POŽEGA - Svjetski putnik i putopisac Tomica Kristić (37) jučer je u Gradskoj knjižnici Požega održao multimedijsko putopisno predavanje u okviru kojeg je predstavio sadržaj svoje knjige „Putovanje u Međuzemlje". Za portal SBplus otkrio je što ga je potaknulo da krene na životno putovanje, čime se bavio ranije te što je to sve prošao u gotovo četiri godine putovanja po svijetu.

'Kao klinac sam gledao dokumentarce iz Kambodže, Vijetnama i mnogih drugih zemalja. Htio sam ih sve vidjeti jednoga dana, a s ostvarenjem te želje krenuo sam te 2015. godine.'

- Bio sam operater u jednom kinu - onaj koji stisne gumb kako bi svi filmovi krenuli. Vodio sam brigu o šest dvorana četiri godine, a onda sam 2015. dao otkaz i konačno krenuo na životno putovanje. Do toga me dovela strast prema istraživanju unutarnjeg i vanjskog svijeta. Kao klinac sam gledao dokumentarce iz Kambodže, Vijetnama i mnogih drugih zemalja. Htio sam ih sve vidjeti jednoga dana, a s ostvarenjem te želje krenuo sam te 2015. godine. Krenuo sam iz svog rodnog mjesta, Varaždina, kroz zemlje Balkana, zatim srednji istok, jugoistočnu Aziju, pa kroz Australiju i završio sam nakon nešto od manje četiri godine na Novom Zelandu. Planirao sam kako će put trajati dvije godine, no trajao je tri godine i devet mjeseci. Krenuo sam s jako malo novca - deset tisuća kuna koji su se rastopili nakon osam mjeseci putovanja u Tajlandu. Odlučio sam onda putem raditi, glumio sam u filmovima kao statist, a onda sam radio kao učitelj engleskog jezika u Tajlandu te Vijetnamu. Putem sam morao zaraditi i zapravo sam s tom svotom novca došao do kraja svog putovanja. - za SBplus kazao je Tomica.

Kada bi birao, jedan od najboljih dijelova puta su ljudi, koji u drugim zemljama imaju različitu kulturu od one hrvatskog naroda. Pojasnio nam je i kakvu.

- Dnevno sam znao sklopiti pet prijateljstava, što je ponekad bilo i previše jer se, naravno, čovjek brzo zasiti nečega. No što se tiče ljudi u svijetu, oni su stvarno fenomenalni, posebno na Bliskom istoku zato što oni imaju tu posebnu kulturu prema strancima. Primjerice, vi ste stranac u njihovoj zemlji i oni vam sve daju: hranu, smještaj, zapravo sve što trebate prvi dan ili dva. Onda vas puste na miru. Tijekom tog putovanja, susretao sam stvarno predivne ljude. - pojasnio je, dodajući kako je u nekim zemljama ostajao kraće, a u nekima duže.

'Vi ste stranac u njihovoj zemlji i oni vam sve daju hranu, smještaj, zapravo sve što trebate prvi dan ili dva. Onda vas puste na miru. Tijekom tog putovanja, susretao sam stvarno predivne ljude.'

- Moje neko nepisano pravilo je bilo da ostanem u jednoj zemlji toliko dugo koliko dobijem vizu za nju. Minimalno je bilo mjesec dana, dva, tri. U Indiji sam ostao šest mjeseci, a najduže - godinu dana - u Vijetnamu. Teško je izdvojiti zemlju koja mi se najviše svidjela. Posebno mi se svidio Iran zbog ljudi, Novi Zeland jer sam ga cijelog propješačio, Vijetnam i Himalaja, gdje sam planinario, što je jedno predivno iskustvo, za kraj tu je i Indonezija zbog vulkana na koji sam se popeo. - kazao je.

Osim što je putovanje bilo životno, postalo je i ljubavno, jer je suprugu Lucy, koja je inače iz Vijetnama, upoznao u Indiji.

- Ona je isto putovala kao i ja. Kasnije sam došao u Vijetnam i tako je to krenulo. Ona je sada sa mnom u Hrvatskoj i vjenčali smo se. To je jedna ljubavna priča koja je iznikla iz tog putovanja. Vele mi da sam donio suvenir s putovanja. - govori nam u šali sugovornik.

Iza ovog avanturističkog čovjeka je 40 tisuća kilometara, 25 država i tri kontinenta. Nakon što je svoje putovanje priveo kraju i vratio se u svoj dom, odlučio je kako želi podijeliti svoje dogodovštine s ljudima, a najbolji način za to bio je da napiše knjigu.

- Dogodilo se toliko toga da nisam mogao sve staviti u jednu knjigu te sam odlučio da će biti riječ o trilogiji. Prvi dio sam izdao prije nešto više od godinu dana i ona opisuje moj put od Hrvatske do Vijetnama, druga je pri samom kraju i trebala bi izaći krajem ljeta, a opisuje put od Vijetnama do kraja Australije dok će treća biti Novi Zeland. - otkriva nam.

Odgovorom na pitanje bi li sve ponovio kad bi dobio tu mogućnost, ostali smo zatečeni, no pojasnio nam je svoj sadašnji stav prema putovanjima. 

- Vrlo kratko - ne! Ne bih više na takav način, jer sam se zasitio tog stopiranja. Od sada ću to raditi malo drugačije, odnosno bit će profesionalnije organiziran projekt. Sada baš idem na hodanje po Alpama u trajanju od tri mjeseca - od Monaka do Ljubljane - prolazit ću kroz osam zemalja kroz koje se one protežu. To će biti jedan trening od 1500 kilometara za putovanje koje dolazi nagodinu, no još uvijek ne mogu otkriti gdje. Ali mogu reći da će biti nešto žešće. - zaključio je Tomica.

Kakav osjećaj izaziva pješačenje po prostranstvima Himalaje te više o njegovu iskustvu stopiranja kao i mnogim drugim dogodovštinama moći će čuti i Brođani, večeras u 18 sati u Gradskoj knjižnici Slavonski Brod.