KRUCIJALNI dio naftne prerade su rafinerije nafte, u kojima se iz nafte preradom dobivaju vrlo važni proizvodi bez kojih bi danas funkcioniranje globalnog  gospodarstva bilo nezamislivo. Posljednjih godina u svijetu egzistira oko 700 rafinerija koje prerade oko 3 725 milijuna tona sirove nafte. Iz ovoga vidljivo je kako je prosječna veličina rafinerije kapaciteta 5,3 milijuna tona. Trenutni trend u ovom dijelu gospodarstva više ne karakterizira trajan trend rasta broja rafinerija, nego prije svega stagnacija izazvana ograničenim geološkim resursima, te racionalnije korištenje rafinerijskih kapaciteta i potrošnje rafinerijskih proizvoda s druge strane.

Rafinerijska postrojenja u Bosanskom Brodu podijeljena su u dvije tehnološke linije za preradu nafte ukupnog kapaciteta 4 320 000 tona godišnje, a prezentiran je detaljni pregled tehnoloških karakteristika obje proizvodne linije. Stara linija je izgrađena 1968.godine trenutno u potpunosti operativna s kapacitetom od 1 320 000 t/god, dok nova linija za preradu nafte, planiranog kapaciteta od 3 000 000 t/god i minimalnog kapaciteta proizvodnje od 5 500 t/dan, izgrađena je 1991. godine te puštena u probni rad. Rafinerija zauzima veću površinu nego svi dijelovi brodskog giganta „Đuro Đaković".

 Slika 1 Shema postrojenja Rafinerije nafte Brod (Izvor:Google Pro-prerađen)

1. Rafinerija iz 1968.godine 2.Rafinerija iz 1991. godine 3. Postrojenje ta proizvodnju bitumena 4. Postrojenje za prerado otpadnih voda 5. Skladište sirove nafte 6. Terminal Janaf sa skladište sirove nafte 7. Skladišta gotovih proizvoda 8. Nova baklja 9. Stara baklja 10. Rashladni tornjevi 11.energana sa kotlovskim postrojenjima i proizvodnjom električne energije 12. Konekcijska točka za budući plinovod 13. Gudronska jama

Nafta iz terminala JANAF dolazi u postrojenje 1. i 2. gdje se zagrijava na 400 ^oC te tlači na pritisak od 30 do 150 bara nekoliko puta. U više navrata se kroz kolone razdvajaju frakcije nafte. Cijeli procesi se nadziru iz kontrolnih sala. Postrojenje se sastoji od peći, kolona, spremnika, pumpi, cjevovoda, ventila, mjernih instrumenata i mnogi drugih strojnih dijelova. Rad postrojenja je sofisticiran i automatiziran. Cijela postrojenja imaju oko 100.000 različitih električnih, mehanički i strojnih sklopova. U postrojenjima, uz klasičnu destilaciju, odvijaju se vrlo kompleksni fizičko kemijski procesi gdje se dugi lanci ugljikovodika cijepaju na kraće, a tim se postiže bolji koeficijent iskorištenja prerade nafte. Na kraju procesa dobiveni naftni proizvodi se odlažu  u skladištima kapaciteta cca 500.000 tona.

U minimalnom kapacitetu, dnevno se preradi cca 6000 tona sirove nafte. Pri tom se proizvede oko 6 700 000 litara različitih naftnih prerađevina od čega nastane oko 65 % benzina i dizel goriva, oko 10 % teškog loživog ulja, oko 12 % bitumena za ceste te sumpor, UNP (ukapljeni naftni plin) industrijski bitumeni, parafini, različiti aromati i drugo. Rafinerija iz 1991., u vlastitoj preradi, potroši oko 6,5 % dok rafinerija iz 1968. potroši oko 11,5 % ukupne mase nafte. Ova shema iskorištenja je okvirna za naftu Kirkuk, dok su iskorištenja za različite tipove nafte različita. Nafta sadrži oko 1000 različitih kemijski spojeva.

Ponoviti ću: Pri procesu prerade nastaje dnevno oko  6 700 000 litara različitih naftnih derivata. Mnogi od nas su u autu vozili kanistar sa gorivom za kosilicu. Jedva smo čekali da ga izbacimo iz auta. Kada bi dnevnu preradu Rafinerije Brod smjestili u kanistre od 10 litara dobili bi  oko 670 000 plastičnih kanistara. Kada bi taj broj kanistara napunili benzinom na našim pumpama, te ih redali po ulicama grada Slavonskog Broda sve glavne ulice Slavonskog Broda bile bi pune kanistara u ukupnoj dužini od 20 kilometara. Sada zamislite da je svaki deseti kanistar otvoren. Cijeli grad bi stravično smrdio po benzinu.

Ovaj proces, u drugom, radikalnijem obliku, događa se svakodnevno na udaljenosti pet kilometara od centra Slavonskog Broda u Rafineriji nafte Brod. Tijekom prerade nafte, česte su akcidentne situacije kada propušta neki ventil, pumpa ili mjerni uređaj. Pri svakom ovakvom događaju, u atmosferu odlazi određena količina naftnih derivata. I kad nema akcidentne situacije, svaki od tih pumpi ili ventila emitira određenu količinu polutanata. Velike količine različitih polutanata nastaju prilikom čestih pokretanja i gašenja postrojenja. Kada je proces prerade završen, nafta odlazi u spremnike u kojima se skladišti, a svaki ima tzv. odušak.

