Kako su pojedinci iz SDP-a organizirali pljačku državnih poduzeća namještanjem poslova svojim članovima te pljačku državnog proračuna, temeljem fingiranih kupoprodajnih transakcija imovine u sustavu PDV-a raznih tvrtki, kao i organizacijom isplate pretporeza određenim osobama i njihovim tvrtkama povezanim sa SDP-om, piše dnevno.hr.

Pravo je čudo da razmjere takve pljačke i način djelovanja nije primijetila SOA i nije upozorila Državno odvjetništvo RH i USKOK na milijunske pljačke države koje je organizirao i štitio SDP. Jedino logično objašnjenje je da je ravnatelj SOA-e imao interesa podilaziti SDP-u i zataškavati takva izvješća koja su morala dolaziti sa terena. Javna tajna koju znaju svi u Slavonskom Brodu je način na koji je Tomislav Opačak, zajedno sa suradnicima, prvenstveno Nikolom Mostarkićem, kao uzdanica SDP-a izvlačio novac iz HAC-a i HC-a, te iz proračuna preko Porezne uprave uz pomoć Dragovana, Milanovića, jedno vrijeme Josipovića te Ostojića. 

Organizatori ove kriminalne organizacije su Glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan, porijeklom iz Slavonskog Broda, te SDP-ovac Tomislav Opačak, također Brođanin. Dragovan je redovito organizirao druženja Opačka s visokopozicioniranom SDP-ovom elitom, Zoranom Milanovićem, Ivom Josipovićem, Rankom Ostojićem u Slavonskom Brodu, pri čemu su u tim prigodama dogovarali i modus operandi operacija izvlačenja novca što iz Hrvatskih autocesta i Hrvatskih cesta, a što temeljem nezakonitog izvlačenja pretporeza fingiranim kupoprodajama imovine u sustavu PDV-a preko Porezne uprave.

Prvi korak koji je dogovoren je da Opačak kupi poduzeće za autoceste iz Slavonskog Broda, što je ovaj i učinio, te su tom prigodom uz pomoć ODO-a i ŽDO-a kriminalizirali staru upravu i vlasnike Poduzeća za ceste kako bi operaciju preuzimanja učinili što lakšom.

Medijsku podršku i peglanje imagea Opačku u Slavonskom Brodu vršio je SB portal u vlasništvu SDP-ovca Jerka Zovka, a po potrebi su uključivali i tada Pavićev Jutarnji list te druge medije koji su pomagali u takvim operacijama, a sve u cilju da se Tomislav Opačak prikaže kao uspješan poslovni čovjek iako je javna tajna da se radi o prevarantu i čovjeku spremnom na sve vrste kriminala pogotovo od zaštitom SDP-a. Svaki od visokopozicioniranih SDP-ovaca je pritome imao određeni zadatak kako bi se navedene operacije odvijale nesmetano i zaštitili svi akteri drske i sofisticirane pljačke države.

Tako je Igor Dragovan, koji je i glavna poveznica između svih aktera, zaposlio brata u Hrvatskim cestama sa zadatkom namještanja poslova Opačkovom Poduzeću za ceste, što samostalno što preko Škorićevog Osijek-koteksa. Drugi Škorić iz Hrvatskih autocesta je bio zadužen za iste te poslove, pa je te poslove dodijeljivao Poduzeću za ceste Slavonski Brod preko Osijek-koteksa ili udruga izvođača gdje je redovito bio član ili kooperant Opačkov PZC.

Naravno da su natječaji bili namješteni i redovito na natječajima nije prolazila najpovoljnija ponuda nego isključivo ponuda u koju je bio uključen PZC, što je bio i najvažniji kriterij odabira. Igor Dragovan je osobno zvao direktore građevinskih tvrtki koje bi trebale „proći" na natječaju kako bi tražio da u svoju ponudu ubace i PZC. U cijelu je operaciju u HAC-u je bio uključen i tzv. „borac protiv kriminala i radnički tribun" Mijat Stanić i to na način da mu je Tomislav Opačak zaposlio suprugu u PZC, a ovaj je zauzvrat pomagao u namještanju poslova u HAC-u, te udarajući u bubnjeve protiv pljačke države od strane pojedinaca prije dolaska SDP-a na vlast „pošteno" skrivao SDP-ovu pljačku stoljeća u kojoj su izvučene stotine milijuna kuna iz državnih poduzeća.

Ranko Ostojić i njegovi kadrovi iz PN USKOK-a i Heinzeleove ( na čelu službe gospodarstva su postavili Želimira Opačka, rođaka Tomislava Opačka!), te načelnik PU slavonsko-brodske su zataškavali kriminalne radnje Tomislava Opačka u različitim segmentima protuzakonitog djelovanja te mu osiguravali zaštitu u pljački državnog proračuna i drugim kaznenim djelima koje je dotični činio ne samo u Slavonskom Brodu, nego diljem Hrvatske skrivajući se iza SDP-ove iskaznice od kaznenog progona cijeli niz godina SDP-ovog vladanja.

Zoran Milanović i Igor Dragovan su direktnim intervencijama preko Kreše Milanovića upoznali Tomislava Opačka sa Nadom Čavlović Smiljanec, te je tako otvoren i drugi krak višemilijunske pljačke državnog proračuna isplatom velikih svota pretporeza i to u slučajevima kada ih Porezna uprava ne isplaćuje jer se radi o planiranim kriminalnim radnjama. Pretporez područna porezna uprava je, iako svjesna kriminala, morala isplatiti jer je nalog o isplati dolazio iz Središnjeg ureda porezne uprave iz Zagreba.

