DONJI ANDRIJEVCI - „Šeprtljavi patuljak“ naziv je predstave koju je umjetnička organizacija - Kazališna družina Ivana Brlić-Mažuranić s glumcima Andrijevčaninom Lorencom Tolićem i Vanjom Čičom - donijela u Donje Andrijevce jučer u 16 sati, u takozvani 'Mali dom'. Odazvao se veliki broj posjetitelja, prvenstveno djece koji su u pratnji odraslih više ili manje pratili predstavu, sudjelovali u njoj, ovisno o mjestu gdje su se nalazili. Iako se činilo kako su pokloni nakon predstave bili glavni motiv dolaska, ono što je neizostavno jest nevjerojatan angažman mladih glumaca. I dok sam nekad, gotovo pred kraj, uspjela ući u prostor doma nakon prethodnog stajanja na samome ulazu, razmišljala sam o događaju koji se zbio na prvu adventsku nedjelju.

Ivona Lovrić

Odraslima bi ova nedjelja trebala predstavljati izazov zbog veće posvećenosti molitvi, zbog odricanja i promišljanja, barem onima koji se smatraju religioznima, a djeci bi ovo vrijeme trebalo biti vrijeme upoznavanja s radostima Božića. Amerikanizirani način gledanja na Božić sprječava nas u gledanju šire slike Božića, one koja nije isključivo vezana za lampice i bjesomučni obilazak trgovina u potrazi za darovima, one koja nudi rješenja lake zarade i lakog duhovnog profita (ustvari lažnog!). Darovi koji zamjenjuju ljudsku toplinu i pristupačnost u novčanim transakcijama za pomoć onima u nevolji, nisu ništa drugo nego li ispiranje savjesti lakšim načinom. Zaboravljamo kako je dar pomoći i riječju, gestom prihvaćanja, utjehom, razumijevanjem,... Ali često se čini kako i oni koji traže takvu pomoć, potragu završavaju širokim osmijehom nakon dobivene novčanice ili brze uplate na račun.

Maleni ljudi jučer su svjedočili jednom velikom događaju. Naime, dvoje spomenutih glumaca čija gluma može ispuniti srca i vrijeme drugačijim modelom glume, darovali su svoje umijeće i vrijeme djeci u prostoru neadekvatnom i za jedne i za druge, naravno, jer je vrlo teško udovoljiti očekivanim standardima koje gledamo na velikim ekranima; darovali su zapravo sebe. Motivacija ovih glumaca zasigurno nije bio profit jer, ovakve predstave i uloge zapravo prije svega zahtijevaju infantilnost, pristupačnost i sebedarje koje postaje vrlo ozbiljno ako se promatra kroz dugoročne posljedice i dugoročnu opservaciju iste motivacije. Djeca su veliki kritičari, a njihov kriticizam je najneviniji zbog nepotkupljivosti. Djeca najbliža glumcima jučer su uistinu gledala predstavu, smijala se i sudjelovala; ona najudaljenija, nažalost, nisu imala tu sreću, no, mogla su osjetiti kako se odvija itekako drugačiji događaj. Zašto drugačiji? Jer je dvoje ljudi uspjelo u određenom vremenu pokazati što znači darivanje sebe za razliku od darivanja darovima, onim konkretnim i vrlo često bespotrebnim. 

Ivona Lovrić

Glumci koji su svoju odraslost prerušili u djetinju razigranost nisu mogli očekivati hrpe novinara koji će tražiti izjave jer su odigrali neku „vrlo važnu” ulogu za odraslu publiku. Glumci su bili tu za djecu, a i sami su postali djeca. I dok na televiziji po milijarditi put možemo gledati „Sam u kući” - film koji je ništa drugo doli stereotipno predstavljanje duha Božića kroz prizmu humora, živa scena jučer je pokazala što znači biti s djecom za koju se ne zna kako će reagirati u određenom trenutku i što znači istinski voljeti svoj posao i svoj dar. Glumci koji su već više puta dokazali svoje sposobnosti mogli su svoje vrijeme iskoristiti tragajući za ulogama koje će im otvoriti zvjezdana vrata profita i blještavila scena velikih gradova. Ali ne, oni su bili tu zato jer znaju kako voljeti svoj posao, biti nepotkupljivo vezan za ideju o malim koracima kojim idu ljudi velikih ideja i snova. Nezanemariva je ta mudrost mladih glumaca koja se oslanja na dječji smijeh i radost. Nezanemariva je i aktivnost čitavog tima iza njih.

I dok se istovremeno negdje i svugdje odvijaju Orašari, maleni ljudi iz Donjih Andrijevaca imali su priliku gledati novu predstavu ljudi velikog srca. Njihovo srce je veliko zato što su predstavu odigrali na način razumljiv djeci i odraslima, doduše na različitim nivoima razumijevanja. Dok su odrasli mogli vidjeti dvoje jednako odraslih ljudi kako se trude izmamiti dječje osmijehe kroz razne situacije likova koje su igrali, a isti ti ljudi su mogli biti i negdje drugdje gdje bi njihov talent bio itekako unovčen, djeca su mogla vidjeti radost u živom procesu, beskonačnu silu veselja koja će im možda ostati u sjećanju kad odrastu i zaborave na one sitnice koje su tako važne kako bismo shvatili bit Božića...

Ivona Lovrić