SRAMOTNO nacističko divljanje dijela navijača Torcide povodom utakmice Hajduka s nizozemskim Ajaxom u Konferencijskoj ligi posve je zasjenilo uspjeh ''bilih'' i postavilo mnoga bolna pitanja - kako netko danas može veličati Adolfa Hitlera i zazivati koncentracijski logor Auschwitz. Pitanja je bezbroj, a ona najbolnija svakako su: u kakvim su obiteljima odrasla ta djeca, što su ih učili u školi, što na vjeronauku. Naravno, jednako bolno pitanje je i kakvo smo mi to društvo, zašto čelni ljudi ove države sliježu ramenima na ustašluke, praveći se nemušti jer za njih je ustašluk, tek običan nestašluk. Može se sada razglabati naširoko i nadugačko, prozivati one bivše i ove sadašnje, govoriti kako je sve počelo ''dvostrukim konotacijama'' jednog pozdrava, koji, eto, malo je, a malo nije, ponekad jest, ali uglavnom nije bojni ustaški poklič. Kasno je sada vijati te neonaciste, vuči ih po sudovima ili slati u zatvor. Možda bi bilo bolje strpati ih u vagone i provozati do nekog konc-logora, onako kako su nekoć vozili Židove, gdje bi ih dočekao stručni vodič i uz zvuke pjesme „Ako ne znaš šta je bilo” objasnio što se ondje događalo. I vratiti ih doma udobnim autobusima, da osjete razliku.

Ministar unutarnjih poslova obznanio je nove izmjene Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Budući da je lani u prometnim nesrećama poginula 261 osoba, MUP je odlučio udariti tamo gdje Hrvate najviše boli – po novčaniku.  Ako vam je pojas do sada služio samo kao modni dodatak, ta će vas navika sada koštati 200 eura umjesto dosadašnjih 130. Isto čeka i one koji djecu voze na prednjem sjedalu kao da su suvozači u reliju. Posebna poslastica, pak, čeka „brze i žestoke“ s lokalnih parkirališta. Kazne za ilegalne utrke skaču na vrtoglavih 2.000 do 5.000 eura, a uz to možete dobiti do 60 dana zatvora i ostati bez automobila. Također, ignoriranje policijske palice „Stop“ postaje ekstremno skup sport. Bježanje od policije stajat će od 1.320 do 2.650 eura. Ili, za prave avanturiste, dva mjeseca besplatnog smještaja u zatvoru. Ministar poručuje da cilj nije punjenje proračuna, nego spašavanje života. Trebaju nam živi, da marljivo pune proračun.

Vlada je ponovno pokazala velikodušnost prema umirovljenicima. Dok se u Saboru raspravljalo o povjerenju Vladi, premijer Plenković je, poput mađioničara, iz rukava izvukao spektakularnu vijest: godišnji dodatak za umirovljenike podiže s planiranih šest na sedam eura po godini staža. Za one sretnike koji su rintali punih 40 godina, to znači državnu zahvalnicu od čak 280 eura. Ostali će, naravno, dobiti još manje. Dok je u igri još bilo prvotnih šest eura ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike dramatično je uvjeravao javnost da je to ''ozbiljan pritisak na javne financije''. Jer, ne daj bože da se umirovljenici raspojasaju i počnu živjeti na visokoj nozi. I dok cijene divljaju, a penzioneri drže neslavni vrh najsiromašnijih u Europskoj uniji, Vlada ponosno najavljuje i ukidanje poreza na mirovine. Kvaka je jedino u tome što oko 700.000 umirovljenika to uopće neće osjetiti jer su im mirovine toliko male da porez ionako nisu plaćali. A oni drugi, bar će od nove godine imati za kavu-dvije više.

Podaci Državnog zavoda za statistiku otkrili su nevjerojatan matematički fenomen: iako žene čine većinu visokoobrazovanih, njihove plaće iznose tek 96,5 posto muške zarade. Glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca s pravom se pita gdje točno nestaju sve te stručnjakinje na putu do vrha. U zdravstvu, školstvu i financijama žena ima napretek, ali čim se popnete do direktorskih fotelja, odjednom vas dočeka muški klub. Izgleda da žene imaju urođenu alergiju na titulu „izvršni direktor“. Zaključak je jasan: dok se cijelo društvo ne resetira, žene će i dalje biti većina na fakultetima, a manjina tamo gdje se zapravo dijeli vlast i novac. Ili su žene, naprosto, nezahvalne i traže previše. Kao da im nije dosta crveni karanfil za 8. mart i muško tepanje kako su pripadnice nježnijeg spola.

Ministar poljoprivrede mogao bi postati ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu. Upravo je otkrio da ličkom krumpiru i siru ne šteti opasni otpad zakopan u zemlji, nego oporbena galama u Saboru! Optužio je oporbu da ''histeričnim i kataklizmičkim'' istupima o ilegalnom odlagalištu u Gospiću uništava ugled domaće hrane i ugrožava egzistenciju lokalnih poljoprivrednika. Jer, prema ministrovom mišljenju, kupci neće odustati od kupnje zato što leže na ekološkoj bombi, nego zato što je netko o tome glasno pričao. Ministar je, doduše, poručio i da moraju odgovarati i oni koji su otpad zakopavali, kao i oni koji su za to znali, ali su ''okretali glavu''. Pouka ove ličke eko-priče je jasna: šutnja je zlato, a zakopani otpad je potpuno bezopasan sve dok o njemu ne počnete glasno govoriti u Saboru i medijima!

U dobra mraka za ''Ustani bane'', išlo se u zatvor. U demokraciji neki i Adolfa ustaju.