni informatički sustav nalazio na intenzivnoj njezi, ili kako se kolokvijalno kaže: u šok sobi.

I dok je prošloga tjedna zdravstveni sustav kolaborirao, predstavnici naroda, saborski zastupnici, vrijedno su i marljivo radili, čak i debelo iznad ponoći, kako bi izglasali niz zakona, a neka od tih izmjena obradovat će građane već od 1. siječnja. Izglasan je paket poreznih zakona pa će tako od siječnja 2024. plaće porasti zbog ukidanja prireza. A kako kod smanjenja poreza uvijek vlada pravilo: da bi jednom dao drugome moraš uzeti, uvode se porezi na nekretnine, odnosno na kuće za odmor, kao i porez na napojnice. Pa ćete onih nekoliko eura koje ste do sada plaćali u vidu poreza, opet vratiti državi. Jer država zna staru mudrost: građane pustiš da besplatno pređu preko mosta, a onda im novac uzmeš na ćupriji.

Dvije prošlotjedne vijesti vremenski su se preklopile. Iz Austrije javljaju kako od prosinca uvode nove, luksuzne noćne vlakove koji će putovati brzinom od 230 kilometara na sat, a prvi će krenuti na linijama Beč-Hamburg i Innsbruck-Hamburg. Vlakovi će imati čak i tuševe, tako da se putnici izjutra, prije dolaska na odredište mogu i otuširati. Takve vlakove uskoro uvode Njemačka, Švicarska, Italija i Nizozemska. A naš ministar prometa, Oleg Butković, najavljuje kako će u Hrvatskoj u sljedećem desetljeću obnoviti kompletnu željezničku infrastrukturu pa će biti dovedena na razinu na kojoj je danas autocestovna infrastruktura. Na autoputu, znaju svi vozači, brzina je ograničena na 130 kilometara na sat, pa budu li hrvatski vlakovi za deset godina jurili tom brzinom, još će uvijek kasniti 100 kilometara za austrijskim, njemačkim, talijanskim, ili nizozemskim vlakovima.

Prošloga tjedna ponovno je poskupjelo gorivo, a prijete nam i nestašicom dizela, jer, kao, nema ga dovoljno na svjetskom tržištu pa bi automobili koji koriste tu vrst goriva mogli ostati žedni. A zapravo stvar je puno jednostavnija. Cijene dizela i benzina rastu već sedamnaest tjedana zaredom pa ljudi gunđaju i negoduju. Onda im se zaprijeti nestašicom, pa ljudi kažu: ma neka ga samo ima, nije važno koliko košta. Pa su, da im automobili ne bi ostali žedni, građani spremni biti i - gladni.

Kad se političari rukuju, to im dođe kao pranje ruku. Od odgovornosti.