ŠESTOG siječnja pisali smo kako je ovogodišnju nagradu „Svetozar Pribičević" koju Srpsko nacionalno vijeće u Zagrebu dodjeljuje zaslužnima za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa, dobio predsjednik HSS-a, Krešo Beljak. Dobitnik nagrade na svečanosti je, pritom, izjavio kako vjeruje da „bratstvo i jedinstvo hrvatskog naroda nije mrtvo".

Poznati novinar, kolumnist i pisac Tihomir Dujmović na svojem se Facebook profilu dotaknuo Beljakove izjave, a njegov status u nastavku prenosimo u cijelosti:

„Nedavno se navršilo stotinu godina otkad je na Trgu bana Jelačića pod zapovjedništvom Grge Anđelinovića, brata djeda uvažene zastupnice Vesne Pusić, ubijeno 18 hrvatskih prosvjednika zbog stvaranja prve Jugoslavije. Povijest bilježi da je u masu pucao i djed jednog drugog današnjeg uvaženog saborskog zastupnika, gospodina Pernara.

Onda je uslijedila prva krvava Jugoslavija koja nije samo ubila Radića kao tadašnju metaforu hrvatstva (iako Hasanbegović više nego opravdano ovih dana ukazuje na kapitalne razlike Starčevića i Radića) nego je pokrala Hrvatsku, započela s njezinim raseljavanjem, nametnula ovdašnje Srbe kao žandarsku i vojničku vlast koje su svako malo po hrvatskim selima vršile zločine, a doniranjem zemlje Pravoslavnoj Crkvi širom Hrvatske uspješno nametnula još jednog svog pobočnika u toj ukupnoj okupaciji. Onda je došao krvavi Drugi svjetski rat nakon kojeg su hrvatski Srbi dobili ustavni status naroda što znači da je Hrvatima oduzeta čak i teoretska državnost.

Sve je to pratila potpuna srpska vlast i prevlast u svim segmentima društva. Kad sam se krajem 80-tih počeo baviti novinarstvom, direktor TV Zagreb je bio Srbin, direktor kompletne Vjesnikove kuće je bio Srbin, čak je i glavni urednik Sljemena bio Srbin. Na radiju 101 glavni urednik nije bio Srbin, ali je kao urednička ispomoć pozvana jedna kolegica Biljana iz Srbije. O direktorima širom Hrvatske, o policiji, vojsci, diplomaciji, pravosuđu i toj kadrovskih politici da ne govorim. Sve se to skupa nije zvalo srpskom uzurpacijom vlasti i neviđenim terorom već se zvalo bratstvom i jedinstvom, a sugeriranje da nije normalno da je od 19 direktora u Rafineriji Sisak, 18 srpske nacionalnosti, tretirali se kao „prebrojavanje s pozicija hrvatskog nacionalizma”. I onda je došao novi hrvatsko-srpski rat u kojem se bratstvo i jedinstvo manifestiralo tako da je 98 posto Hrvata bilo protjerano s teritorija koje su hrvatski Srbi kontrolirali.Da je bratstvo i jedinstvo postojalo u promilima,ni Vukovar, ni Škabrnja, ni Voćin ni Saborsko se nikad ne bi dogodilo.

No, unatoč baš takvoj povijesti Krešimir Beljak ističe ovih dana kako „i dalje vjerujem u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda”. Čovjek koji je danas, nakon svega, kadar ovo izgovoriti zapravo drži staru kuburu Grge Anđelinovića u ruci i spreman je sutra pucati u sve koji se nisu kadri zakleti u bratstvo i jedinstvo. Beljakovom izjavom HSS se skladno uklopio u Amsterdamsku koaliciju, Glasa i IDS-a, pa eventualnoj neupućenoj publici HSS-a valja naznačiti da je glas za HSS glas za politiku bratstva i jedinstva.

Gore od svih navedenih činjenica jest fakat da danas u Hrvatskoj još jedino na Facebooku možete napisati ove retke."