DANA 26.9.2024. u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod Danica Buljan je imala promociju zbirke poezije “Obasjana zemlja”. Na promociji su sudjelovali govornici: ravnateljica Gradske knjižnice, gospođa Ružica Bobovečki – koja se prisutnima obratila riječima punim poštovanja ističući vrijednost ove zbirke; svećenik u miru Stjepan Sokolović – koji je također dosta iscrpno govorio o značaju zajednica, njihovu utjecaju i kreativnom djelovanju, smatrajući izrazito važnim napomenuti snagu poetskog izričaja ove autorice, označivši ga zapravo duboko duhovnim, te je zbog takve inspiracije zaključio kako su one duboko katoličke jer se u njima provlači jedna teološka nit euharistije i susreta s Kristom u euharistiji, što je odlika Katoličke Crkve; Irena Krumes – autorica recenzije, pročitavši svoju recenziju u želji za poticanjem oblikovanja dojma o pjesničkom pristupu duhovnosti, naglasila je stupanj vjerovanja koji služi kao vrelo inspiracije uz pomoć Svjetlosti koja pobjeđuje tamu darujući osobnim bitkama dimenziju univerzalnoga, zbog čega sama poezija postaje instrumentarij životnoj bitci ili bitkama čiji ishod se unaprijed zna ako je prožeta visokim stupnjem vjerovanja i povjerenja u Krista; dok je Jasna Ažman čitala stihove iz zbirke uz glazbenu pratnju Danijela Leke. Autorica ove zbirke obratila se na kraju zahvalivši svima prisutnima te onima za koje je smatrala kako su važni za spomenuti u kontekstu objave/realizacije ove pjesničke zbirke.

Korelacija stihova i glazbe u slučaju promocije ove zbirke poezije također je relevantna u svrhu dosezanja onih dimenzija duhovnoga, što je itekako važno u životu čovjeka. U vremenu čitanja poezije izmjenjivale su se poznate melodije: Amazing Grace, What A Wonderful World, Change The World, Somewhere Over The Rainbow, te pjesma o Bogu kao ljubavi koju smo mogli čuti, kao i La vie en rose na kraju, čije značenje se transformira postajući pjesma o sreći kojoj je početak i kraj definitivno definiran – ponovo u Bogu, Stvoritelju, Spasitelju.

Lica prisutnih posjetitelja ovoga događaja bila su ozbiljna i posvećena govornicima. Mogla se osjetiti zainteresiranost, pa čak i znatiželja zbog pjesnikinje čija inspiracija uvjetuje razumijevanje čitavoga konteksta i potragu. Onaj tko ne vjeruje, onaj tko se ne prepoznaje u stihovima, odnosno, onaj koji ne razaznaje smisao i glavnog protagonista inspirativne snage, neće moći razumjeti snagu iz koje stihovi dolaze. Kao i riječi: “Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju!” – ova poezija i pjesnikinja potvrđuju kako njihova snaga leži u otvorenosti i prihvaćanju Istine (Boga!), nesumnjivo prisutne i vidljive onima čiji uzor je sam Krist, kao što je ljubav. 

- kaže/piše ova pjesnikinja. Što će reći kako Kristovo nasljeđe uočava u drugima, koji su odraz Božje milosti i velikodušnosti... dok se sve to završava u ljubavi i praštanju i pradomovini tih emocija – Bogu.

Tako pjesnička zbirka “Obasjana zemlja” vrlo nježno upućuje kako domovina čovjeku jest zemlja, ali njegov put ne staje ovdje. Vinuti se k nebu značilo bi napustiti ionako privremeno boravište tijela, ali istovremeno, prethodno se pobrinuvši za dušu prije svega. Ona je ta koja traga za smislom u ponekad, kako se čini, besmislenom svijetu, ali besmislenom samo onda kada nemamo uporište u Bogu/Ljubavi.

Autorica, pronašavši smisao, svjedoči vjeru, znajući kako je dobiveni dar (poezija) proizašao iz inspiracije nesebičnosti – altruizma, te je zato logična zahvala i širenje istoga osjećaja dalje. Ova zbirka pjesama zato ima svoje posebno mjesto u srcima vjernika, ali zadobiveno mjesto ne mora nužno biti očekivano samo ondje.

Jer, gdje ima ljubavi, ima i potrebe za shvaćanjem života drugoga, pa čak i onda kada su koncepti života potpuno opozitni u kontekstu vjerovanja i prihvaćanja religije. Ljubav spaja, nadahnjuje... kako god je zvali. Inspiracija ove pjesnikinje polazi od ljubavi, dolazi s ljubavlju i završava se u onozemaljskoj ljubavi.

A u životu gdje postoji ljubav, postoji Božja milost – nekad i prešućena, ali itekako živa, zbog čega njezine zrake (ljubavi ili ljubav sama jer Bog jest ljubav) obasjavaju zemlju čineći je sasvim prihvatljivom i tek jednom stanicom do Neba.