PREDSJEDNIK vladajuće stranke slovi kao odličan i snalažljivi govornik, siguran u javnom nastupu, znalac koji će se izvući iz svake situacije i koji lako izlazi na kraj s najprovokativnijim novinarskim pitanjima. U Saboru, na aktualnom satu, naprosto rastura oporbu, nitko mu nije ni do gležnja, a kad ga pokušaju provocirati nikome ne ostaje dužan. Naročito se izvježbao u verbalnim ratovima s predsjednikom države. Iako većina u stranci misli kako predsjednik vladajuće stranke briše pod sa šefom države, neki oponenti zlurado se smješkaju kada mu, primjerice, šef države poručuje da vježba sklekove jer da nije u stanju ni dva napraviti. Drago im je, likuju potiho, pomalo uplašeni od vlastitih misli, što postoji bar netko tko ga zna matirati riječima. A ovo sa sklekovima, bila je jedna od takvih žaoka.

Neki suradnici potiho o predsjedniku svoje stranke znaju, u najvećem povjerenju, doma, šapnuti supruzi - dobro se prije toga uvjerivši da nikoga nema u blizini: ''Al' je danas na sjednici predsjedništva oprao dvojicu kolega''. Ista je stvar i u Vladi: kad se ugase kamere i krene nejavni dio sjednice, ili pak prije početka, dobro opere ponekog ministra. Zna to biti vrlo žestoko pa bi se ti nesretnjakovići, kad se vrate doma, požalili supruzi: ''Bolje bih volio da mi je zveknuo šumarčinu nego što mi je ono rekao. Pred svima''.

Upravo je završila sjednica predsjedništva stranke, pa glasnogovornik čeka da šef da mig i da krenu prema dvorani u kojoj već odavno čekaju novinari. Dok su hodali prema sali a glasnogovornik poskakujući hodao za šefom, točno pred ulaskom, prije nego što je stigao otvoriti vrata, reče: ''Čuo sam, gospodine predsjedniče, dok sam se muvao među novinarima, da će vas jedan od njih pitati za komentar vijesti iz švedskih medija kako ste kandidat za šefa NATO saveza''.

Šef stranke nije ništa rekao. U glavi je već imao posložene teme o kojima će govoriti. Prvo, uspjesi u obnovi Banovine, pet-šest minuta, potom odličan dogovor s liječnicima koji su nakon pregovora u Vladi odustali od najavljenog štrajka, još pet-šest minuta…  Dok je govorio o uspjesima obnove na Banovini koja je naglo krenula nakon što je postavio novog ministra, jednog od sebi najodanijih ljudi, smišljao je kao će odgovoriti na ono pitanje o čelnoj osobi NATO-a. Imao je šef vladajuće stranke još jednu rijetku sposobnost: dok bi govorio o jednoj stvari, istodobno bi smišljao što reći o drugoj temi. Tako je bilo i sada.

Laskalo mu je, naravno, što se u stranim medijima spominje kao mogući šef NATO saveza. Velika je to stvar, puno veća od premijerske funkcije u Vladi. Neusporedivo veća. Ali dok je govorio o uspjesima obnove, znao je kako ne smije javno potvrditi da je to i sam čuo, puno prije nego što su to objavili švedski mediji, spominjući ga kao mogućeg šefa NATO-a. Naravno to ne može javno reći. Ali može podbosti šefa države, koji sigurno umire od ljubomore što njemu nije ponuđena ta funkcija. Pa će ga podbosti. Reći će ironično da se upravo predsjednik države snažno borio za proširenje NATO-a pa da bi njega kao eksperta o tome valjalo pitati te da su se Šveđani vjerojatno zabunili pa su mislili na njega…

Ali u tom trenutku nešto ljosne sa zida, novinari se u čudu okrenuše prema toj strani dvorane, a šef stranke u očaju gleda kako sa zida pada velika fotografija osnivača stranke, prvog njihovog predsjednika. Znao je, sada će početi likovanje oporbe i zločestih medija, a i neki u njegovoj stranci bit će sretni i širiti priče kako je to bio božji znak. Ruka providnosti. 

Šef stranke brzo se snašao i nakon onog nespretnog ''Pa nije valjda?'', reče: - Vidite, moju stranku optužuju za ovo i ono, da smo ovakvi i onakvi, da nemamo znanja, morala, sposobnosti, da smo prazni, bezidejni, ali sada ste se na svoje uči svi uvjerili: u našoj stranci, za razliku od ostalih - imamo duha.

Nije baš bio siguran koliko su novinari shvatili dosjetku o duhu u stranci, duhu koji, dok on govori, sa zida pomiče sliku, pa se prilično snuždeno iz konferencijske sale vraćao u svoj ured.

- Ako vam nešto mogu reći šefe – započe oprezno glasnogovornik u namjeri da oraspoloži predsjednika stranke. Jest da je nezgodno ovo što je pala slika bivšeg predsjednika usred vašeg govora. Jest da će biti svakakvih priča i zluradih komentara. Ali vidite šefe, ipak to nije tako strašno. Bolje da je pala slika, nego da je pala Vlada.

​​