Monako i Monaco dva su različita imena za dva različita pojma.
Monako je država, a sva se imena država pišu ponašeno, prema našem izgovoru, pismu i pravopisu. Tako pišemo Amerika (a ne America), Engleska (a ne England), Luksemburg (a ne Luxemburg), Njemačka (a ne Deutschland)…
Monaco je glavni grad Monaka i pišemo ga izvorno, onako kao se piše u jeziku iz kojega nam dolazi.
Otuda i razlika Luxemburg i Luksemburg – prvo je grad, a drugo je država. Tako i Džibuti – država, Djibouti- grad, Kuvajt – država, Kuwait – grad.
Gradovi s kojima smo u povijesti često bili u dodiru, pišu se ponašeno – Beč (a ne Wien), Budimpešta (a ne Budapest), Prag (a ne Praha), Pečuh (a ne Pech), Pariz (a ne Paris)… Gradovi koji nam nisu bili tako bliski i koje nismo tijekom povijesti ponašili, pišu se izvorno – New York, Leipzig, München, Caracas, Georgetown… tako i svi gradovi s kojima se susrećemo u novije vrijeme.
U međunarodnom prometu, na pismima, markama i sl. i imena gradova i država valja pisati izvorno.
Savjet napisala: Sanda Ham

Mijenjanje prezimena kroz padeže

Ženska prezimena na-a, bilo naša, bilo tuđa, mijenjaju se isto kao i svaka druga imenica na-a: Kata Periša, Kate Periše, Kati Periši, Katu Perišu, Katom Perišom.
Ne valja žensko prezime na-aostaviti nepromijenjeno, obilježje je to zastarjeloga birokratskoga jezika, pogrješnoga, ne valja:Kate Periša, Kati Periša, Katom Periša…
Ako žensko prezime ne završava na-a, ne ćemo ga mijenjati:Ivana Jurić, Ivane Jurić... to se samo po sebi razumije.
S muškim je prezimenima drugačije – ona se sva mijenjaju, bez obzira koji im je zvršetak i jesu li hrvatskoga ili tuđega podrijetla. Ako poznajte Ivana Jurića, dobro je prošetati s Ivanom Jurićem.
Ako Vam Ivana Jurić pravi društvo, onda ćete prošetati s Ivanom Jurić.
U prezimena na-ićjezik nam je omogućio razlikovnje spola – muško se prezime mijenja, žensko ne.
Ali u prezimena na-a nema razlike, i muška i ženska se mijenjaju, pa kad budete bili na kavi s Ivanom Perišom, ne će u govoru ili pismu uvijek biti jasno jeste li bili u muškom ili ženskom društvu.
Na sreću, takvih je jezičnih situacija malo pa su nesporazumi rijetki.
Savjet napisala: Sanda Ham

Pocrveniti i pocrvenjeti ne znače isto.

Pocrveniti znači činiti što crvenim. Svi glagoli na -iti:pocrven+iti, pomodr+iti, posiv+iti,znače da smo nešto obojili u boju koju glagol znači.
Ako crvenom bojom oličite sobu,pocrveniliste zidove.
Pomodritimožete bijelo rublje ako vam se modri komadić odjeće zatekne u perilici.
Posivitimožete kosu bojom.
Ružem ćemopocrvenitiusne.
Pocrvenjetiznači postajati crven. Svi glagoli na -jeti: pocrven+jeti, pomodr+jeti, posiv+jeti, znače da nešto samo od sebe postaje boje koju znači glagol.
Ako se postidite, možete pocrvenjetiu licu od stida.
Kad vam je hladno, možete pomodrjeti od hladnoće.
Posivjeti vam može kosa kad postanete sijedi.
Jabuka je pocrvenjela od zrelosti.
Savjet napisala: Sanda Ham

Dvjesto ili dvjesta?

Starije su na gramatike dopuštale upotrijebiti za 200 dva oblika -dvjesto i dvjesta, a tako i za 300 -tristo i trista. Uvijek je uz te brojeve bilo dodano pojašnjenje da su dvjesta i trista već zastarjeli oblici. I tako je to u gramatikama pisalo posljednjih 200 godina – 200 su godina dvjesta i trista zastarijevali. U suvremenom književnom jeziku i jesu zastarjeli i rjeđe se upotrebljavaju, češći su i pravilni dvjesto i tristo.
Ipak, na našoj novčanici od 200 kn piše dvjesta kuna. Zašto takav naziv ako je dvjesta zastarjelo i ako nam valja upotrijebit idvjesto? Baš zato što je zastarjelo pa je stilski obilježeno i može dobro poslužiti kao naziv novčanice. Ne bi trebalo biti svejedno imate li u novčaniku dvjesta ili dvjesto kuna – ako je dvjesta, onda je jedna novčanica, a ako je dvjesto- može biti i nekoliko novčanica pa i kovanica – važno da ih je ukupno dvjesto.
Dvjesto i tristo pravilno je reći za 200 i 300, a dvjesta je naziv novčanice od 200 kuna.

Savjet napisala: Sanda Ham

Kako napisati 600?

Kako napisati 600, 600-godišnji ili 600-godišnjica? Šeststo ili šesto, šeststogodišnji ili šestogodišnji, šeststogodišnjica ili šestogodišnjica?
Pravilno je za 600 napisati šeststo, a tako i šeststogodišnji i šeststogodišnjica.
Tako nam valja pisati, ali izgovara se šesto, šestogodišnjica i šestogodišnji.Izgovaramo onako kako nam je lakše, a pišemo tako da jasno prenesemo proruku – u pismu valja paziti na jasnoću napisanoga: pišući šeststo, ne ćemo pogriješiti ni u razlikovanju značenja pridjeva šeststogodišnji i šestogodišnji – šeststogodišnji znači nešto staro 600 godina, a šestogodišnji nešto staro 6 godina.
Šeststo (šest+sto) se piše kao i ostali brojevi složeni sa sto, nije ni po čem poseban, primjerice, kao i petsto (pet+sto), sedamsto (sedam+sto), osamsto (osam+sto).
Savjet napisao: Borko Baraban.

Večer ili veče?

Imenica večer u hrvatskom je jeziku ženskoga roda. To znači da se slaže s drugim riječima u ženskom rodu. Pozdravljamo:dobra večer; prije braka budući supružnici imaju djevojačku ili momačku večer;večer je lijepa, romatična, topla, kišna… Večer uoči Božića jest Badnja večer.
Upotrijebiti večer u srednjem rodu – *dobro veče ili *djevojačko veče ili *Badnje veče- nije pravilno. Ipak, najčešće se griješi u pozdravu, pa se uz pravilno dobra veče rčuje i nepravilno*dobro veče i *dobar večer.