Josip Dabro malo se previše raspištoljio pa od prvih noćnih sati ove subote više nije ministar poljoprivrede ni potpredsjednik hrvatske Vlade. S tih funkcija razoružao ga je premijer Andrej Plenković, vidjevši snimku Dabre kako puca pištoljem kroz otvoreni prozor jurećeg automobila. Tako je premijer, prvi Dabrin šef, samo nekoliko sati nakon priopćenja bivšeg ministra, koji je pokušao relativizirati skandalozni čin, rekavši da je pucao ćorcima te da je to bilo prije stupanja na ministarsku dužnost, zapečatio njegovu sudbinu. A drugi Dabrin šef, predsjednik Domovinskog pokreta, Ivan Penava, prema Dabri je imao puno više razumijevanja. Pucanje pištoljem kroz prozor automobila, nadomak naseljenog mjesta, nazvao je bećarlukom, pojasnivši kao u Slavoniji nema pravog veselja ako se ne zapuca. No, bećaru Dabri to nije pomoglo, a hoće li Dabro iz ministarke fotelje u saborske klupe, kako je najavio njegov drugi šef, tek ćemo vidjeti jer i o tome odlučuje prvi šef.

Prošli su predsjednički izbori, rezultat je poznat, a bujice riječi preplavile su javni prostor; razvezali su se jezici, naslušali smo se komentara i analiza, procjena i objašnjenja, nagledali euforije u pobjedničkom timu i potištenih lica u taboru poraženih. Zoran Milanović pobjednik je izbora, toliko uvjerljiv da pobjedu nitko ne može osporiti, pa će još pet godina - posluži li ga zdravlje junačko - provesti na Pantovčaku. Za Dragana Primorca pak, ovo je drugi poraz na predsjedničkim izborima, toliko težak da je malo vjerojatno kako će više ostati u politici, jer od gubitnika svi bježe. Teško je vjerovati i da će se Primorac pouzdati u onu: treća sreća, pa se za pet godina ponovno natjecati u predsjedničkoj kampanji. Mada u politici ništa nije nemoguće, u trećem Primorčevom pokušaju sigurno je da ga na sljedećim izborima neće ponovno pobijediti Milanović. Kandidat možete biti neograničeni broj puta, a predsjednik samo u dva mandata.

Već u izbornoj noći bilo je jasno da će se žestoka bitka između premijera i novog/starog predsjednika nastaviti. Poraženi Primorac, premijer, kao i svi njegovi ministri, uključujući i predsjednika Hrvatskog sabora, kao niti bilo tko iz vrha vladajuće stranke, neće doći na Milanovićevu inauguraciju. I nitko od njih nije mu čestitao na pobjedi. Učinilo je to tek nekoliko nižerangiranih članova HDZ-a, ali su brzo dobili po prstima, kao upozorenje onima koji su to možda namjeravali. No, jedna čestitka Zoranu Milanoviću vjerojatno je značila više nego šutnja onih koji ga bojkotiraju. Prvi čovjek Katoličke crkve u Hrvatskoj, zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, Dražen Kutleša ,biranim je riječima čestitao Milanoviću. Pokazalo se tako da je ponovno izabranom hrvatskom predsjedniku nekako sklonije nebo, nego zemlja i podzemlje.

Dok se društvenim mrežama šire poruke kako bi sljedeći petak, 24. siječnja, građani trebali bojkotirati trgovačke lance i jedan dan ništa ne kupovati, kako bi poslali poruku trgovcima da su pretjerali s cijenama, ni Vlada ne sjedi prekriženih ruku. Premijer se tako prošloga tjedna sastao s trgovcima kako bi pronašli način da se napokon zaustavi stampedo cijena hrane, a Vlada najavljuje novu listu proizvoda čije će cijene biti ograničene. Kako je prošlo s onom prvom listom zaštićenih cijena dobro znademo. Lista tih proizvoda sada bi trebala biti proširena, a procurile su i informaciju što će sve obuhvaćati. Tako smo saznali da bi pod zaštitom od poskupljenja uz kruh, brašno, voće i povrće, osobito ono koje se najviše prodaje - naranče, banane, luk - na listi mogao osvanuti i đumbir. Obrazloženje: vrlo je zdrav. Đumbir se, inače, u hrvatskim kuhinjama troši u enormnim količinama, a još će više kada ostalih 99 posto građana, koji ni ne znaju kakav je to začin, pohrliti da ga kupuju, jer je zdrav. A cijena mu pod državnom zaštitom.

Istraživanje o higijenskim navikama Europljana, osobito pranja ruku nakon boravka u toaletu i obavljanju onoga što se ondje radi, pokazalo je pomalo iznenađujuće rezultate. Najviše onih koji peru ruke prije izlaska iz toaleta je u Bosni i Hercegovini. Čini to njih čak 96 posto, a ruke sapunom, nakon upotrebe toaleta, pere i 94 posto Turaka. U susjednoj Srbiji ruke pere 85 posto građana. Iznenađujuće, taj postotak značajno je manji u Nizozemskoj, gdje ruke nakon toaleta pere tek polovina građana. U Francuskoj i Španjolskoj rezultat je još porazniji: samo 38, odnosno 39 posto ljudi pere ruke nakon nužde. A što se Hrvatske tiče, ona je u sredini ljestvice: u nas ruke pere 70 posto stanovništva. Sigurni smo da tom relativno solidnom postotku ogroman doprinos daju naši političari: svi redom tvrde kako su im ruke posve čiste.

Dabri bi se više vjerovalo da je rekao kako je pucao od zdravlja, nego da je pucao ćorcima.