Svaki spremnik za ljetnih mjeseci također emitira odgovarajuću količinu polutatnata. Kada promatramo ekonomski rad rafinerije, ponekad je isplativije nešto pustiti u atmosferu nego ga dodatno obraditi. Obraditi znači uložiti energiju i vrijeme, ali ako  pri tom ne dobijete materijalnu korist to ne želite raditi. Kada uključimo u sve to i radnu disciplinu dolazimo do zaključka da je nemoguće značajnije smanjiti emitiranje polutanata iz Rafinerije nafte  Brod. U 700 rafinerija na svijetu situacije je gotovo identična. Postoje rafinerije koje nešto manje zagađuju i one koje više zagađuju, ali sve redom zagađuju zrak.

Ovo zagađenje koje sam opisao ne može umanjiti niti jedna plinofikacija. Ono se na našim mjernim postajama manifestira kao povećana koncentracija sumporvodika, sumpordioksida, benzena, merkaptana i drugih organskih polutanata. Ali plinofikacijom se može i hoće povećati emisiju ovih spojeva.

Ako se u Rafineriji, u vlastitoj potrošnji, u oba postrojenja, u prosjeku, potroši frakcije teško loživo ulje u iznosu od cca 10 %, pri sadašnjem kapacitetu to bi značilo da rafineriji ostaje 100.000 tona godišnje te frakcije. Nemojte ni pomisliti da će Rusi to baciti u neku gudronsku jamu. Naravno da će isto dodatno preraditi ako, kao takvo, ne mogu prodati. Tu količinu će preraditi u Postrojenje 05 – Katalitički hidrokreking (ISOMAX) gdje će ga u kombinaciji sa drugim frakcijama i vodikom zagrijati do 450 ^oC te tlačiti na 150 bara te dobiti benzine, dizel goriva i maziva ulja koja dorađuje Rafinerija ulja Modriča. Dakle novo količina sirovine za novo veće procesno zagađenje i povećanje kapaciteta rafinerije za 100 000 tona godišnje.

Nekoliko prijedloga za nastavak borbe protiv zagađenja zraka
1.      Analizirati koji se zadani ciljevi iz Akcijskog plana za poboljšanje kvalitete zraka u Slavonskom Brod realizirani te pristupiti izradi novoga s novom, kompletnijom, analizom kvalitete zraka. Ovaj dokument vrlo jasno precizira sve elemente zagađenja zraka do 2014. U tom periodu izgrađena je nova mjerna postaja te uključivanjem tih podataka vrlo precizno treba odrediti stanje i daljnje mjere poboljšanja te prioritete. Sastavni dio Akcijskog plana treba biti i Strategija medijske kampanje prezentacije problema zagađenja iz Rafinerije nafte Brod.
2.      Odmah pokrenuti promidžbenu inicijativu „Zagađivač plaća". U slučaju Slavonskog Broda, ne odnosi se na Rafineriju nafte Brod jer je izvan dohvata, nego na hrvatsku tvrtku koja sudjeluje u zagađenju, a to je JANAF. Iz velikog profita koji tvrtka ostvaruje transportom nafte za Rafineriju, značajniji dio mora biti usmjeren u Slavonski Brod u obliku „okolišne rente". Nije dovoljno za desetak godina napraviti jedno dječje igralište u Gornjoj ili Donjoj Vrbi, već je potrebno uložiti novac u druge projekte kojima će se ublažiti posljedice evidentnih emisija polutanata koji dolaze iz Bosanskog Broda. Budući da će plinofikacija povećati kapacitet Rafinerije, inzistirati da u ugovor Crodux-Rusi uđe klauzula kojom određeni dio profita ostvarenog snabdijevanjem Rafinerije plinom ide kao „okolišna renta" u okolišne svrhe ili u proračun Grada Slavonskog Broda i Brodsko Posavske županije. Novac može biti utrošen isključivo za umanjenje posljedica po zdravlje građana izazvanih zagađenim zrakom.
3.      Pokrenuti inicijativu za smanjenje državnih poreza za područja koja zagađuje Rafinerija. Ovim bi i država, kao subjekt koji doprinosi zagađenju, na svoj način obeštetila građane koji moraju živjeti u ovakvom okruženju. Naime, u ovom slučaju, država je zagađivač jer je vlasnik infrastrukture kojom se rafinerija snabdijeva sirovinom, a u budućnosti i energentom.
4.      Pokrenuti inicijativu za pretvaranje pograničnog prelaza Slavonski Brod u malogranični prijelaz. To znači da bi graničnim prijelazom mogli prometovati samo stanovnici Slavonske i Bosanske Posavine. Ovim bi nestali bi kamioni s graničnog prijelaza te nestale velike kolone koje sigurno doprinose emisiji različitih polutanata.
5.      Mjere koje može napraviti ruski vlasnik neću predlagati jer je isto isključivo u njegovoj nadležnosti i besmisleno je određivati nekome što će on raditi, a da za to nema apsolutno niti jednog mehanizma kojim bi se nadzor nad tim mjerama pratio.
6.      Preko institucija države tražiti i inzistirati na kvalitetnijem remontu (smanjenje akcidentnih situacija), te tražiti uporabu nafte sa smanjenim količinama sumpora. Ovo su deklarativne mjere jer ovise isključivo o dobroj volji vlasnika Rafinerije.