SAV zdvojan u kasni sat posjetio me je susjed, živahni starčić s kojim ponekad preko ograde pretresem nogometne ili vremenske prilike. U životu nije vidio Windowse, ne snalazi se u glomaznim shopping centrima, redovito prvog u mjesecu plaća račune. Trese se, neugodno mu je dok mi pruža komad papira ispisan neshvatljivim birokratskim metajezikom, objašnjava kako se "baš spremao leći kad su ga nazvali nepoznati ljudi tražeći novac".  Nije mu jasno tko su ti ljudi, pa on "nikad u životu nije ostao dužan niti kunu". Ja, kao "mlad čovjek" možda mogu to razumjeti.

Susjed je zbog njemu nepoznatog duga od 233 kune temeljem internog obračuna banke izručen najnižoj vrsti predatora na financijskom tržištu koje hrvatska vlada iz nepoznatog razloga naziva "socijalnim partnerima". 

Ispostavilo se da je moj brižan starčić žrtva nedavne sramotne odluke Hrvatske poštanske banke o zatvaranju deset tisuća teško naplativih i nisko profitabilnih računa, mahom umirovljeničkih. U nemili sat nazvali su ga predstavnici tvrtke za službeno utjerivanje dugova kojoj je HPB prodao dug sa svim osobnim podacima klijenata. Susjed je zbog njemu nepoznatog duga od 233 kune temeljem internog obračuna banke izručen najnižoj vrsti predatora na financijskom tržištu koje hrvatska vlada iz nepoznatog razloga naziva "socijalnim partnerima". Ima desetak sličnih tvrtki - samo su ugmizale nepoznatim državnim kanalima.

Usput rečeno, problem smo brzo riješili; pokazao sam mu kako blokirati nepoželjne brojeve na mobitelu, zajednički smo izabrali dovoljno široku letvu, pustili nemani u dvorište i postavili natpis "Privatno imanje: No pasaran".

Postoje mrske profesije i postoje bankari

Postoje profesije koje po prirodi svog posla i specifičnom karakteru ljudi koji obnašaju te dužnosti, nisu osobito omiljene u narodu: policajci, kontrolori karata, poreznici, birokrati svih vrsta i naravno, političari. Doista se trebaš roditi kao takav pa da hladnokrvno ljudima oduzimaš slobodu, imanje, sustavno ih maltretiraš, pokvariš dan ili u konačnici, sjebeš život. No, da ne bi bili nepravedni, oni su nužno zlo svakog sustava, ljudi se bez kontrole države mahom pretvore u autodestruktivnu stoku i sve dok je represija selektivno usmjerena prema najizopačenijim izdancima društva, treba pozdraviti njihovo prisustvo.

No, postoji profesija koja stoljećima neselektivno tlači narod, isključivo sa svrhom osobnog probitka – bankari. Povijesno ime lihvari, ljudi koji žive od kamate ili lihve, u narodu se susreće i pod istoznačnicom – gulikože. Ljudi su pamtili po zlu Kaisera, kralja Aleksandra, Tita ili Tuđmana, ali kad bi isti umrli, redovito bi ih uzdizali u nebesa sjetno govoreći "tad se znao red". Lihvari su pak gostovali u pričama prije kojih bi se uz psovku sočno pljunulo u kraj i prisjećalo godine kad su ostali bez najbolje njive jer je "tuča uništila ljetinu, a lokalni lihvar ponudio pomoć". Bankari kao baštinici te tradicije nedvojbeno žive od tuđe muke, a u modernoj Hrvatskoj nije ništa bolje.

Duga i mračna sprega banaka i vlasti

Ne želim detaljno ulaziti u dugu, mračnu i nezakonitu spregu banaka i vlasti kroz noviju povijest, dovoljno je nabrojati činjenice kako bi shvatili da ta sprega predstavlja izvor gotovo svih zala i problema u Hrvatskoj. Kad je započeo Domovinski rat, banke su sklonile kapital, ali čim je Hrvatska stekla međunarodni suverenitet dojurile su s kreditnim linijama za kupnju oružja i financiranje države. U nadzorne odbore, jednako kao i danas, instalirali su moćne predstavnike vlasti časteći ih bonusima, menadžerskim ugovorima i prostitutkama po izboru sve dok su im bili korisni. Po svršetku rata, naplatili su svoje sumnjive usluge državi i otkupili kompletan bankarski sektor za smiješno malen iznos. Izborili su se za Zakon o bankama koji im je omogućavao da u Hrvatskoj posluju kako nikad ne bi smjeli u domicilnim državama, Austriji ili Italiji.

Preko svojih banaka sestara i korumpirane vlasti, nerijetko uz blagoslov Crkve, izmijenili su građevinske i prostorne planove, pokupovali zemljišta, hotele i vikendice pod spornim hipotekarnim uvjetima. Iako su znali da je potrošački val konzumerizma u Sanaderovo doba samo napuhan financijski balon koji će skora recesija razbucati u komadiće, bešćutno su zadužili mlade hrvatske generacije u tečajno nestabilnim francima  za kupnju stanova, automobila ili poslovnog prostora. Sve to vrijeme šutjeli su s HNB-om o mogućim rizicima, neprirodno visokoj kamati od 7-9% i činjenici da mogu svojevoljno mijenjati uvjete kreditiranja, uz stalan vjetar u jedra od korumpirane visoke politike i pravosuđa.

Banke su danas naši vlasnici i pomislili bi da smo dosad nešto naučili. Na žalost, ništa od toga.

Izborili su se za Zakon o bankama koji im je omogućavao da u Hrvatskoj posluju kako nikad ne bi smjeli u domicilnim državama, Austriji ili Italiji.  

