Nakon što su predstavnici sindikata nedavno zatražili povećanje minimalne plaće s 2496 na 3080 kuna neto (oko 23 posto), očekivano su se našli u opreci s razmišljanjem čelnika Hrvatske udruge poslodavaca, piše Glas Slavonije. Sindikati nisu zadovoljni jer će pozitivne efekte porezne reforme najmanje osjetiti oni s najmanjim plaćama. HUP se protivi njihovu zahtjevu jer im je predloženi iznos prevelik i tvrde da bi to moglo ugroziti poslovanje u pojedinim industrijama i potaknuti ih na otpuštanje radnika. Procjenjuju da minimalnu plaću prima između 30.000 i 50.000 radnika, većinom zaposlenih u tekstilnoj, drvnoj ili metaloprerađivačkoj industriji. Vlada zasad mudro šuti, ali je i to možda nekakav znak.
Ekonomist Ljubo Jurčić smatra da je to normalan zahtjev. No, dodaje, samo povećanje minimalne plaće zahtijeva i druge mjere ekonomske politike, bez kojih bi to bilo štetno.
Igraju se porezima
- Vlada treba pomoći i omogućiti povećanje minimalne plaće i za industrije u poteškoćama, koje to sada nisu u stanju. To je tekstilna industrija, dio trgovine i ugostiteljstva te metalne industrije. Tu treba napraviti dogovor, a Vlada omogućiti da se na rok od četiri ili pet godina omogući povećanje plaća i tim poslodavcima u težoj situaciji, na način da im se da kompenzacija. I za te četiri godine i oni moraju doći u situaciju da normalno, prema tržišnim uvjetima, mogu isplaćivati minimalnu plaću - kaže Jurčić, podsjećajući da je povećanje minimalne plaće oduvijek bio njegov prijedlog te da su to činile i druge zemlje. A za to se, kaže, zauzima, ne samo zbog socijalnih razloga, nego i ekonomskih. Smatra kako je to dobar poticaj da se razmisli kako dignuti dodatno vrijednost u spomenutim proizvodnjama. No, dodaje i kako ipak ne očekuje da će se to sada dogoditi jer zasad ne vidi u Vladi takva razmišljanja.
- Nego se igraju porezima, što ima kratak, gotovo nikakav domet. A ljudi s najnižim dohotkom i ne plaćaju te poreze, pa neće ni osjetiti promjenu poreznih stopa - zaključuje Jurčić.
Prema podacima Eurostata s početka godine, u 22 od 28 država članica (iznimke su Danska, Italija, Cipar, Austrija, Finska i Švedska) bila je propisana nacionalna minimalna plaća. Mjesečne minimalne plaće bile su vrlo različite, od 215 eura u Bugarskoj do 1923 u Luksemburgu. Nacionalne minimalne plaće bile su propisane i u zemljama kandidatkinjama - Albaniji, Crnoj Gori, Makedoniji, Srbiji i Turskoj.
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel podsjeća da je SSSH još 2015., uoči izbora, poslao svoju platformu svim strankama, gdje su tražili minimalnu plaću od 3100 kuna neto. Sadašnji zahtjev s 3800 kuna bruto odgovara pak iznosu od 3080 kuna neto.
Uvozit će Srbe i Bugare
- Prvi razlog zašto se minimalna plaća mora povećati je taj što je postojeća razina minimalne plaće gotovo na granici siromaštva. Ta je granica na 2200 i nešto kuna, a sadašnja minimalna plaća je 2400 kuna. Dakle, pođimo od toga kolika je uopće nečija kupovna moć s tim iznosom? Drugi je bitan detalj što se u Saboru usvaja porezna reforma čiji je cilj, kako je rečeno, između ostaloga da radnicima ostane nešto malo više novca u džepu kako bi se potaknula potrošnja i to posljedično rezultiralo i porastom proizvodnje. Činjenica je da će u toj priči moći sudjelovati samo oni radnici koji imaju plaću 14 tisuća kuna i više, a takvih je vrlo malo. Prema tome, radnici s plaćom do prosječne, a pogotovo oni s minimalnom plaćom, ne mogu na jednak način sudjelovati u toj priči. A i zbog jedne socijalne pravednosti apsolutno je nužno podignuti minimalnu plaću - ističe Novosel.
