"Na Maksimiru je danas trebala biti slavljenička atmosfera zbog otvaranja hotela za igrače podno južne tribine. No, otvaranje su zasjenile izjave Zdravka Mamića koji je u naletu bijesa vulgarno izvrijeđao reportera Nove TV, Vladu Bobana", piše Nova TV na svom portalu Dnevnik hr.

Zahvaljujući korumpiranim i/ili glupim novinarima, od tog i takvog Mamića napravljen je brand, kojeg medijske kuće koriste kao jeftinu robu koja se skupo prodaje. Na taj način, herojem se pravi baraba, a šmokljanom kulturan novinar.

Naime, Mamić je, kod Bobanovog pitanja oko navijačkog ujedinjenja i međusobnog kupovanja karata, vrlo mirno, gledajući novinara pravo u oči, kazao: „Ako mislite da je to lijepa priča, onda ste vi za hospitalizaciju".

Na konstataciju novinara, potom, kako: „Na tribinama nije bilo nereda", Mamić je hladno odgovorio: „Ja tebi kažem, u lice, da si ti jedan nenormalan čovjek" te nastavio s uobičajenim samohvalisavim bedastoćama koje je završio usklikom: „Jebemti mater provokatorsku... kretenu jedan'' te se udaljio dvadesetak koraka od mjesta događaja, da bi se potom vratio i Bobanu kazao: „Koliko si ti sotona…", a Nova TV je nastavak cenzurirala (?!)

Jadan i bijedan status hrvatskog novinara

U članku veličine jedne kartice teksta, Nova TV (kao kuća) napisala je dvije izdvojene rečenice, iz kojih je vidljiv sav jad i bijeda statusa hrvatskog novinara.

„Nova TV oštro osuđuje prostački i posve neprimjereni rječnik Zdravka Mamića, posebno uzmemo li u obzir da gospodin Mamić obnaša visoke funkcije u hrvatskom sportu. Nadamo se da će na ovakvo sramotno ponašanje reagirati i krovno nogometno tijelo – Hrvatski nogometni savez".

Ove dvije rečenice Nove TV nužno je baciti na dno medijskog smetlišta, kako bi njihovu korporativnu ljigavost prekrilo obično medijsko smeće. To zbog toga jer njezini lideri dobro znaju kako Zdravko Mamić, godinama, gradi imidž tvrdog Dinamovog momka, koji je spreman svoje… i predsjednika Barišića dakao, braniti do posljednje kapi (i) novinarske časti.

Nova TV dovoljno je moćan medij da može sama pokrenuti, a svojim primjerom druge na postupak potaknuti, da se, na primjer, uvede informativni embargo za Mamića i Dinamo (dok se Mamića ne makne iz Kluba) stavljajući elementarnu slobodu svojih novinara iznad oholih manira jednog od najistaknutijih hrvatskih đilkoša suspektnog porijekla imovine.

Umjesto toga, o jadu i bijedi većine ljudi koji se u Hrvatskoj novinarstvom bave, dovoljno je kazala scena u kojoj Banova kolegica sa Z1, nakon što joj je izvrijeđao kolegu, gura svoju 'krušku' pod Mamićevu 'njušku' i govori mu: „Gospon Mamić, hajde da budemo malo pozitivni …", a sve kamere ponovo opkoljavaju uvijek spektakularan izvor vijesti - njega samog.

Jer on sam je vijest, on osobno… njegov način izražavanja (psovanja i vrijeđanja)… skorojevićko guranje 500 eura u tamburu, trganje košulje...

Zahvaljujući korumpiranim i/ili glupim novinarima, od tog i takvog Mamića napravljen je brand koriste kao jeftinu robu koja se skupo prodaje. Na taj način, herojem se pravi baraba, a šmokljanom kulturan novinar - jer Mamiću nije jeb'o mater pred kamerama, ili ga nokautirao, zbog uvrede na javnom mjestu, kako bi, prema imidžu balkanskog skorojevića, trebao se ponašati ovdašnji frajer.

Dakle, pošten novinar u Hrvatskoj ne može očekivati ni zaštitu poslodavca niti demonstrativnu solidarnost kolegica i kolega. Posljedično, u Hrvatskoj sve više, zlo postaje in, a dobro aut.

Iz Andrijevaca Donjih, s potoka Svržnice, koja više ne teče jer ju je Josip Zmajić Zmajo iz Starih Perkovaca presjekao Lateralnim kanalom: Novoj TV, 'kolegici' sa Z1 i svima koji i jedan redak napišu, ili ton objave, o 'Mamićima' - a da se ne radi o ispitivanju porijekla njihove imovine i onog što su do sad potrošili na luksuzan život - poručujem, bijedni ste.

Kako biste bili sigurni što sam vam poručio, skinite prašinu s Riječnika hrvatskog jezika Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Školska knjiga, Zagreb 2000, otvorite 72. stranicu i pročitajte što, u stvari, znače riječi: bijeda, bijedan, bijednik i bijedno.