LJUDSKA prava temeljne su, međusobno povezane, vrijednosti. Gotovo sve ratificirane konvencije, pa i dobar dio zakona, u dubokoj su koliziji sa svime što je trenutno 'na snazi', a uzrokovano je pandemijom u kojoj se nalazimo.

Ministrici Divjak u silnim naputcima ostaje tek jedno što bi bilo razumljivo svima - odluka da će svi učenici 'na daljinu' završiti školsku godinu. Samo tako moguće je ispoštovati preostala prava te pustiti djecu da budu djeca, a maturantima da planiraju i ostvare svoje snove i budućnost.

Ugrožena osnovna prava

Svi ljudi imaju pravo na mobilnost, školovanje, zdravstvenu skrb. Ono što je važno u kontekstu pandemije koronavirusa uključuje činjenicu da dio tih prava ne vrijedi jednako za sve.

Djeca imaju pravo na obrazovanje. To je pravo opisano kao ključno kako bi ljudi mogli učinkovito sudjelovati u slobodnom društvu. Zemlje su obvezne zaštititi pravo osiguravanjem, minimalno, besplatnog i obveznog osnovnog obrazovanja i sustava škola kako bi se osigurao pravedan pristup obrazovanju na svakoj razini.

Međunarodno pravo također potvrđuje pravo svih ljudi - ne samo na rad, već i uživanje u pravednim i povoljnim uvjetima rada. To uključuje pravo na sigurne uvjete rada koji ne ugrožavaju zdravlje radnika.

Većina ljudskih prava, u nekom trenutku, može biti ograničena, iako ne do točke u kojoj je njihova bit odbijena. Ograničenja prava nužna su kao odgovor na hitnu javnu ili socijalnu potrebu. Također moraju težiti legitimnom cilju i biti razmjerni tom cilju. Cilj je danas jasan i opravdan, a on je - suzbijanje pandemije.

No, kako balansirati implikacije ljudskih prava povratka na učenje u učionicama, kada prava mogu nastati ili nestati uzajamno?

Brođani su jasni

Kao roditelj čitam reakcije drugih roditelja na odluku da se 11. svibnja djeca vrate u škole, ali uz socijalnu distancu. Više od 90 posto reakcija glasi „Moje dijete ostaje kod kuće!". Odgovori i reakcije roditelja proizlaze iz nebuloznih uputa. Kako djetetu objasniti da u školi ne smije blizu nikog? Nikako, to je škola, a ne logor. Zagrljaj, igra s prijateljima neizbježni su u školi 'uživo'. No, završiti školsku godinu digitalno, online i slično - također ne bi trebao biti bauk. Prosvjetni djelatnici svoj posao rade izvrsno. Brođani, možda i stoga, jasno odgovaraju u velikoj većini da im djeca ostaju na nastavi kod kuće. Roditelji djece od prvog do četvrtog razreda 11. svibnja radije će ostaviti djecu kod kuće i odgovorno ih sačuvati od pandemije, izolacija, distanci, izbjegavanja druženja i ostalog što proizlazi iz djetetovog boravka u školi.

Povratak na učenje u učionicama treba provesti uzimajući u obzir prava nastavnika i djece da uživaju najveći dostižni zdravstveni standard. Dok to ne bude moguće - kako u školama objasniti prvašićima da ne smiju prići svojim školskim prijateljima ili zašto se sve oko njega dezinficira.

Istovremeno, maturanti su ostali bez norijade, svakodnevno u iščekivanju javljanja i obraćanja ministrice Blaženke Divjak sa smiješkom. Za sve ona ima rješenje, ali nitko ne može shvatiti koje je to rješenje.

Za nastavnike postoje značajne implikacije u vezi s radnim opterećenjem u upravljanju stvarnim i online razredom . Učitelji i profesori morat će od ponedjeljka provoditi online nastavu, ali i onu stvarnu u učionicama. Kako će to sve funkcionirati nakon dugotrajnog štrajka i ove pandemije - to nitko ne zna . Što bi bilo da se većina učenika odluči vratiti u školu. Nije jasno bi li trebali poznavati metode bilokacije.

Fizičko okruženje u školama dodatni je čimbenik koji komplicira situaciju, posebice u pogledu prava nastavnika na sigurne uvjete rada. Premijer je nepokolebljiv jer su škole izuzete iz zahtjeva za društveno distanciranje. No, želja i suludi naputci s ciljem povratka u učionicu potkopavaju tu poruku postavljanjem maksimalnog broja i zahtjevom za postupnim prekidima i drugim, za samu djecu, neprovedivim mjerama. Ipak su to samo djeca, a - ponavljam - škola nije logor.

Mnogi učitelji osjećaju se zbunjeno i pod stresom zbog promišljanja o tomu kako sigurno raditi svoj posao.

Nema magičnog pravog odgovora

Proces ravnoteže između vrijednosti ljudskih prava u ovom je trenutku vrlo složen i kod nas uspostavljen 'ad hoc', bez mogućnosti realizacije i podrške najvažnijih dionika u odgoju skrbnika i roditelja. A analize ljudskih prava ne mogu nam dati jednostavan „pravi” odgovor o tome kako bi se trebalo upravljati povratkom na učenje u učionicama.

Ono što nam ljudska prava daju je još jedan okvir kroz koji možemo razmotriti te temeljne izazove.

Nažalost, najveći izazovi, uz oboljele, su doslovno sva područja - od gospodarstva do školstva. Koliko god smo ranije upozoravali djecu neka budu što manje na mobitelu, kompjuteru, pandemija je učinila svoje pa ih sad upozoravamo na suprotno - da koriste mobitel, laptop i - usput - gledaju i TV nastavu kako ne bi propustili gradivo.

Ministrici Divjak u silnim naputcima ostaje tek jedno što bi bilo razumljivo svima - odluka da će svi učenici 'na daljinu' završiti školsku godinu. Samo tako moguće je ispoštovati preostala prava te pustiti djecu da budu djeca, a maturantima da planiraju i ostvare svoje snove i budućnost.