SIMBOL Slavonije je naša tambura. Zašto je simbol? Zato što je ona medij kojim najprije Slavonac može pokazati svoje emocije, a dokazano je i onaj koji zavoli taj instrument zbog svih mogućnosti koje nudi. Taktilno osjetiti instrument znači uroniti u svijet metafizičkog koliko god izgledalo paradoksalno. Tambura kao živo tkivo ponovo oživljava svakom izvedbom, drugačije kod svakog glazbenika. Ona zato postaje i njegovim dijelom prateći sve događaje života u tolikom rasponu kako se ponekad čini nevjerojatnim. Tambura je tu, uz smijeh i plač; melodijom prati sva stanja jer kao suputnik ne može mimoići niti jedan događaj. Slavlja i žalovanja prije svih Slavonac ne može zamisliti bez tambure.

Dani sjećanja su iza nas i ako se vratimo u prošlost još jednom prisjećajući se patnje svih onih koji su izgubili najmilije, onih koji su otišli iz svojih domova, onih koji su bili u borbi za život ili u obrani, nama Slavoncima može pasti napamet jedna skladba koja je obilježila to tužno razdoblje: Ne dirajte mi ravnicu. Spot s Fabijanom Šovagovićem, a u glazbenoj izvedbi tadašnjih Zlatnih dukata postao je popularan, ali je i ostao jednako popularan zato što su najiskrenije emocije pronašle svoj put na najsuptilniji mogući način: slavonskom glazbom i iskrenošću jednoga šokca. Snaga te izvedbe, nemjerljiva, dokazala je kako tambura postaje prijatelj u trenucima straha i razočarenja, tuge i toliko velikog pritiska zbog rata u nemogućnosti odupiranja istom ratu, istoj boli...

Zato su suze Fabijana Šovagovića tekle jednakim intenzitetom kojim je proticala melodija ove lijepe i tužne pjesme. I zato, kada govorim o tamburi, ne mogu govoriti o njoj bez poštovanja prema glazbi, glazbenicima, bez poštovanja koje izaziva ona kao simbol otpora gdje s riječima pjesme “jer ja ću se vratiti”, govori ne samo o vremenu nemira tada, o čeličnoj snazi tada koliko god krhka bila, nego o svemu tome danas kada mladi ljudi odlaze napuštajući svoje rodno mjesto, svoju Slavoniju zaboravljajući što i koga sve ostavljaju iza sebe. Tambura je iz toga razloga i znak prkosa onih koji ostaju i govore: volim te jer znam što si mi dala, znam koliko vrijediš, misleći na Slavoniju, ali i na tamburu koja će oživjeti s prvim svitanjem nakon burne i grozničave noći. Ta noć nastupa rijetko. Onda kada Slavonac posumnja u snagu vjere u ljude i prostor iz kojeg su izašle generacije snažnih filantropa čija trpeza se rasprostire svakom slučajnom prolazniku. Ono bogatstvo koje se tada nudi nije samo fizički mjerljivo, nego je prije svega vidljivo u stisku ruke i blagom pogledu Slavonca koji ne odbija niti jednoga gosta.

Zato je tambura važna, zato je ona simbol i zato je važno nastaviti put suživota Slavonca i tambure. Na sve ovo me je potaknula obavijest o mogućnosti upisa u Školu tambure Brodske udruge tamburaša / Brodskog tamburaškog orkestra. Na Facebook stranici pozivaju djecu od 9 godina i stariju na prijavu odnosno upis u školu kod voditelja Krunoslava Dražića na broj telefona: 098 439 758. Zato, ako ste shvatili o čemu sam pisala, a znam da jeste, ako su vam jasne veze između Slavonije, Slavonca i tambure, upišite dijete u ovu školu. Ne, nije mi nitko platio reklamu, niti očekujem neku zahvalu za promidžbu. Bila sam iskrena i to toliko da sam pišući ove retke pomislila: nakon svega što me može čekati u životu, nakon svega što će me čekati u životu, znam: tambura će me pratiti. Možda čak i onda kada sklopim oči.