Otvarajući rubriku 'Medijsko smeće' na ovom portalu i, prema vlastitim kriterijima, svrstavajući pojedine uratke u nju, nismo ustvrdili kako smo mi, 'uredništvo' i suradnici ovog portala, jedinica mjere za ocjenu - što jeste, a što nije, medijsko smeće. Naprosto, potpisani autor iznosi svoj stav o nekom medijskom (ne)djelu, a pritom ne isključuje mogućnost komentiranja njegove ocjene, ispod članka.

Unatoč više dopisa, u kojima nam se sugerira što kvalificirati kao 'smeće', odabrali smo dva primjera putem kojih iznosimo  što, po našem mišljenju, jeste smeće, a što je legitiman stav, makar ga, ponekad, većina u okruženju doživljava i kao neprijateljski.

Uvijek treba imati na umu činjenicu kako borba protiv (ne)legitimnog stava treba biti legitimna, iako, prečesto, ona to nije.

Primjer legitimnog stava

Sukladno uređivačkoj politici svog bloga, Veljko Lukić je, s njemu prijateljskog portala 'Peščanik' (urednice Svetlane Lukić i Svetlane Vuković, Takovska 22, Beograd) prenio članak Borisa Budena, 'Oluja', tamo objavljenog 10. kolovoza 2010.

Radi se o profesionalno artikuliranom, legitimnom, političkom stavu s pretenzijom da ne bude samo to - politički stav pojedinca - nego i poticaj drugima neka Oluju tretiraju kao povijesno smeće, a političke Hrvate kao, blago rečeno, državotvornu kopilad.

Ne samo da je sadržaj tog članka legitiman, nego je legitimna i Lukićeva odluka da ga objavi baš povodom hrvatske proslave VRA 'Oluja', odnosno Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i čega li već.

Dapače, Lukić, najčešće koristeći tuđe stavove kao svoje, determinira uređivačku politiku svog bloga, na toj politici okuplja istomišljenike i, s njima zajedno, legitimno, sudjeluje u oblikovanju javnog mnijenja u prostoru kojeg pokriva.

Sve dok istinito prenosi informacije te svojim, ili tuđim, komentarima prosuđuje i vrednuje događaje u okruženju, Lukićevi postupci su legitimni, ma koliko se velikom broju poliitčkih Hrvata oni činili degutantnim, i/ili neprijateljskim čak.

Naime, uvijek treba imati na umu činjenicu kako borba protiv (ne)legitimnog stava treba biti legitimna, iako, prečesto, ona to nije.

Dakle, u rubriku „Medijsko smeće" ne idu članci s čijim sadržajem se netko od urednika SBplusa ne slaže, nego članci u kojima autori lažu, insinuiraju, konfabuliraju i slično smeće u medijski prostor bacaju.

Primjer medijskog smeća

U članku naslovljenom: „Izaslanstvo (Ž)županije položilo vijence u spomen na žrtve rata", (a nekoliko minuta poslije objavljivanja ovog članka, pod promijenjenim naslovom: "Položeni vijenci u spomen na žrtve rata") Brodportal je objavio sljedeću informaciju:

"Prigodom obilježavanja državnog blagdana - Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatsko branitelja - izaslanstvo Brodsko-posavske županije jutros je, ispred Spomenika poginulim braniteljima Domovinskog rata, položilo vijenac.

Izaslanstvo je predvodio zamjenik župana Davor Vlaović. Nakon što su zapalili svijeće i položili cvijeće, poimenično su zahvalili svima čiji su životi utkani u temelje Domovine.

Sveta misa za sve pokojne i poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje i žrtve rata služena je u župnoj crkvi Gospe Brze Pomoći.

Tradicionalna misa zahvalnica za Domovinu služit će se u ponedjeljak, 5. kolovoza 2013. s početkom u 19 sati, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Brodskom Vinogorju".

Po uzoru na loše režimske kroničare i biografe raznih jednoumnih sustava, pisac ove vijesti prešutio je prisutnost 'izaslanstva' Grada Slavonskog Broda. Na taj način, krivotvoren je sadržaj ovog političkog performansa.

Budući da je u tekstu prešutio prisutnost brodskog izaslanstva, koje je vodio zamjenik gradonačelnika, Hrvoja Andrić, a na fotografiji ih nije izbrisao, autor vijesti, u totalitarnim režimima, završio bi u nekom od gulaga.

Kako Hrvatska, nominalno, nije totalitarna zemlja, autori ovakvih članaka ničeg se ne moraju bojati, osim vlastite snishodljivosti. Zbog toga ih činimo besmrtnima, kad god pobijede sami sebe.