Kao treći, i po njemu najvažniji, razlog za povećanje minimalne plaće ističe to što iz Hrvatske odlazi sve više radnika, i to prije svega zbog niskih plaća. "Ne odlaze samo liječnici i drugi s visokom stručnom spremom nego i oni koji ovdje rade za minimalac ili rade a ne dobiju ni to. Stoga u Hrvatskoj neće više biti dovoljno radnika. Ne možemo prihvatiti činjenicu da poslodavci inzistiraju na uvozu radne snage, a da istovremeno 'plaču' kako ne mogu podići minimalnu plaću i žele radnike iz ne znam kojih zemalja. Pa dolaze radnici iz istočnih zemalja - Srbije, Rumunjske, Bugarske - koji se ne mogu zaposliti na zapadu jer nisu dovoljno kvalitetni. A Hrvatska ima dovoljno kvalitetnih ljudi i ne treba uvoziti radnu snagu, nego podići cijenu rada”, kaže Novosel.
Velimir Šonje, ekonomski analitičar
Treba eksperimentirati s minimalnim plaćama
Na
spomenuti se zahtjev prije nekoliko dana na Facebooku osvrnuo i
ekonomski analitičar Velimir Šonje napisavši kako su prijedlozi za
povećanje minimalne plaće u javnosti popularni i mnogima se doimaju
logični jer se na povećanje minimalca gleda kroz prizmu raspodjele
između kapitala i rada.
"U redu je da radnici dobiju više, a poslodavci
manje. Međutim, minimalne plaće dobiva relativno mali broj radnika.
Koncentrirani su u tradicionalnim, dakle radno intenzivnim i nisko
profitabilnim industrijama, poput drvne i tekstilne. Stoga bi pretjerano
podizanje zakonom propisane minimalne plaće moglo otjerati mnoga
poduzeća iz posla u tim djelatnostima”, piše Šonje. Ističe kako stoga
treba paziti da se time ne napravi više štete nego koristi, no i dodaje
kako to ne znači da se minimalne plaće ne bi trebale povećavati.
"Naprotiv, zagovornik sam eksperimentiranja s minimalnim plaćama kako bi
se vidjeli njihovi stvarni efekti i kroz to oblikovale najbolje
politike. Primjerice, povećanje minimalne plaće ima smisla kada
gospodarstvo raste. Čak i ako se pretjera s visinom minimalne plaće, pa
zbog toga neki ljudi u tradicionalnim industrijama ostanu bez posla,
lakše je naći drugi posao u uvjetima rasta nego u uvjetima recesije.
Slijedom iste logike, u uvjetima recesije minimalne plaće bi se trebale
smanjivati. Tako bi se povećale šanse da najlošije plaćeni radnici
zadrže posao, jer u recesiji drugi ne mogu naći. Nažalost, upravo u
uvjetima recesije često se griješi podizanjem minimalnih plaća, što u
konačnici ide na štetu radnika čije radno mjesto postaje ugroženo u
najgore vrijeme. Pouka glasi da u pitanjima minimalne plaće treba
suspregnuti egalitarističku intuiciju i postupati oprezno, uz puno
analize kako bi se unaprijed sagledali svi efekti”, smatra Šonje.
Velimir Šonje, ekonomski analitičar
Treba eksperimentirati s minimalnim plaćama
Na
spomenuti se zahtjev prije nekoliko dana na Facebooku osvrnuo i
ekonomski analitičar Velimir Šonje napisavši kako su prijedlozi za
povećanje minimalne plaće u javnosti popularni i mnogima se doimaju
logični jer se na povećanje minimalca gleda kroz prizmu raspodjele
između kapitala i rada.
"U redu je da radnici dobiju više, a poslodavci
manje. Međutim, minimalne plaće dobiva relativno mali broj radnika.
Koncentrirani su u tradicionalnim, dakle radno intenzivnim i nisko
profitabilnim industrijama, poput drvne i tekstilne. Stoga bi pretjerano
podizanje zakonom propisane minimalne plaće moglo otjerati mnoga
poduzeća iz posla u tim djelatnostima”, piše Šonje. Ističe kako stoga
treba paziti da se time ne napravi više štete nego koristi, no i dodaje
kako to ne znači da se minimalne plaće ne bi trebale povećavati.
"Naprotiv, zagovornik sam eksperimentiranja s minimalnim plaćama kako bi
se vidjeli njihovi stvarni efekti i kroz to oblikovale najbolje
politike. Primjerice, povećanje minimalne plaće ima smisla kada
gospodarstvo raste. Čak i ako se pretjera s visinom minimalne plaće, pa
zbog toga neki ljudi u tradicionalnim industrijama ostanu bez posla,
lakše je naći drugi posao u uvjetima rasta nego u uvjetima recesije.
