NEMA bezizlaznih situacija. Treba upregnuti sve snage. Pronaći eksperte. Sve se može objasniti. Ništa nije izgubljeno. Šteta se da popraviti. Pamet u glavu. I prije se to događalo, ali izlaz je pronađen. Ljudi vjeruju autoritetima. Argumenti sve rješavaju.

S mislima koje su mu se rojile po glavi, poput mušica iznad površine močvare, pun optimizma PR stručnjak koračao je prema Markovu trgu. Zovu ga onamo kada treba vaditi kestenje iz vatre. Navikao je već. Grupa Borg, Ina-Mol, uhićenje bivše ministrice regionalnoga razvoja, uhićenja potpredsjednika Vlade, uhićenje ministra gospodarstva. Sve ne-tema do ne-teme, kako to lijepo kaže premijer. Umjesto da se bave uspjesima Vlade, oporba i novinari truju javni prostor kojekakvim tricama i kučinama. Uhvatili se sada nekakvih SMS poruka u kojima se spominje nekakav AP. Pa naglabaju, nagađaju, mudruju tko bi to mogao biti, okolišaju kao mačak oko vruće kaše i ciljaju na premijera. Jadno i bijedno. Stoka sitnog zuba, kako je mudro rekao prvi hrvatski predsjednik.

Glasnogovornik Vlade, kojeg također spominju u nekim SMS porukama imputirajući da je urgirao za zapošljavanje prijatelja u jednoj državnoj tvrtki (samo po sebi je razumljivo kako je i to još jedna podvala i laž) dočekuje ga vidno nervozan.

- Imate li rješenje? - pita nestrpljivo PR stručnjaka. - Ovo postaje nepodnošljivo. Pritisak na premijera je ogroman.

- Naravno - reče staloženo PR stručnjak. Njegova samouvjerenost blagotvorno je djelovala na glasnogovornika. Kao da mu je skinuo tijesne cipele ispod kojih su sijevale kurije oči. - Naravno da imamo rješenje. Ne plaćate me uzalud. Svaki cent koji ste uložili u moju PR agenciju se isplatio.

- Znam to - složi se glasnogovornik. - I premijer vas iznimno cijeni. Zahvaljujem i u njegovo ime.

- Sjećate li se - gledajući u bilješke na svom iPhoneu nastavi PR stručnjak - onog slučaja kad se prvi hrvatski predsjednik našao u velikoj nevolji jer je njegova supruga zaboravila prijaviti smiješnih 210 tisuća maraka i 16 tisuća dolara, pa su se oporba i novinari - kao sada u ovim SMS porukama gdje se spominje AP - uskokodakali da to predsjednik nije unio u imovinsku karticu. I slučaj je riješen elegantno, vrhunski pravi stručnjak, predsjednik Ustavnog suda, lijepo je objasnio kako novac nije imovina, pa zato nije ni prijavljen u predsjednikovu imovinsku karticu.

- Vidite - PR stručnjak šetao je prostorijom imitirajući odvjetnika iz američkih filmova dok teatralno hoda sudnicom iznoseći obranu - bilo je dosta traljavih pokušaja da se javnosti objasni tko bi mogao biti AP iz kompromitirajućih SMS poruka. Spominjalo se suca Antu  Potrebicu, glumca Al Pacina, književnika Aleksandra Puškina, političara i saborskog zastupnika Antu Prkačina, pa čak i našeg poglavnika, Antu Pavelića. Svi bi oni mogli biti AP. Ali naravno nisu. Onda se javili neki koji kažu kako je AP zapravo kratica za ono „ako prođe“ i „ajmo probat“, kao iz onih viceva o konobaru-prevarantu koji na računu uz odreske, salate, palačinke, vino i rakiju stavio i 10 eura za „AP“ pa kad ga gost pita što je to pobogu ''AP'' ovaj veli: ako prođe. To je također smiješno objašnjenje. A smiješno je zato što se u SMS porukama uopće ne radi o kratici AP, već AF.

- Kako? - zbunjeno upita glasnogovornik Vlade. - Piše AP. Lijepo se vidi.

- Piše, ali nije - nastavi PR stručnjak. - Čuli ste za vrste suglasnika. Dakle, kad ostavimo nesporni samoglasnik A, ostaje nam suglasnik P. I tu je problem. Suglasnik P bezvučni je i praskavi ili eksplozivni, a suglasnik F također je bezvučni, ali strujni ili frikativni, kako se stručno kaže.

Glasnogovornik Vlade gledao ga je u čudu i ništa nije razumio kao da je tog trenutka u prostoriju banuo premijer i rekao da podnosi ostavku.

- Ne kužim - reče pokajnički.

- Vidite - slavodobitno nastavi PR stručnjak - kolikogod savršeni bili ti pametni telefoni u koje možete diktirati sadržaj umjesto da poruku kuckate po tipkovnici na zaslonu, pa pametni telefon transkribira vaše riječi, dogodi se pogreška. Često zamjene P sa F. Mogu vam to i demonstrirati.

PR stručnjak iz džepa izvadi najnoviji iPhone, pronađe broj glasnogovornika, pa u svoj mobitel izdiktira: AF. I stisne ikonicu za slanje poruke.

- Što ste čuli? Što sam rekao?

- AF. Rekli ste AF.

- Pogledajte sada u vaš mobitel. Poruka vam je stigla. Čuli ste.

Glasnogovornik Vlade nije mogao vjerovati svojim očima. PR stručnjak, čuo je dobro, rekao je u mobitel AF, a u poruci koju je ovog časa primio, piše AP.

- Nevjerojatno. Sjajno. Bravo! Sada možemo uvjerljivo objasniti kako su mobiteli zeznuli stvar. Pobrkali suglasnike. Dakle, nije u pitanju AP, već AF. Samo, morat ćemo objasniti tim smetenjacima i smutljivcima, mutikašama i bezglavnicima, jalnuškim diletantima i – jednostavno - prodanim dušama, kako je znao reći naš prvi predsjednik, tko stoji iza AF.

- Alan Ford! - trijumfirao je PR stručnjak.

- Alan Ford? - glasnogovornik ponovno nije razumio o čemu se radi.

- U to će svi povjerovati. Bez zadrške. U SMS porukama spominje se Alan Ford, ili skraćeno AF. U našoj politici sve se odvija kao u Alan Fordu, toliko je likova poput Grunfa, Bob Rocka, Jeremije, Sir Olivera ili osobito onog zvanog - Broj 1.