Kakav status je Bosanska Posavina imala u vrhovništvu Republike Hrvatske najbolje svjedoči činjenica da je Pavle Miljavac postao ministar obrane republike Hrvatske samo šest godina nakon što je, kao pukovnik Hrvatske vojske, na čelu svoje postrojbe, dezertirao s tog bojišta.
ZAGREB - SARAJEVO - ORAŠJE - BOSANSKI BROD - Već duže vrijeme, a posebno jučer i danas, bivši zapovjednik 137. brigade HV iz Duge Rese, bivši načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske i bivši ministar obrane te aktualni predsjednik Generalskog zbora (čiji članovi nisu generali Tus i Stipetić), general Pavo Miljavac, glavna je stručna i braniteljska zvijezda koja, putem medija, u javnost odašilje informacije o opasnosti za hrvatske branitelje Bosanske Posavine.
Ono što Miljavac javnosti kazati neće, reći će potpisnik ovog priloga: Ovaj hrvatski ratnik, general i ministar ne mora se bojati da bi njega osobno netko iz Bosne i Hercegovine želio uhititi jer je i sam, 1992. godine, na čelu svoje brigade, u Bosanskoj Posavini boravio nešto manje od 24 sata. Naime, uvijek se može braniti kako je on, sa 600-tinjak svojih ratnika, pobjegao s bojišta. Dezertirao dakle. Na savskom mostu nije ga mogla zaustaviti ni vojna policija Hrvatske vojske - s pojačanjem.
Tog 15. rujna 1992. godine, 20 dana prije pada Bosanskog Broda, zapovjednik istočnog (slavonskog) bojišta, general Petar Stipetić, u Izvješću Glavnom stožeru Hrvatske vojske, zahtijevao je "poduzimanje stegovnih mjera", između ostalih, protiv zapovjednika TG-137 Pave Miljavca jer je 14. rujna u 03.30 sati, bez odobrenja pretpostavljenog zapovjednika, napustio bojište ostavivši malobrojne branitelje u pogibeljnoj situaciji.
Borcima 101. br. HVO i Prkačinovim HOS-ovcima - koji su ostali boriti se - nije puno pomoglo ni oružje i druga borbena sredstva koje su Miljavac i njegovi vojnici, tijekom brzog izvlačenja iz borbenog poretka, ostavili na bojištu.
Umjesto da bude kažnjen, Pavle Miljavca, 20. svibnja 1994. godine, promaknut je u general-bojnika, nakon čega, sredinom kolovoza iste godine, postaje pomoćnikom načelnika Glavnog stožera HV-a.
Dapače, kao predsjednik vojno-stegovnog suda Glavnog stožera bio je zadužen za utvrđivanje krivice generala Vrbanca, kojemu je sud izrekao zabranu napredovanja u vojnoj hijerarhiji u trajanju od godinu i pol dana.
Prema vojnim analitičarima, u akciji Oluja bio je jedan od dvojice najvažnijih zapovjednika u Glavnom stožeru. Dana 12. ožujka 1996. nagrađen je činom general-pukovnika i funkcijom zamjenika načelnika Glavnog stožera HV-a, da bi potom svoju vojnu karijeru okrunio položajem načelnika GS HV-a, i to u 44. godini - najmlađega dotad.
Kakav status je Bosanska Posavina imala u vrhovništvu Republike Hrvatske najbolje svjedoči činjenica da je Pavle Miljavac postao ministar obrane republike Hrvatske samo šest godina nakon što je, kao pukovnik Hrvatske vojske, na čelu svoje postrojbe, dezertirao s tog bojišta.
