Svake godine državni, politički i vojni vrh i relativno mali broj hrvatskih branitelja i građana u Kninu slave obljetnicu 'Oluje' ili kako već ne zovu troslavlje 5. kolovoza. U isto vrijeme, samo dvadesetak kilometara na jugoistok je mjesto Čavoglave….
Prikupljaju se prijave za jedan vagon kompozicije koja
od Vukovara treba ići prema Kninu i u Slavonskom Brodu pokupiti zainteresirane za središnju proslavu Dana Pobjede, Dana domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja. Kako i danas kruže sms-ovi, mailovi i statusi na društvenim mrežama kojim se
branitelji pozivaju na prijavu - taj besplatni vagon još nije popunjen. U isto
vrijeme, ne mali broj Brođana i građana iz okolnih mjesta, kao i svake godine,
spremni su u istom pravcu, ali produžiti malo dalje, južno, pa jugoistočno od
Knina. U Čavoglave. Idu osobnim automobilima, ali i organizitrano, autobusima.
Dva su odavno
popunjena. Šef organizacije tih autobusa je Vlatko Krznarić, dragovoljac Domovinskog rata, bivši pripadnik
legendarne 'Vražje čete' još legendarnije 108. brigade ZNGRH, sada privatni
poduzetnik i lokalni političar. Pitamo ga zašto na proslavu Dana pobjede, Dana
domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja svake godine ideš u
Čavoglave, a ne u Knin?
Knin je jedino mjesto kojem priliči… ali…
- Iako sam svjestan - kaže Krznarić - kako je zasigurno Knin jedino
mjesto kojem priliči održavanje proslave jer tamo je ratno sranje počelo, a
bogami akcijom Oluja i završilo, iz jednog prostog razloga tamo ipak ne idem –
razlog je PRINCIP.
- Bio sam ja i u Kninu, kako ne bi bilo zabune, no
jednostavno ne volim kad te zbog par političkih 'gologuzija' netko s krova
zgrade gleda preko 'končanice', ne volim kad me ispod oka gledaju nabildani
specijalci, u najmanju ruku kao da sam taliban s bombama oko sebe... jednostavno
ne volim takve službene proslave, u kojima su branitelji u ne znam kojem redu,
dok su svi ispred njih vrlo važniji i bitniji. No, svakako podržavam sve one
branitelje koji tamo idu!
Čavoglave su sasvim druga priča
- U Čavoglavama je sasvim druga priča - ne bez žara opisuje Krznarić - klima 'nabijena'
domoljubljem, borbenim pjesmama, svi su jednaki, i stari i mladi, nema nikakvih
razlika, svih sto tisuća dišu kao jedno! Ljudi zajedno pjevaju, a nikad se nisu
prije vidjeli. Nema apsolutno nikakvih izgreda niti problema, do te mjere da
ljudi povedu svoju djecu od pet šest godina uzrasta. Naravno, policije i tamo
ima, što se podrazumijeva na takvom okupljanju, a zadaća im se svodi na
reguliranje prometa i pomaganje u sortiranju ogromnog broja automobila,
autobusa i motocikla.
- Ja to sve tamo doživljavam 'narodnom' proslavom,
gdje nema činova, nema političara, točnije ima ih u velikom broju, no oni su s
narodom i među narodom, a nikako nisu na pozornici i nema govorancija o tome
kakva je to bila akcija Oluja. Pa valjda branitelji znaju 'malo' više o tome, od
svih političara zajedno!
Svake godine zaplače
I svake godine zaplačem, a i sad ću opet, ziher, kad
Thompsom zapjeva onu našu "Lijepa li si", i naravno s njim 'iz petnih'
žila pjeva sto tisuća domoljuba! To je za mene prava proslava! Bog i Hrvati! –
pozdravlja i dodaje - Možeš napisati Za Dom spremni, ako želiš.
To svakako, odgovaramo, pa i mi završavamo razgovor.
