Još 2012. Tihomir Ponoš je u Novom listu pisao kako Ministarstvo znanosti novim zakonom o udžbenicima mora definirati poziciju digitalnih elektroničkih udžbenika a tada se očekivalo kako će do proljeća 2013. biti zgotovljena platforma za elektroničke udžbenike koju razvija CARNet u suradnji s tvrtkom Lamaro. Takva bi platforma, naprave li svoj dio posla nakladnici udžbenika i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, mogla bitno promijeniti školstvo. Kada platforma bude razvijena, na portalu eduknjižara osoba bi se prijavila sa svojim korisničkim imenom (ima ga svaki učenik i nastavnik) i na njemu bi kupila udžbenik, čitanku ili radnu bilježnicu u e-obliku. Te godine ravnatelj CARNeta Zvonimir Stanić na međunarodnom simpoziju "Udžbenici za Europu", održanom u prostorijama HGK krajem kolovoza, predstavio je platformu za eksperimentalno uvođenje digitalnih udžbenika - EduKnjižaru, odnosno projekt platforme za distribuciju digitalnih udžbenika. Cilj ovog projekta bio je digitalizirati postojeće udžbenike i potaknuti stvaranje interaktivnih multimedijalnih udžbenika koji bi motivirali učenike na učenje. Partneri u projektu zaduženi su za izradu i održavanje sustava, a izdavači (nakladnici, sveučilišta i profesori) osiguravaju sadržaj. 

– Ovo što sada razvijamo je udžbenik koji je identičan udžbeniku na papiru, samo je u elektroničkom obliku. To je međukorak, a da bi sadržaj bio potpun potrebno je dodati i multimediju, što ovisi o nakladnicima udžbenika – o navedenom projektu tada je rekao ravnatelj CARNeta Zvonimir Stanić. 

U Hrvatskoj jeftiniji 50 posto, u Srbiji 75, a za učenike besplatno!

Ako i kada ovo u Hrvatskoj zaživi u punom obliku i sadržaju, očekuje se kako bi elektronički udžbenici mogli biti jefitniji (tek) 50 posto. Naime, za razliku od Srbije, na primjer, gdje su naglasili kako u svojoj tehnološkoj izmjeni udžbenika, ne zanima ih profit nakladnika, već interes djece i roditelja, pa su im elektronički udžbenici koji su (za neke predmete) u eksperimentalnoj fazi jeftiniji i do 75 posto u odnosu na klasične. I obzirom na takav pristup, u Srbiji se očekuje uvođenje u škole za sve roditelje i učenike besplatnih elektronskih udžbenika od školske 2016./2017. ili 2017./2018. godine jer je bi cijena, prema projekcijama, bila prihvatljiva za srbijanski proračun.

Puno je država u svijetu koje su u procesu uvođenja elektronskih udžbenika daleko već odmakle od početnih ideja. Južna Koreja, na primjer, svoj sustav škola potpuno će digitalizirati do 2015. godine, u SAD-u će sve škole do 2017. godine prijeći samo na elektroničke udžbenike, a susjedna Crna Gora s početkom ove školske godine u eksperimentalne razrede uvodi elektronske udžbenike i tablet računala. 

I „Nije u šoldima sve!", bar ne u početnoj investiciji u tablete i prva elektronička izdanja udžbenika za sve razrede i sve predmete. Najvažnije je to što se i osnovni softver, odnosno platforma, može, slijedom kako se usavršava, nadograđivati na novije verzije, a sami udžbenici nadograđivati izmjenama i dopunama što, onda, cijelu stvar pojeftinjuje i u duljem razdoblju. 

Digitalizirati sve udžbenike  - i lektiru

A platforma koja se razvija, u odnosu na razvijene platforme poput e-knjižare, mora imati dodatne mogućnosti koje iziskuje nastavni proces, poput potcrtavanja teksta, izrade bilješki, pisanja domaćih zadaće, svega što se i inače radi u školama na papiru, a jasno je kako se udžbenik može obogatiti i hiperlinkovima i multimedijom (brojne aplikacije, video i audio klipovi, interaktivne tablice i grafikoni, slike, prezentacije). Platforma se razvija za tablete, poput iPada ili Samsungovih tableta. Digitaliziranjem lektire i njenom dostupnošću u takvom obliku riješio bi se i problem nedovoljnog broja istih naslova u školskim knjižnicama. 

Inače skupe školske torbe koje, s udžbenicima, bilježnicama i priborom dosežu težinu i do desetak kilograma, svode se na nekoliko stotina grama težak tablet u kojem bi, pak, bili svi udžbenici i ostali priručnici koje učenik mora koristiti, pa ne samo da bi torbe bile lakše, nego u postojećem obliku – nepotrebne a u smanjenom obliku vjerojatno i jeftinije.

Koliko je Hrvatska daleko odmakla od početka i koliko se primakla cilju, i jesu li svi zainteresirani suglasni oko toga što konačni cilj jest, sudeći po šturim informacijama u medijima, hrvatska javnost nije dovoljno obavještena. U svakom slučaju, 'stvar' ne treba prepustiti samo struci (CARnet i strukovne asocijacije), gospodarstvenicima (izdavačima) i politici (Ministarstvo) već bi se, uz sve do sada uključene, u priču trebali uključiti i građani kroz udruge koje bi, u prvom redu, zauzimale se za dobrobit djece i roditelja. Tek u sinergiji svih moguće je doći do bržih i dobrih rješenja.

U video prilogu: Digitalni udžbenici hrvatskog nakladnika.