2442
Prikaza
3
Komentara
SLAVONSKI BROD – Sinoć u prepunoj Velikoj dvorani Gradske knjižnice Slavonski Brod, u organizaciji Udruge veterana 3. gardijske brigade „Kune" svoju najnoviju knjigu „Slučaj Perković – Spašavanje zločinačke budućnosti" promovirao je njen autor prof. dr. sc. Josip Jurčević. Top tema u Hrvatskoj posljednjih mjeseci i autor, koji je povjesničar, sveučilišni profesor, član više tijela, svjedok u Den Haagu i autor odnosno koautor mnoštva znanstvenih članaka, kandidat na prošlim predsjedničkim izborima… razlog su tolikoj, iznimnoj posjećenosti promociji.
Nakon uvoda koji je iznio Serafin Logarušić, dopredsjednik brodske podružnice „Kuna" u kojem je, na primjeru novinarke Nade Prkačin, problematizirao totalitarnom režimu primjerenije metode obračuna s političkim neistomišljenicima na hrvatskoj javnoj i stručnoj sceni, autor knjige, Jurčević, u duljem izlaganju 'prošao je' sadržajem same knjige koja je koncipirana u sedam poglavlja.
Kriminal 'dece komunizma'
Knjiga počinje ubojstvom Stjepana Đurekovića i nastavlja s 'Kriminalom 'dece komunizma'" koja su, koncentracijom moći u „Ubilačkom stroju Tita i Partije" imala zaštitu nesmetanog pljačkanja Hrvatske. Obračunima unutar partijskih i obavještajnih struktura, produciranjem 'unutarnjih neprijatelja Hrvatske' gradila se obavještajna i sigurnosna piramida u čijem operativnom vrhu je, do događanja burnih devedesetih, bio a onda, pred same promjene, odlukom Antuna Milovića, na sam, ovaj puta politički njen vrh, zasjeo je Josip Perković. Posebna poglavlja, unutar ovih sedam, su ona koja obrađuju istrage koje su u Njemačkoj dovele do Perkovića i grčevitih otpora hrvatskog političkog vrha, sve do donošenja 'Lex Perković' i nastavljenog otpora protiv izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj. Tezu o kontinuiranom djelovanju i kreiranju suvremene političke i gospodarske sudbine Hrvatske iz obavještajnih krugova jugoslavenske UDB-e, uostalom kao i sve stavove u knjizi koja je najmanje subjektivni iskaz filozofskih i političkih promišljanja samog autora, a gotovo u potpunosti niz pomno odabranih i složenih navoda dokumenata i njihovih interpretacija, Jurčević potkrepljuje događajima posljednjih dvadesetak godina, političkim likvidacijama, sumnjivim nesrećama s 'neuništivim UDB-inim rukopisom' te tragovima novca. Posebna poglavlja u knjizi su ono koje govori o 'njemačkim Perkovićima' odnosno o suradnji jugoslavenskih i zapadnonjemačkih službi u vrijeme vladavine SPD-a u Njemačkoj odnosno u razdoblju takozvane 'nove njemačke istočne politike'.
Iako obrađuje mračne teme iz hrvatske prošlosti i jednako mračne iz hrvatske sadašnjosti, knjiga jest 'lakše' štivo pa ipak znanstvena ozbiljnost i znanstveno poštenje autora očituje se u navođenju popisa kratica, kazala imena, popisa priloga te izvora i literature. Jurčević navodi i sva imena osoba, pa tako i ona iz Slavonskoga Broda, koje su bile na čelnim mjestima u jugoslavenskim službama a koje su nastavile raditi i u tajnim službama Republike Hrvatske.
Suprotstavljajući u odvojenim poglavljima na kraju knjige citate Josipa Broza Tita („Tako je govorio drug Tito") i Saborsku Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. do 1990. godine („Zaboravljena Deklaracija Hrvatskoga sabora") Jurčević na najdojmljiviji način kontrastira hrvatsku zbilju posljednjih sedamdeset godina.
Franjo Tuđman nije imao moć kako se općenito misli
O moći te 'UDB-e', odnosno Josipa Perkovića i stvarnoj nemoći predsjednika Franje Tuđmana, Jurčević je ilustrativno kazivao na primjeru kada je Tuđman 1992. godine smijenio i umirovio Josipa Perkovića što je objavljeno i u središnjem dnevniku HRT-a, ali se ništa nije promijenilo:
- Potpuno pogrešno percipirana je moć Franje tuđmana. U listopadu 1992., dakle mjesecima nakon što je Hrvatska već bila priznata i skoro pola godine od njenog prijema u UN, Tuđman je donio odluku o smjeni, odnosno umirovljenju Josipa Perkovića koji je u tom trenutku bio pomoćnik ministra obrane za SIS. Odluka je obznanjena putem Hrvatske televizije, no Perković je ujutro nastavio raditi kao da se ništa dogodilo nije!
Šušak i Miroslav Tuđman Perkovićevi zaštitnici
Glavni čuvari Perkovića i njegove pozicije, prema Jurčeviću, bili su Gojko Šušak i Miroslav Tuđman, sin Franje Tuđmana:
- Ovo unaprijed ne proskribira ovu dvojicu, nisam ulazio u analizu, no bit će zanimljivo saznati razloge zašto su njih dvojica štitili i zaštitili Perkovića. Šušak je pokojni, no uvjeren sam da će Miroslav Tuđman, kad-tad, o ovome progovoriti ili štogod napisati.
Tribina s puno pitanja
Poslije Jurčevićevoga izlaganja, jer nije bila samo promocija knjige nego i javna tribina s temom UDB-a i njezin utjecaj na hrvatsku prošlost, sadašnjost i budućnost, Jurčević je zanimljivo odgovarao na različita pitanja koje su mu posjetitelji postavljali. Još jednom se dotakao Antuna Milovića rekavši da je Milović ne samo dao političku moć Josipu Perkoviću, nego i UDB-inom atentatoru plaćeniku Vinku Sindičiću kreditom, uz državna jamstva, omogućio kupnju hotela na Visu.
Zapravo, temeljna teza ove knjige jest da je u tranziciji iz komunističke i demokratsku Hrvatsku od svih državnih institucija jedina neokrnjena i cjelovita, pod novim imenima, nastavila raditi UDB-a, da je ona upravljala i još uvijek upravlja svim društvenim i gospodarskim procesima.