Jučer, na dan kada je na Eurobasketu 2013 nastupala i naša reprezentacija, dogodila se doista neobična podudarnost, na ulazu u Ljubljanu, u isto vrijeme, našla su se dva automobila sa SB registracijom. Kao što se vidi na fotografiji, navijača iz Hrvatske ima u Ljubljani, a među njima ima i Brođana. Sve one koji, kao i ja, dugo nisu bili u Ljubljani (zadnji put negdje '86-te) možda će zapanjiti neke promjene koje su se dogodile u tom gradu. Bez obzira na aktualno prvenstvo Europe u košarci, Ljubljana je puna turista (posebno starijih ljudi i vrlo mladih, kojima očito još nije počela škola) sa svih krajeva zemaljske kugle. Dakle, za one koji Ljubljanu pamte kao pomalo tipično socijalistički sivi grad (gradić?), recimo kako je to sada punokrvni turistički, srednjeeuropski grad.

Što možemo naučiti od Ljubljane?

Ukoliko sam dobro shvatio intencije vodećih ljudi grada i županije, Slavonski Brod također želi postati moderna srednjoeuropska turistička (sveučilišna) destinacija. Stoga ću, bez neke duboke stručne analize, pokušati opisati po čemu se, meni kao prosječnom posjetitelju, Ljubljana razlikuje od drugih monotonih i nezanimljivih malih europskih gradova.

Kao prvo, Ljubljana ima bogato arhitektonsko i urbanističko nasljeđe. Na gotovo svakom koraku, a posebno u centru grada,  vidi se kako je razvoj grada podređen čovjeku i njegovim potrebama te da su mudri ljudi odlučivali o izgledu i razvoju grada. Stoga je spomenuta transformacija, od ružnog pačeta k modernom gradu, bila i moguća. Vidi se da kojekakvi GUP-ovi i drugi planovi nisu silovani zbog kapitala, nespretnih prometnih rješenja ili samovoljnih amaterskih improvizacija.

Carske dvokolice

Iz samog centra grada (relativno velikoj površini, poput 5-6 brodskih Korza) automobili su prognani. Prometuje se mopedima, malim električnim vozilima, ili pješke, no biciklista ima toliko koliko nisam vidio ni u jednom jugoistočnom europskom gradu. Iako je broj turista jučer bio, vjerojatno, preko nekoliko tisuća, a lijepo vrijeme je izmamilo i mnoge roditelje s djecom u kolicima, nije se moglo uočiti da netko nekoga prometno ugrožava, ili da nastaju problemi, ili neželjene situacije. Svi su iznimno tolerantni i njeguju taj kult bicikla, inače svojstven sjevernijim naprednim metropolama. Čak i u dijelovima grada gdje prometuju automobili i gdje nema biciklističkih staza - kojih je inače izuzetno puno - vidi se da svi domaći vozači obraćaju dodatnu pozornost na svoje ranjive suputnike na biciklima. Bicikle voze stari i mladi, školarci i poslovni ljudi, voze se vlastiti bicikli, a na više mjesta u gradu, bicikli se mogu i povoljno iznajmiti. Osim turističkih pobuda, zasigurno su prisutne ekološke i zdravstveno rekreacijske.

Parkovi i rijeke

Ljubljana vidno živi u svojim parkovima, na i oko rijeka. Svakako najpoznatiji park je brižno održavan park Tivoli, kojeg je 1813. osmislio francuski inženjer Jean Blanchard. Uz park je i kompleks sportskih terena Tivoli s kupalištem. Rijekom Ljubljanicom plove turistički brodovi, a pored nje smješteni su brojni kafići i restorani. Sve je to dodatno ukrašeno krasnim primjerima austro-ugarske arhitekture poput Zmajevog mosta na Ljubljanici. Nigdje nisam vidio problematičnih građevina koje bi nagrdile turističke vizure, poput brodskog polusrušenog Hotela Park ili potpuno srušene dvorane na Klasijama.

S kime ćemo se uspoređivati?

Još uvijek pod dojmom stečenim u Ljubljani, gradu s dušom: građanim i upravom koji skrbe o dugoročnom razvoju te se nedaju - bilo zbog krize ili pohlepe za novcima investitora i trgovačkih centara - skrenuti s razvojne putanje prvenstveno humanog grada, pitam se: „S kime ćemo se uspoređivati?". Pitam se stoga jer i gradovi s kojima smo do jučer dijelili isto državno uređenje i iste vlastodršce, u međuvremenu odoše jako, jako ispred nas, a mi kao da stojimo na mjestu.

PS.

Ljubljanska tržnica nema skupu strehu i koliko sam vidio, slabo se koriste fiskalne kase. No, ponuda je primamljiva i više nego zadovoljavajuća. Također, postoji dosta sačuvanih spomenika pripadnicima starog režima. Tko zna kakvu korist vide u tome?