2077
Prikaza
7
Komentara
SLAVONSKI BROD - Slavonskobrodska podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Hrvatskog instituta za povijest, već tradicionalno u Gradskoj knjižnici predstavila je najnoviji,16. po redu, svezak znanstvenog časopisa „Scrinia Slavonica".
Tematski je to, kaže predstojnik podružnice i glavni urednik časopisa, dr.sc. Stanko Andrić, jedan od uspjelijih brojeva zbog raspona tema i autora. - Imamo radova od antičke do najnovije povijesti s kraja 20 stoljeća - rekao je.
Za malobrojne posjetitelje uslijedila je i promocija najnovijeg knjižnog izdavaštva, a ovog puta odabrana su dva naslova iz Male biblioteke, promovirajući prije svega nova imena na hrvatskoj historiografskoj pozornici. Tako dr.sc. Marijan Šabić donosi prepisku Matije Mesića, istaknutog hrvatskog povjesničara, pedagoga, političara, začetnika udžbeničke literature i prvog rektora sveučilišta u Zagrebu, s njegovim češkim i slovačkim suvremenicima, u razdoblju od 1846. - 1875. godine. Riječ je o istraživačkoj baštini u kojoj je supriređivač dr.sc. Marcel Černy iz Instituta za slavistiku češke Akademije, a sunakladnik Institut za češku književnost u Pragu. Knjiga je nastajala, navodi autor, osam godina.
- Prikupljao sam Mesićeva pisma s raznih strana iz radoznalosti, bez ikakve namjere da ih objavim. To je trajalo dok nisam naišao na četiri pisma Josefa Jirečeka, češkog političara i povjesničara upućenih Mesiću. Njihova korespondencija zapravo je svojevrsni narativni kostur knjige koja sadrži ukupno 76 pisama. Od kada se Mesić počeo pripremati za učiteljski poziv u Pragu, Jireček mu je pomagao na razne načine oko stipendije, pisanja udžbenika pa sve do ustrojavanja Sveučilišta u Zagrebu. U pismima se tako može pronaći puno toga o Mesićevim vezama s češkom i slovačkom sredinom, o njegovom radu na školskim knjigama (u nepunih je sedam godina priredio sedam svezaka), o kadrovskoj politici zagrebačkog sveučilišta u povojima i o Mesićevom interesu za glagoljsku problematiku - rekao je Šabić. Koliko god su pisma vrijedan izvor podataka o Mesićevu životu i radu, njegovim dojmovima o stanju prosvjete, kulture i znanosti u Hrvatskoj, saznajemo kako se u njima ne može naći ništa o Mesićevu privatnom životu i političkim stavovima.
Drugu knjigu naslova "Divljina s pečatom - socioekološki sustav brodske Posavine 18.stoljeća", priredio je mladi povjesničar Luka Jakopčić. Riječ je o interakciji društva i ekologije odnosno okoliša u to vrijeme. Mladi povjesničar stavlja naglasak na ljude i na prostor u kojem se ono razvijalo. Prostor naime nije pasivna kategorija nego nešto što se stvara, nastaje.
- Knjiga se naime bavi nastankom prostora današnje Slavonije, što
znači pitomu zemlju, plodnu ravnicu, ušorena sela…jedan kultiviran
prostor prikladan za život i intenzivan razvoj. On nije postojao
oduvijek nego je počeo nastajati u 18.stoljeću - pojasnio je autor
knjige, koja je nastala u vrijeme nedavnih poplava u Slavoniji
(2014.godine). Zato u jednom dijelu povlači paralele odnosa prema
poplavama u 18.stoljeću i današnjeg vremena. Tako veli kako su Slavonci
18.stoljeća prilično pomireni, fatalistički nastrojeni prema poplavama.
Žive u sojenicama, imaju splavi s kojima se kreću, to je naprosto dio
života, nema nasipa ni tehničkih mogućnosti da se ukroti rijeka, dok je
u 21.stoljeću poplava za stanovnike šokantna i katastrofična pojava.
Bar da mladež čita pa makar i ovakvo lišće:) Ni sami autori to nisu pročitali jednom kad su došli do zadnje stranice. Uzalud bačen novac i vrijeme. Jadni nose naočale i imaju kao Plenković dalmatinsku fjaku. A druga Pol Pota... Prikaži sve mi ne dirat - još jedan neshvaćeni genije ovog svijeta. Imao je tupave sljedbenike pa nisu razumjeli što trebaju raditi. Bar bi povijesničari trebali znati i ne suditi olako.
Jesam, al vinske akademije iako nema velike razlike. A ova ekipu ni tamo ne bi primili. Kad se znanost mjeri brojem kartica a radno vrijeme satima na godinu... A jedni drugima pišu knjige knjižničar šefu Artukoviću, a i drugi drže... Prikaži sve svjeću.... Nisam mislio da ću to ikad reći ali naš ministar Barišić je belalala za ove čovjek je aljkav i prepisuje sam od sebe, a ovi prepisuju sa starih papira koje nađu na tavanu i za to im treba osam (8) godina!? Dijete za osam godina završi 2. razred OŠ i već čita Ivanu Brlić Mažuraniću originalu. Gdje je Stribor kako se više preziva i kakvim konjokradskim titulama se kiti da ovo prokomentira?