Slijedom iste logike, u uvjetima recesije minimalne plaće bi se trebale
smanjivati. Tako bi se povećale šanse da najlošije plaćeni radnici
zadrže posao, jer u recesiji drugi ne mogu naći. Nažalost, upravo u
uvjetima recesije često se griješi podizanjem minimalnih plaća, što u
konačnici ide na štetu radnika čije radno mjesto postaje ugroženo u
najgore vrijeme. Pouka glasi da u pitanjima minimalne plaće treba
suspregnuti egalitarističku intuiciju i postupati oprezno, uz puno
analize kako bi se unaprijed sagledali svi efekti”, smatra Šonje.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
milenijum24.11.2016. u 17:30
pismeno si u pravu ali to je manje bitno zaduživanje je velikom dijelom nastalo kao posljedica pljačke 1995-2000 a da ne spominjem kako je tajkunima oprošteno neplačanje poreza 1995 1999 g moraš biti realan ne demagoški obojen da bi razlučio... Prikaži sveoški obojen da bi razlučio stvari opetovano mani se šture wikipedije i siđi u raju i realni život. kako objašnjavaš podatak da je u trenutku razdruživanja jugoslavije hrvatska bila dužna 485 ooo tisuča dolara a sad . zato te ne smatram ozbiljnim i realnim komentatorom nego nacionalnim laikom koji puno skida sa wikipedije pobjegao si iz realnosti života. da ne misliš da sepravim pametam donekle razumijem i neke greške iz toga razdoblja ali takvu haračliju dok su neki ratovali da drugi otimaju hrvatima kruh iz ruke, radna mjesta datrudnive i radnive masovno dobijaju otkaze ne prihvačam i teljude koji su to napravili su neprijatelji države i treba ih tužiti za veleizdaju i oduzeti pokradenu imovinu I opet kada se pojai neki tračak nade most usere sa zapošljavanjem kuma plenković se dodvorava amerima umjesto da gledamo svoja posla pogledaj naše neprijatelje srbe kinezi im grade grad na vodi, mostove rusi daju naoružanje pomažu im i i ameri i eu vješto balansiraju i vrebaju i uzimaju od svakoga a mi tek smo izašli iz rata a več se uvlačimo u neke nove sukobe kome se mi imamo dokazivati Da još na kraju imamo državu a il čini mi se da je antagonizam između splita i zg daleko veči nego između beograda i zagreba prije rata
-
milenijum24.11.2016. u 15:25
i još nešto vidim da si ipak neupučen koji dug u bivšoj jugi se živjelo na dug i čekove od 1986 pa do raspada ja znam ili sam imao sreču da sam mogao prežvijeti od dvije prosječne plače suprugine i... Prikaži svee suprugine i moje nismo imali kredita vozili zastavu 101 išli na more ni sad ne tražim više sticajem okolnosti imam više, nasljedstvo mogu si kupiti recimo bmv a koji če mi to klinac svuda stignem 15 min prije ili kasnije sa autom starim 15 god i tako možemo u nedogled
-
milenijum24.11.2016. u 15:17
kako ti to misliš poduprijeti kada tvoj tekst počinje od 2001 godine a največa pljačka je načinjena 1995 -2000 jel si to prespavao i to dok su drugi bili na ratištima haračilo se po poduzečima to se zove veleizdaja i... Prikaži sveaja i nema veze sa nikakvim sistemom nego sa izrazom izdaja vlastiitog naroda odnosno veleizdaja i što je još gore sa zakonima i sudstvom koji su prilagođeni tom procesu zato okani se wikipedije ti si pametan čovjek spusti se među raju i vidi kako se živi a vezano za odlazak mladih mladi odlaze jel im roditelji ne mogu pomoći iscrpli su rezerve iz lošeg socijalizma ostali bez posla u ovom našem prvobitnom kapitalizmu gdje diplome, škola znanje ne vrijedi ništa bježe glavom bez obzira iz zemlje gdje je maltene sve korumpirano da ne misliš uključene su sve stranke i boli ih kurac za politiku, stranke njih zanima život i da iskoriste znanja koja su stekla i da ih ne tlaći vozač kamiona sa osnovnom školom koji je drpio poduzeče a ne zna beknuti dvije riječi a kamoli rečenice i da im da plaču od 2600 k
- Prikaži sve komentare
-