Tomislav Opačak je tako zaštićen članstvom u SDP-u i pod kontrolo prije navedenih visokopozicioniranih SDP-ovaca stvorio pravu zločinačku organizaciju u koju je ubacio čitav niz ljudi koji su uz njegovu pomoć kupovali tvrtke diljem Hrvatske, zatim imovinu tih tvrtki, koje su bile u sustavu PDV-a, prebacivao slijedećoj bitnoj karici pljačkaške družine, a to su Nikola Mostarkić i njegove tvrtke „Eurostan"d.o.o. Slavonski Brod, i/ili „Mostarkić" d.o.o. u Zagrebu, koje su temeljem toga uz pomoć SDP-a nalogom iz Središnjeg ureda Porezne uprave svemirskom brzinom dobivale desetine milijuna kuna povrata PDV-a (u pravilu Porezna uprava inače neće isplatiti ni jednu kunu pretporeza ukoliko tvrtka – dobavljač robe ili usluga nije platio PDV obvezu), koje je nakon toga Nikola Mostarkić transferirao Tomislavu Opačku i/ili njegovim tvrtkama ili podizao u gotovini koja je odlazila Igoru Dragovanu i preko njega Milanoviću i Ostojiću koji su se brinuli da cijela operacija prođe u tišini, a moguće istrage stopiraju na nadležnim tijelima kojima je upravljao SDP – od MUP-a, PN USKOK-a, Porezne uprave, ali i Poreznog USKOK-a. Ta tijela državne represije su i tako bila zaposlena pacificiranjem i kriminaliziranjem SDP-ovih političkih i ekonomskih oponenata što u drugim strankama desne orijentacije, što neposlušnika u vlastitim redovima.

Kod cijele operacije koja je pažljivo planirana u SDP-ovoj režiji postojao je još jedan bitan korak kako bi se sakrila namjera pljačke proračuna povratom PDV-a, a to je kako je Opačkovim tvrtkama koje je kupovao preko mreže pouzdanika osigurati plaćanje PDV-a prema državi, a koja obveza je nastala prodajom imovine tvrtkama Nikole Mostarkića. Dug za PDV je riješavan na SDP-ov način, a to je da su bezvrijedne nekretnine procijenjivane na basnoslovne vrijednosti koje bi Porezna uprava prihvaćala i tako bi prijebojem zatvarali dugove Opačkovih i tvrtki njegovih drugova. Sukob između Linića i Nade Čavlović Smiljanec, te njezinih zaštitnika Dragovana i Milanovića je i počeo kad je Linić, primjetivši takav modus operandi u Poreznoj upravi, kao ministar financija, odbio potpisivati takve prijeboje, ali Lalovac zato nije imao ništa protiv takvog kriminala pa ga je Milanović, kao partijskog poslušnika pa i u kriminalu, postavio na Linićevo mjesto.

Sve gore navedeno jednostavno se može provjeriti u tvrtkama Nikole Mostarkića te u Poreznoj upravi, od strane državnih tijela nadležnih za postupanje u pljačkama državnog proračuna, pogotovo organiziranih od SDP-a kao političke stranke. Tako bi se prateći trag novca lako ušlo u razmjere cijele operacije te aktivnosti svih aktera pljačke uključujući i pranje novca za isplate svim sudionicima. Veliki problem kod ovakvih istraga predstavlja činjenica da su i MUP i PN USKOK i Porezna uprava kao i Porezni USKOK još uvijek premreženi SDP-ovim kadrovima ustrojenim od Milanovića, Ostojića i Dragovana kojima je jedini zadatak i prije a i danas, osiguravati logistiku za neviđenu i drsku pljačku hrvatskog proračuna te državnih poduzeća i brinuti se da ne dođe do kaznenog progona aktera pljačke po bilo kojoj osnovi, jer bi u tom slučaju i sami bili optuženi za zloupotrebu i pomaganje u izvršenju kaznenih djela.

Pravo je čudo da razmjere takve pljačke i način djelovanja nije primijetila SOA i nije upozorila Državno odvjetništvo RH i USKOK na milijunske pljačke države koje je organizirao i štitio SDP. Jedino logično objašnjenje je da je ravnatelj SOA-e imao interesa podilaziti SDP-u i zataškavati takva izvješća koja su morala dolaziti sa terena. Javna tajna koju znaju svi u Slavonskom Brodu je način na koji je Tomislav Opačak, zajedno sa suradnicima, prvenstveno Nikolom Mostarkićem, kao uzdanica SDP-a izvlačio novac iz HAC-a i HC-a, te iz proračuna preko Porezne uprave uz pomoć Dragovana, Milanovića, jedno vrijeme Josipovića te Ostojića.

I ODO i ŽDO Slavonski Brod uz pomoć SDP-a i gore navedenih visokopozicioniranih dužnosnika je zataškavao sve činjenice oko kaznenih djela aktera ove drske pljačke i to je sigurno glavni razlog zašto je sve prošlo bez reakcije nadležnih tijela koja su u stvari i štitila sudionike pljačke po svim osnovama. Svakako treba napomenuti da su i Tomislav Opačak i Nikola Mostarkić bili česti gosti na Iblerovom trgu u prostorijama Igora Dragovana, gdje su krojili i razrađivali planove za pljačku državnog proračuna, a to je bilo i mjesto gdje je završio veliki dio novca u gotovini nakon pranja istoga od strane glavnih aktera „poštenih ljevičara i čuvara demokracije", kojima su očito parole „antifašizma", „zaštite nacionalnih interesa" i slične floskule služile kao maska prilikom pljačkanja države. Pri tome navedenim SDP-ovcima nije predstavljalo problem niti to što su dvojac Opačak-Mostrakić u Dubrovniku optuženi za kazneno djelo prevare baš prilikom kupovine jedne od tvrtki koja je trebala kao i prethodne poslužiti za izvršenje gore navedenih kaznenih djela.