STRAŠAN požar u Osijeku, u tvornici za preradu plastike Drava International, čije su posljedice već sada užasavajuće, a osjećat će se mjesecima, možda i godinama, učinile su smiješnim sve one žute komunalne kante u našim domaćinstvima u koje odvajamo plastiku kako bi se preradila i kako bismo zaštitili i sačuvali okoliš. Ekološka katastrofa koja je natjerala stanovnike Osijeka i okolice da nose maske kao u vrijeme najžešće pandemije, postavlja pitanje nije li bolje da plastiku svatko spaljuje u svom dvorištu umjesto da se nagomilava na jednom mjestu, kao što je to slučaj u Brijestu kraj Osijeka, gdje se u dvorištu tvrtke Drava International, kažu, skupilo pola milijuna tona plastike koja se zapalila slučajno ili je požar podmetnut. Tada bi koncentracija otrovnih plinova bila raspoređena ravnomjerno, po glavi i plućima stanovnika. Tragedija u Osijeku o kojoj danima priča cijela Hrvatska i koja ne silazi s naslovnica i prvih minuta televizijskih i radijskih vijesti, ponovno postavlja pitanje kako rade institucije koje bi trebale djelovati preventivno da se takve katastrofe ne dogode. Već odavno nema onih glasovitih vježbi zvanih NNNI - ništa nas ne može iznenaditi - ali kada bi se ponovno provodile u Slavoniji bi imale svoj dodatak: Ništa nas ne može iznenaditi osim nevremena, afričke svinjske kuge i požara na deponijima plastike.

I dok je u Osijeku gorjelo, a zgarište još tinja i u atmosferu riga opasne, kancerogene mikro čestice, dimilo se i u Saboru. Doduše onamo nije dospio otrovni oblak iz Slavonije, ali ne znači da nije bilo prijetnje vatrom. Tijekom rasprave o smjeni ministra vanjskih poslova koji je u imovinsku karticu zaboravio napisati poneki milijunčić eura - a u vrijeme tzv. slobodnog govora u Hrvatskom saboru - javio se zastupnik Zekanović i upozorio kao je zastupnica Možemo!, Sandra Benčić, prije 22 godine, na jednom zagrebačkom štandu prodavala petarde. E da nam je više budnih ljudi poput Zekanovića; požar u Osijeku sigurno se nikada ne bi dogodio.

Postao je lijep običaj, već gotovo tradicija, da na trgovima hrvatskih gradova, svake prve subote u mjesecu, klečeći na koljenima, najbolji i najpobožniji hrvatski muževi javno mole krunicu. Tako su se i prošle subote molili da muškarci postanu duhovni autoriteti, za život u predbračnoj čistoći i prestanak pobačaja. Dio njihovih molitvi odnosio se i na  čednost u odijevanju. A to je posebno zanimljivo i prava je šteta što nije podrobno elaborirano. Recimo: koliko pripijene smiju biti ženske majice ili hlače, koliko duge ili kratke suknje, a koliko otrveni ili zatvoreni dekoltei. Poslužilo bi to modnim kreatorima za pripremu kolekcije proljeće-ljeto 2024.

Prošloga tjedna objavljeno je kako je Hrvatska preuzela prvi od 12 borbenih zrakoplova Rafaele kupljenih u Francuskoj za više od milijardu eura. Na svečanost u Francusku tim su povodom, a nabrojat ćemo samo one s najzvučnijim titulama, među ostalima otputovali ministar obrane, predstojnik Ureda predsjednika Vlade, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja te izaslanstvo Oružanih snaga Republike Hrvatske na čelu s načelnikom Glavnog stožera. Bila je to impozantna skupina dužnosnika i njihovih suradnika pa se opravdano postavlja pitanje koliko bi ih tek bilo da je Hrvatska umjesto jednog preuzela svih 12 kupljenih zrakoplova. Tada bi ih bilo sigurno toliko da bi jedva stali u jumbo-jet.

U Hrvatskoj se ozbiljno raspravlja o zabrani unošenje mobitela u školske učionice, a neke škole već su se odlučile za taj korak. I javljaju iz tih obrazovnih ustanova kako su rezultati izvrsni. Sada učenici puno pažljivije i koncentriranije prate nastavu, komunikacija među njima postala je bolja, manje su anksiozni i njihov rječnik je bogatiji. A što je najbolje međusobno više komuniciraju, više se druže tijekom odmora, boljeg su raspoloženja i više se smješkaju. Čitajući o tome koliko se pozitivnog događa među učenicima kad im tijekom nastave uzmu mobitele, nekako se samo od sebe nameće da bi isto valjao uraditi i u Saboru. Uzeti zastupnicima mobitele tijekom saborskih sjednica. Pa zamislite kakve bi zakone donosili kada bi se više družili, bili manje anksiozni i komunikativniji, koncentriraniji i više se smiješili.

Tko je bliže vatri, bolje se ogrije. Naročito to vrijedi ovih dana za one koji žive u Osijeku.