PRIJE puta na otvorenje Olimpijskih igara u Parizu i odlaska na zasluženi godišnji odmor premjer Andrej Plenković već je osvojio zlatnu medalju. Plaća mu se preko noći gotovo udvostručila - sa 3263, skočila je na 5535 eura. Kakav rekord! Naravno, premijer je mislio i na druge, svoje ministre, čije su plaće također gotovo udvostručene, nije zaboravio ni prisjednika Hrvatskog sabora - zaspao je sa 3113, a probudio se sa 5314 eura u džepu.

Pokazavši kako nije sitničavo zlopamtilo, premijer je odriješio kesu, pa je predsjedniku Republike Milanoviću, plaća s dosadašnjih 3600 skočila na 6074 eura. Naravno nisu zaboravljeni ni naši saborski zastupnici, njihove plaće povećane su za oko 1500 eura. Sve su to lijepe vijesti, a još je ljepša da Vlada premijera Plenkovića nije zaboravila ni umirovljenike. Već za koji dan, u kolovozu, čeka ih novo usklađenje mirovina, ali da im povišice budu isplaćene morat će pričekati do rujna, a tada nastaje penzionerko slavlje. Svaki umirovljenik s prosječnom penzijom dobit će mjesečno čak 37 eura više. Uz penzionersko slavlje idu i brige: kako potrošiti taj silni novac?

S turizmom nam, ove godine, ne ide baš sve kako smo planirali. Nema vijesti o novim turističkim rekordima, skoku broja noćenja i povećanoj potrošnji turista koji su došli na Jadran. Zato je sve više pritužbi turista koji se žale na našu neorganiziranost, posebice onu na autocestama gdje se pred naplatnim kućicama čeka i po nekoliko sati. Onda su hakeri napali splitsku zračnu luku, pa su letovi kasnili satima, a neki su bili i otkazani.

Prošloga tjedna pokvario se Jadrolinijin trajekt Oliver i bespomoćno s 340 putnika, pokvaren, satima stajao na pučini. Pa su turisti kukali i grintali, ali brzo su dobili svoje: što će nama turisti koji ''unučiće'' kupuju na kioscima, a porciju ćevapa dijele na tri osobe. Umjesto da sjednu u restoran gdje će ih oderati za 200-300 eura. Postoji i bolje rješenje; trusite koji kupuju ''unučiće'' na kioscima treba zaustaviti već na granici, uzeti im onu crkavicu iz novčanika i vratiti u zemlju iz koje dolaze.

Na hrvatskim sveučilištima i veleučilištima ostalo je prazno 42,8 posto upisnih mjesta, a kad se to pretvori u brojke stanje izgleda ovako: od 41.174 mjesta na hrvatskim visokoškolskim ustanovama praznih je ostalo 17.634. Kad se to usporedi s prošlogodišnjim brojkama, ove je godine praznih studentskih klupa čak 34,8 posto više.

Naravno, postavlja se logično pitanje zašto mladi bježe od visokog obrazovanja, jer to nije dobar znak za budućnost ove države. Dio odgovora daje Agencija za znanost i visoko obrazovanje: imamo previše visokih učilišta jer od 1313 studijskih programa na čak 386 nije upisan ni jedan brucoš. Drugi dio odgovora glasi: lakše je diplomu kupiti na benzinskoj, nego je steći na fakultetu.

Stigli su svježi podaci Državnog zavoda za statistiku: prošle godine u Hrvatskoj broj novorođene djece pao je za 5,1 posto u odnosu na godinu prije. Lani je, dakle, rođeno ukupno 32.325 beba, a stopa prirodnog prirasta bila je u minusu pet posto. Da ne bismo izumrli, polako ali sigurno, pobrinuo se ministar demografija i najavio kako će država, da bi podigla natalitet, dobrano odriješiti kesu pa će roditeljima za svaku bebu darovati čak 600 eura.

Ozbiljan je to novac: kada pomnožite 30-ak tisuća novorođenih beba koliko će ih biti dogodine, država će se isprsiti s oko 18 milijuna eura. I onda neka još netko kaže kako država ne mari za mlade obitelji: njihove bebe dobit će 18 milijuna eura godišnje, što je gotovo duplo od crkavice - 9,9 milijuna eura potrošenih za povećanje plaća najviših dužnosnika.

Cijelu naciju prošlog je tjedna duboko uzdrmala vijest o masovnom ubojstvu u Daruvaru gdje je muškarac u tamošnjem staračkom domu ustrijelio pet osoba, a šesta je umrla u bolnici. Masovno ubojstvo osvanulo je i na stranicama najvažnijih svjetskih medija i poljuljalo sliku kako se u nas takve stvari ne događaju. Događaj je strašan, ljudi su u potpunom šoku, a inače mirni grad Daruvar još se oporavlja od stravičnog događaja koji se ondje zbio.

Masovno ubojstvo u kojem je ugašeno šest ljudskih života otvorilo je brojna pitanja, a najvažnije je ono: jesmo li živjeli u uvjerenju da se to nama nikada ne može dogoditi, jer takve se stvari događaju samo u Americi, tisućama kilometara daleko od nas.

Teško državi čije su zlatne rezerve isključivo u zubalima građana.