NA prijedlog o dolasku u Gradsku knjižnicu Slavonski Brod na druženje pjesničke grupe Književno-likovnog društva “Berislavić”, koje se održava svake srijede s početkom u 17 sati, član društva, pisac i dobri duh ove zajednice, Gabrijel Barišić, odgovorio je s odobravanjem i dobrodošlicom, obećavši pritom animirati ostale članove društva kako bi se pojavili u što većem broju. Nekolicinu članova koje poznajem pozvala sam i sama jer znam da im ovakva druženja donose zadovoljstvo i ispunjenost, barem nakratko.
U 17 sati dolazim do knjižnice i, ugledavši Barišića i dragu kolegicu, pjesnikinju i nastavnicu Ivanu Opačak, pomislih kako ljudi možda nemaju vremena. Nakon što smo ušli u knjižnicu, spazismo još jedno drago lice - Nedjeljku Andrić-Novinc. Pomislih: dobro je, strastveni ljubitelji pisane riječi ipak su se odazvali. Bez obzira na broj prisutnih, znala sam da me čeka zanimljivo, produktivno i ugodno druženje. No, baš kad sam to pomislila, pridružio nam se još jedan član - Ivica Blažević, čovjek zanimljiv, pomalo samozatajan, za kojeg saznajem da se bavi i slikanjem.
Tako smo, veseli što smo zajedno, započeli razgovor o pisanju, uloženom trudu i radu koji su, uz inspiraciju, potrebni da bi pjesnik napredovao, o sazrijevanju u pisanju, srednjoškolskoj poeziji, izdavanju knjiga, pamćenju stihova i načinu interpretacije poezije. O svemu sam saznala ponešto novo. Ovo je zaista bilo pravo druženje, a nitko od prisutnih nije osjetio potrebu za negativnim stavom prema tuđem radu ili mišljenju.
Jučer sam čula pjesme ovih autora i mogu zaključiti kako svaka pjesma nosi svoju priču. Ivana Opačak oduševila nas je stihovima iz pjesme “Čekanja stoljetna vriju u meni”, koje je napisala još u srednjoj školi. Dio tih stihova želim podijeliti s čitateljima, a oni glase:
“Otužna proljeća vapaj
Osame miris budi u duši.
Poznajem korak vlastitog straha.
Snatrenja kule što netragom ruši.
Umorne vjetar miluje vjeđe.
Tihe me čežnje uljuljkuju vali.
Bestidno vrijeme potkrada pamet.
Tvoji, o srećo, gdje li su žali?”
Zar nisu čudesni stihovi jedne srednjoškolke, nastavnice danas, koja najbolje može osjetiti puls svojih đaka i prepoznati traganja i odbačenosti od svijeta? No, ovo nisu jedini stihovi koji su me potaknuli na razmišljanje. Slikar i pjesnik Ivica Blažević iznio je svega nekoliko stihova koje je usnuo i zapisao. Uz njegovu snažnu poruku o stihovima, oni poprimaju drugačije obilježje nakon čitanja i kazivanja.
“Dođi mi dragi,
dođi i pjevaj mi,
tvoja pjesma,
neka me uznese.” (Dođi mi dragi)
Nedjeljka Andrić-Novinc je isto tako čitala stihove pjesme “I to je jesen”, objasnivši cijeli kontekst nastanka stihova vezanih uz glazbu, mir, ljubav i sjećanja. Dio stihova glasi:
“Na uglu kestenjar
zadimio i zamirisao trag
pečenim kestenjem
koje se uz mnoštvo iskrica
na žeravicama vrti
i poskakuje pucketajući...
Košuljice crvenkastosmeđe
paraju se...
a meka bjelina
kestenovog ploda
izviruje kroz pukotine
i zamamni miris širi.
Doznajemo od ove pjesnikinje mnogo toga o radu i životu, ali i jednu vrlo važnu činjenicu: njezina duhovna poezija, pjesma "O, zvijezdo sjajna", uvrštena je u Vijenac hrvatskih marijanskih napjeva "Zdravo Marijo" Ivana Jaklina. Iskustvo i obitelj, kako doznajem, postaju akteri i pomoćnici u realizaciji ideja ove rječite i produktivne pjesnikinje.
Naposljetku, domaćin, samozatajni i nenametljivi Gabrijel Barišić, ostavljajući prostor svima za izražavanje misli i čitanje stihova, pročitao je i svoje stihove, za koje je zaključeno da im zaista nije potrebna analiza niti dodatna pojašnjenja. Ipak, moram primijetiti da je također točno zaključeno kako se ta poezija mora čitati više puta. Puna simbolike, u stilu pjesnikovih uzora, reprezentativna i teško shvatljiva, nije takva zbog želje za ostavljanjem dojma, već zato što pjesnik svoje umijeće izražava kroz odraze iskustvenoga.
Stihove koje je ovaj pjesnik nesebično podijelio sa mnom su iz pjesama “Sedam velova otkrivenih” i “Najvrlije koje poznajem”.
Dio stihova pjesme “Sedam velova otkrivenih” glasi:
“Vjetar vitla ovom Pustinjom
Koliki je postotak molekula s morske pučine?
Uklonio sam zavjesu s otvorenog prozora
Ova soba je postala dio svijeta
Ulazi prašina i dijelovi biljaka
Otvorio sam se za život
Jest ćemo iz iste zdjele”
Koliko je velik svijet o kome govori pjesnik? Simbolika i dubina stihova nikad se neće (raz)otkriti. Uostalom, ova poezija kao i pjesme svih pjesnika koje sam jučer slušala, intimne su i pripovijedaju priče iz pjesničkog svijeta koji je sve samo ne jednostavan i jednosmjeran.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -