PRED nemalom publikom, jučer je u crkvi Presvetog Trojstva u Slavonskom Brodu održan barokni koncert Antiphonusa i Concerto dei venti. Približavanje barokne glazbe publici, očito vrlo uspješno zahvaljujući instrumentalistima i vokalnim izvođačima, uspjelo je zaokružiti „priču” o razdoblju koje sa sobom donosi drugačiju sliku svijeta.

Kompozitori Gabrieli, Shütz, Marini, Sommer, čije skladbe su „oživjele” u baroknom slavonskobrodskom samostanu, stopili su se s ambijentom i - doživljaj je bio potpun. Poznavatelji povijesti glazbe znaju kako je barok oznaka za veliku prekretnicu jer se u tom periodu rađa opera; glazba je različita od renesansne, raskošnija te želi unaprijediti mogućnosti instrumenata. Na koncertu je bilo moguće uočiti kako je ansambl sačinjen od manjeg broja izvođača što, dakako, također upućuje na zaključak o drugačijem pristupu za razliku od velikih orkestara, velikog broja vokalista. Ova glazba ima za cilj pokazati ili dokazati na koji način glazba prati kićenost svakodnevice. Punoća zvuka, virtuoznost izvedbe ne ovisi o broju izvođača, nego o pristupu koji za svrhu postavlja samo umjetničko djelo. Tako je ovaj koncert bio interesantan posebno kako bismo upoznali vrijednost rane barokne glazbe i kako bi prosječna publika, koja zna za Vivaldija ili Bacha upoznala kompozitore kao što je Shütz koji je svakako značajno ime toga razdoblja. Barokna glazba koja se iz svoga sjedišta u Italiji dalje počinje širiti tako ima svoju prepoznatljivost što je bilo očito i na ovome koncertu. Venecija i Dresden tako postaju jedno.

Maestro Tomislav Fačini, nije bio uobičajeni dirigent ili vođa, nego je aktivno sudjelovao u vokalno-instrumentalnim kompozicijama. Atraktivnost koncerta, kako u instrumentalnom smislu, tako i vokalnom, zahvaljujući Antiphonusu, bila je očita zbog suzvučja i raspoloženja koje su kompozicije nosile. Za vrijeme koncerta, upitala sam se kako je moguće da je takva slika svijeta u kojoj je nastalo novo vrijeme novih puteva i otkrivanja tajnih i javnih relacija/konekcija između gradova, rezultirala zvukom primamljivim osobito zbog nekog mira vokalno-instrumentalnih i instrumentalnih izvedbi.

Sjajna glazbena priča rađa pitanja o suvremenoj glazbi, slici suvremenoga svijeta koja nije uljuljkana ili „raskalašena” u iskazivanju kompleksnosti uređenoga društva. Slika svijeta danas je drugačija negoli je bila onda, u baroku. Disonantnost svijeta prati disonantnost glazbe, apstraktnost i glazbe i izvođenja.

Mnoštvo glazbenih izričaja - pak - teško je pratiti. Suvremeni kompozitori rijetko žele dokazati kako je ovaj svijet nespreman za nove glazbene izričaje. Dapače, svijet je očekivano mjesto sukoba interesa. Interes umjetnika je i reprodukcija - ne samo produkcija. Umjetnik-glazbenik sada je slabije u službi velikodostojnika, a vlastitu slobodu slavi kroz vlastitost izričaja. Netočno je zaključiti da je glazba danas otrgnuta iz života. Ne, ona je mnogo življa negoli je bila u vremenu baroka jer, zahvaljujući tolikim frakcijama glazbenog proučavanja, možemo doći do sfera nama nepoznatoga ili zaboravljenoga, manje poznatoga ili - čak u nekim slučajevima - neprihvatljivoga.

Suvremena mladež, izuzimajući glazbenike, slabo poznaje razdoblja glazbenoga razvoja. Baš zato, ovaj koncert se može shvatiti i kao mogućnost preobrazbe ulaskom u svijet drastično različit od njihova.

Concerto dei venti i Antiphonus nisu došli samo muzicirati, podastrijeti očito znanje o klasičnoj glazbi baroknog razdoblja, već su preustrojima vokalista i instrumentalista zaigrali maštu slušatelja koji su mogli zaključiti kako je glazbena osnova ne samo ozbiljnost te drugačija znakovna struktura (važna napose glazbenicima), nego i pokret koji stimulira zaključak o povezanosti dvaju gradova, ali i povezanost glazbe uopće koja bez obzira na oscilacije, mijene i razdoblja ostaje najdojmljivija umjetnost.