PLJESAK i ustajanje publike kao znak poštovanja i potvrde fantastične izvedbe bili su, vjerujem, najljepša nagrada jučerašnjim izvođačima Hrvatske mise Borisa Papandopula, a ujedno i najbolji uvod u još jedno Brodsko glazbeno ljeto.

Plaža "Poloj". Foto: N.K./PLUS

Jučer, 2. svibnja 2024., u crkvi Presvetog Trojstva, Zbor Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom maestra Tomislava Fačinija izveo je misu a capella u divnom akustičnom prostoru, a Marija Kuhar Šoša (sopran), Martina Gojčeta Silić (mezzosopran), Stjepan Franetović (tenor), Robert Kolar (bariton) uz sam zbor su se posebno istaknuli kao vrsni izvođači.

Izniman doživljaj i osjećaj najprije same glazbe izuzimajući tekst gdje je slušatelj u konačnici mogao jasno čuti sva pojedinačna uključivanja solista pa potom i njihovu međusobnu isprepletenost i povezivanje s ostatkom zbora, pa potom osjećaj za komplementarnost glazbe i teksta gdje se činilo kako svaki dio teksta čini savršenu cjelinu s ”glazbenom podlogom” te činjenica kako je riječ o renomiranom, nagrađivanom zboru i dirigentu koji inače izvode širok repertoar, ovaj koncert su upisali u vrhunska gostovanja u Slavonskom Brodu.

Plaža "Poloj". Foto: N.K./PLUS

Samu Misa Borisa Papandopula uz staroslavensku i glagoljašku tradiciju, možemo povezati i sa istočnom pravoslavnom crkvenom glazbom. Nevjerojatan osjećaj za detalj i naglašavanje sakralnog predloška čine ovo glazbeno djelo zaista vrlo značajnim, ali zbog opsega neprimjenjivim u bogoslužju. Upravo taj opseg omogućava uranjanje u lijepu, ali i složenu narav ovoga djela. Od slušatelja kao da se očekuje pripravnost i konstantna pribranost.

Slušajući zbor HRT-a postaje i jasno zašto je dijelom njihovog stalnog repertoara. Ovdje je itekako uočljiv stil pojedinačnog ostvarenog i nadasve značajnog kompozitora. Ljepota zborskog izvođenja dolazila je do izražaja i zbog sugestivnog oblikovanja molitve na licu mjesta. Poput dramatičnog izricanja istog teksta tijekom bogoslužja. Dijelovi nalikuju pojanju, dok muški glasovi – basovi na pojedinim mjestima kao da su proizašli iz pera ruskih majstora. Puno detalja s dijelovima čak i s minimalno teksta ne dopuštaju promišljanje o pojedinačnim stavcima kao o pjevnim dijelovima vrlo lako pamtljivim i jednostavnim. U trenutcima preobrazbe, čini se kako je nemoguće perceptivno i recepcijom obuhvatiti čitav niz isprepletenih elemenata iako postoje simulacije o ugodi, osjećaju, naravi stavka.

Plaža "Poloj". Foto: N.K./PLUS

Kako je riječ o djelu koje je Papandopulo želio učiniti efektnim, ne čudi stoga što njegova složenost može izazvati i bojazan kod prosječnog slušatelja. Vrlo je teško bez vokabulara teorije glazbe pojasniti smisao i misao glazbenog izričaja poput ovoga. Ne postoji jednostavan iskaz koji bi obuhvativši cjelinu mogao pojasniti skladateljeve postupke.

Ali izvan svega toga postoji ta izričita metafizička dimenzija ukoričena u partituru i ustoličena u izvedbama. Bez ikakvog pretjerivanja, bez ikakve želje za glorifikacijom bilo zbora, bilo solista, djelo koje smo jučer imali priliku čuti mora biti djelo neizostavno za definiranje duhovne glazbe dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj.

I dok životopisi sjajnih izvođača govore o njihovoj virtuoznosti, njihova sraslost sa zborom ide u prilog umjetničkim interpretacijama koje se nužno moraju čuti i vidjeti.

Nosači zvuka ne mogu zamijeniti izvedbu uživo, a doživljaj do kojeg dođemo uživo ne može se ponoviti. Zato unatoč činjenici kako je riječ o djelu koje ima svoje mjesto u svijetu napose hrvatske glazbe, naš doživljaj jučer je itekako bio drugačiji, sebi svojstven i jednostavno neponovljiv.