Bogata košara nekažnjenih bankarskih afera

Banke u Hrvatskoj danas imaju status povlaštenog, strateškog partnera. Europska izvješća godinama ukazuju na anomaliju po kojoj su banke najveći ponuditelj u financiranju javnih poduzeća. To znači da država, umjesto da HAC financira međunarodnim kreditnim linijama s kamatom od 2-3 posto, dopušta državnim gubitašima da se komercijalno zadužuju kod, uvjetno rečeno, domaćih banaka po kamati od 4-6 posto i izravno stvaraju dugoročan i nepotreban proračunski gubitak. Takvo suludo zaduživanje plaća se iz džepa poreznih obveznika.

Nije to sve, samo nasumice čupam primjere iz bogate košare nepravilnosti uočenih u Erste, Osječkoj, Karlovačkoj, HPB-u, Hypo (sada Addiko), Splitskoj ili aktualnoj financijskoj aferi teškoj 40 milijuna kuna u Jadranskoj banci u kojoj su osumnjičeni drugi dan pušteni da se brane sa slobode i bez jamčevine. Država dopušta bankama i da ubiru visoke naknade za transfer novca građana i ostvaruju dobitak od 4,6 milijardi kuna koji vam se odbija od osobnog dohotka. O HBOR-u kao kravi muzari generacijama "zaslužnih" političara, s najnižim postotkom naplaćenih kredita i realiziranih projekata, izlišno je govoriti.

Vujčiću, isprazni stol i sve ti je oprošteno

Banke su u prošloj godini, temeljem oslobađanja od poreza zbog konverzije kredita iz franka u eure uz prvotni gubitak od 4,4 milijardi kuna svejedno zaradile 6,1 milijardu kuna dobiti svojim inozemnim vlasnicima. Hrvatska od toga neće vidjeti niti lipe. A što je najluđe, banke još imaju obraza i bune se protiv te odluke, sugerirajući sudovima kakve presude donijeti u slučajevima tužbi  građana protiv banaka zbog preplaćenog kredita u francima. Banke su i najveći posjednik stanova i zemljišta, te godinama generiraju krizu na tržištu nekretnina umjetno održavajući cijene zaplijenjene imovine.

Hrvatska narodna banka na čelu s guvernerom Borisom Vujčićem godinama indiferentno promatra poslovnu samovolju banaka ponašajući se kao posrednik, a ne regulator odnosa u bankarskom sektoru. Vrhunac intervencije im je "objava upozorenja na stranicama HNB-a" ili zblenuto smješkanje u kamere kad o zatvaranju računa u HPB-u javnosti lažno tvrde da su "sve saznali iz medija", iako su izravno odobrili čišćenje bilance pred skoru prodaju zadnje banke u hrvatskom vlasništvu.

Samo isprazni stol, Vujčiću, i sve će ti biti oprošteno, jer se ionako ne da popraviti sve što si napravio.

Banke moraju poslovati u pravednim, zakonskim okvirima

Nema smisla zazivati primjer Islanda koji se u roku od pet godina bez značajnijih međunarodnih financijskih posljedica riješio inozemnog bankarskog sektora koji im je nemilosrdno gulio kožu, iako ga treba imati na umu. Moderan svijet počiva na bankarstvu, mnoga civilizacijska dostignuća ne bi bila ostvarena bez značajnih financijskih ulaganja na koja država nije spremna ili u mogućnosti. No, poslovanje banaka treba svesti u pravedne zakonske okvire i održiv razvoj. Ukinuti monopol jedne ili dvije banke u čvrstom dogovoru s vlasti, prekinuti  spone cijelog naraštaja lažnih brokera, posrednika, menadžera ili lobista koji čuče u direktorskim čekaonicama javnih poduzeća nudeći provizije i osobne bonuse. Naravno, ako prihvate velikodušnu ponudu banke u realizaciji predstojećeg resornog projekta.

Nužno je uspostaviti kontrolu poslovanja banaka kroz retrogradne revizije ili ograničavajuće zakonske amandmane, osvijestiti im činjenicu da svojim pijavičarskim pristupom usmrćuju tijelo od kojeg se hrane. Izbaciti sve političare iz upravljačkih tijela banaka, promijeniti Ovršni zakon u korist građana jer su predugo i previše svi jahali na toj grbači.

Sve dok je važećih zakona, ne mogu i ne smiju slati ucjenjivače na starce zbog fiktivnog ili minornog duga, izbacivati obitelji iz jedine nekretnine zbog dvije zakašnjele rate kredita, nekontrolirano baratati osobnim podacima, a za uočene nezakonitosti u poslovanju proglašavati hrvatske sudove nenadležnima. 

Ljudi smo, ne imovina

I najvažnije, treba unijeti socijalnu komponentu u poslovanje banaka prije nego li im bijesni građani Molotovljevim koktelom zatvore svoj račun.

Velite ne idu skupa kapitalizam i socijala?

Sve dok je važećih zakona, ne mogu i ne smiju slati ucjenjivače na starce zbog fiktivnog ili minornog duga, izbacivati obitelji iz jedine nekretnine zbog dvije zakašnjele rate kredita, nekontrolirano baratati osobnim podacima, a za uočene nezakonitosti u poslovanju proglašavati hrvatske sudove nenadležnima.

Trebaju vratiti dio svog obilatog profita društvu kroz javne i humanitarne projekte na koje trenutno troše manje od 1% ukupne dobiti.

Učiniti narodu muku snošljivijom jer se većina zadužuje iz nevolje, a ne iz obijesti. Jeste li ikad čuli da vam je banka javila da ste preplatili dug ili da postoji lakši model otplate kredita?

Kad čujete, znat ćete da više nismo bankarska imovina nego ravnopravan partner u poslovanju. A dotad, pustite pse u dvorište. (Izvor: Index)