Na kolodvoru u Slavonskom Brodu autobusi za Njemačku voze ljude u novu nadu. Svjetlana Marić iz Slavonskog Broda je među putnicima. Često putuje na relaciji Slavonski Brod-Mannheim.
SLAVONSKI BROD - Devet godina vozim na liniji za Njemačku. Nagledao sam se puno ljudi, naslušao priča o tome zašto su se odlučili otići iz Hrvatske. Moglo bi se reći da je jedan od glavnih razloga nesigurnost za budućnost. Izgubili su vjeru da će njihova djeca odrastati u jednom normalnijem i pravednijem okruženju. - za 24sata ispričao je Stjepan Grubešić, vozač autobusa Slavonija Busa iz Novoga Grada kraj Slavonskog Broda.
- Ja se još nisam odlučio otići, mada bih u svakom gradu u Njemačkoj posao vozača mogao pronaći za pola sata. Vozim autobuse nade u smjeru zapada, premda bih volio da se nešto promijeni i da te iste ljude vratim u Hrvatsku – kaže Stjepan. Autobus koji je krenuo iz Županje primio je putnike u Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški, Kutini i Zagrebu. U autobus su kolege iz 24 sata ušle u Slavonskom Brodu. Na kolodvoru oproštaji, poljupci i suze, lijepe želje za sretan put, u nadi da će njihovi najmiliji naći svoju sreću tamo negdje u Njemačkoj, kad već to nisu mogli u rodnoj Hrvatskoj. Putuju sve generacije, mladi, pa i oni malo stariji koji još osjećaju da mogu mijenjati sudbinu.
Svjetlana Marić iz Slavonskog Broda je među putnicima. Često putuje na relaciji Slavonski Brod – Mannheim. Više od 30 godina radi u računovodstvu velike trgovačke kuće koja je odlučila zatvoriti svoju filijalu i sve radnike prebaciti u Düsseldorf, 270 kilometara dalje od njenog sadašnjeg boravišta. - Ponuđeno nam je da prijeđemo u taj grad, u protivnom da možemo dati otkaz. Nažalost, bila sam prisiljena za ovu drugu soluciju jer uskoro ću napuniti 50 godina i nisam baš spremna mijenjati mjesto stanovanja. Radim još do kraja srpnja ove godine, a onda što mi Bog da - rekla je Svjetlana.
- U Njemačkoj se ne može živjeti od jedne plaće niti od jednog posla. Uz osnovni, potrebno je imati najmanje još dva dodatna, što znači da se mora raditi od jutra do kasno navečer. Nema govora o izlascima u kavane, koje su, za razliku od naših u Hrvatskoj, radnim danom prazne – kaže Svjetlana. Vozač Stjepan se čudi kako nekome tko je do sada radio u Hrvatskoj, nikad nije palo niti na pamet poslije radnog vremena ode obaviti neki dodatni posao, a kada dođe u Njemačku, Boga moli da takav posao pronađe.
U Hrvatskoj je vrijeme koje u Njemačkoj provodi na dodatnom poslu provodio s prijateljima i obitelji. Da je to tako, dobro zna Ivan Šokić iz Slavonskog Broda, ugostitelj u Münchenu, koji je mnogima prva stanica za sjever.
- Žao mi je svih tih ljudi koji dolaze ovamo, činim koliko mogu da im pomognem – rekao je Ivan Šokić.
Priče ljudi koji odlaze iz Hrvatske su slične i tužne.Neki su odlučili zauvijek zatvoriti vrata za sobom i onima koji ostaju ostaviti mogućnost da ugase svjetlo. Krešimir Vukelić iz Oprisavaca kod Slavonskog Broda prije četiri godine ostavio je kuću u Slavoniji roditelje te došao u München raditi kao konobar.
- Taj sam posao radio i u Hrvatskoj. Dok sam bio na moru, jedan od prijatelja moga sadašnjeg poslodavca pozvao me da ovamo dođem. Nakon osam mjeseci, zahvaljujući mome poslodavcu, pronašao sam stan i doveo sam suprugu i troje naše djece. Ovdje nam se rodilo i četvrto dijete - kaže Stjepan. Kaže da ne zna kad će se vratiti u Hrvatsku, možda za jedno 30 godina, ili možda nikad.
Imao sam sreću da sam došao raditi u struci, ali ono što mi je najbitnije, u situaciji sam da svojoj djeci osiguram perspektivniji život, ispričao je Krešimir Vukelić iz Oprisavaca kraj Slavonskog Broda, koji je došao u München raditi kao konobar. Ondje je dobio i četvrto dijete.
O tome što on i drugi Brođani koji su otišli u Njemačku govore o svom životu više možete pogledati OVDJE.
