SLAVONSKI BROD - „Hvala! Ugodan ostatak dana Vam želim!" - rečenica je kojom uglavnom - bila raspoložena za to ili ne - završavam kupovinu na bilo kojoj blagajni. Nije je teško izgovoriti, a nakon što to činiš svakodnevno, postane dio rutine.

Ono što me, pritom, u većini slučajeva, iznenadi, reakcija je prodavačica i prodavača. Neki od njih iznenađeno se nasmiju kao da ljubaznu riječ nisu čuli danima, drugi u nevjerici upitaju „Molim?", kao da ne vjeruju svojim ušima.

Ne čudi to kada promatram odnos onih koji su kupovinu obavili prije mene. Oni koji sjede za blagajnom, većini su nevidljivi ili ih, pak, u najmanju ruku doživljavaju kao robote.

Ljubaznost baš i nije dio naše kulture. Umjesto lijepe riječi i upućene molbe radi dostizanja nekog cilja, radije stvari rješavamo svađom i psovkama.

O teškim uvjetima u kojima svakodnevno rade, iskreno je progovorila jedna prodavačica.

- Mi prodavači nemamo se komu javiti. Što je s nama u Tisku? Nemamo ni svetka ni petka, niti pauze. Radimo najmanje osam sati dnevno. Nemamo pravo na pauzu, nemamo gdje ruke oprati. Nikad veći prometi nego u zadnje dvije godine, a plaća ni minimalac. Vršimo poštanske usluge, bankarske, lutrije,... Nemamo više ni Božić ni Uskrs. Trgovine barem taj dan ne rade, a mi moramo raditi i tada i to za ništa na plaći. Sramota tko je to dozvolio i da ih nitko ne kazni. I onda se čude što ne mogu naći radnike. Mladi dođu, vide što je to i odustanu. Ne zna se tko nas više omalovažava - poslodavci ili mušterije. - reakcija je prodavačice koju je objavila Radnička fronta.

Ako je to nemoguće svih 365 dana u godini, neka nas ova ispovijest potakne da prodavače doživimo barem u prvim danima ožujka. Naime, prvog petka trećeg mjeseca na međunarodnoj se razini slavi njihov dan. Budimo barem tada bolji kupci.