- Ako je ono pucanje po zgradi Banskih dvora službeno okvalificirano kao pokušaj atentata na premijera, ne vidim zašto ovo s malim prstom nije pokušaj atentata na predsjednika - razgovaraju dvojica pripadnika službe sigurnosti još umorna od velike fešte 'otvorenje Pelješkog mosta'. Sve je prošlo u savršenom redu, ali kad se dan iza toga velikog događaja predsjednik Republike pojavio u Karlovcu sa zamotanim malim prstom na ruci lijeve ruke, dojam onog velebnog spektakla, blještavila, onaj čudesni vatromet, rapsodija boja i zvukova, Rimčeva Nevera na mostu, velebni skup najboljih hrvatskih kćeri i sinova, nekako je, u očima mladog pripadnika službe sigurnosti, lagano potamnio.

Kad u nekoj zemlji šefu države u atentatu strada makar i mali prst, makar samo nokat na malom prstu, to je znak za alarm, pale se svjetla upozorenja, oglašavaju se sirene na uzbunu - mislio je mlađi pripadnik službe osiguranja. Starije kolege, među njima i ovaj s kojim je upravo razgovarao, smatrali su ga sklonom pretjerivanju. Neki su ga čak proglašavali teoretičarem zavjere. U svakom grmu vidio bi opasnost, iza svakog ugla vrebala je nekakva ugroza, a nevolje se njihale s grana drveća ili visjele s prozorâ višekatnica, ispod svakog uličnog šatha naslućivao je mogući eksploziv, a osobito je bio podozriv prema dronovima, čak i kada je bio siguran, kao jučer na Pelješkom mostu, da ondje lete s odobrenjem. Jer, nikad ne znaš u kom grmu, umjesto zeca, leži vrag.

-Te dvije stvari nikao se ne mogu uspoređivati. Onaj mladić stvarno je pucao po Banskim dvorima, ranio policajca na osiguranju i mada u tom trenutku premijera nije bilo u blizini, to se - šire gledajući - ipak može smatrati pokušajem atentata na predsjednika Vlade. Ali ovo s predsjednikom Republike nipošto nije pokušaj atentata. Pa čovjek je sam rekao da se ozlijedio na sjekaču mesa. I da si je sam zamotao mali prst.

- Upravo u tome i jest kvaka – veli, ne predajući se, mlađi pripadnik službe sigurnosti. - Sam si je morao zamatati prst, umjesto da to učini stručno medicinsko osoblje. A njih u blizini rezidencije, u kojoj je predsjednik odsjeo, nije bilo. A za to je netko odgovoran, netko tko treba brinuti o sigurnosti predsjednika.

- Vidio sam da on za to optužuje ministra obrane. Jer, on je kao trebao potpisat nalog da u rezidenciji uz predsjednika bude i liječnik. A nije ga bilo.

- Upravo o tome govorim - nastavlja s izrazom krajnje zabrinutosti na licu onaj mlađi pripadnik službe osiguranja. - Netko je dakle, svjesno, doveo predsjednika u životnu opasnost. Što, recimo, da se ta rana na malom prstu, zbog nestručne obrade, dala na zlo. A mogla je.

- Ma, daj. Stvarno pretjeruješ. Čak ni predsjedniku Republike nije bilo ni na kraj pameti optužiti nekoga za pokušaj atentata. Nije to imao ni u primisli, jer da je, rekao bi. Znaš da za njega, kažu neki, važi ono: Što na umu, to na drumu. Bar on se ne čibi otvoreno reći što misli. Kolikogod se to nekima sviđalo ili ne.

- Što god rekao ne možeš me razuvjeriti. Ako smatraš da je - kako kažeš: šire gledano - onaj rafal po Banskim dvorima bio pokušaj atentata na premijera, koji nije bio ni okrznut, niti ga je bilo u blizini, a da ovo s malim prstom predsjednika Republike nije bio pokušaj atentata, grdno se varaš. Ovdje je čovjek završio s nestručno zamotanim zavojem na ruci. I to zbog nečijeg krajnjeg nemara, jer u njegovoj blizini nije bilo liječnika.

- Stvarno pretjeruješ i kolege imaju pravo kada ti se iza leđa smiju i proglašavaju te teoretičarem urote. Čovjek je posjekao mali prst, bože moj, nešto što se dogodi svakom od nas. Na palcu, kažiprstu, malom prstu…

- Dobro, ali kad si tako pametan, jesi li se upitao zašto je atentator ciljao baš predsjednikov mali prst. Zašto baš, pazi dobro: mali prst?

- Dragi mladi kolega, pričaš gluposti. Hajde molim te, objasni mi. Čak i da je bio atentat, kao što ti kažeš, zašto bi netko nasrnuo na predsjednikov mali prst?

- Morao bi to znati, ali vidim, ne znaš. To je zato što naš predsjednik sve ima u malom prstu.

- Dobro da si nije jezik porezao. Jer, kako bi onda svaki dan o svačem pričao… - reče treći pripadnik službe sigurnosti koji je uvijek volio stajati iza vrata i prisluškivati.

- A da bog da ti sebi jezik pregrizao - rekoše uglas ona dvojica s druge strane vrata.