SA 82 godine čini se da još uvijek sa istom strašću radi u vinogradu, volontira u Ligi borbe protiv raka, ponekad prijateljima popravi zub, druži se i priznaje „najgori mi je dan nedjelja kad nemam što raditi". Hiperaktivan i cijeli život radoholičar, dr. Zdravko Janč svjedoči kako godine ne moraju biti razlogom povlačenja u sebe, izgovorom za kukanje i bolesti. Istina, on kao da je nagrađen zdravim i raznovrsnim životom kojega je znao i zna iskoristiti, a tu životnu blagodat pripisuje djelomično genetici, no i načinu života. Odabrao je, veli, uživati u onome što radi. A toga je bilo na pretek. I u tome je uspio sačuvati onu lijepu ljudsku stranu, srdačnosti i toplinu kao i njegova supruga Ivanka, s kojom je u sretnom braku već 57 godina.

Premda je to bio naš prvi susret, razgovor uz čaj i kolače u njihovom domu protekao je opušteno i ugodno kao da se dugo poznajemo. Prisjećanje događaja od prije niza desetljeća teklo je bez zadrške pogotovo što su skoro cijeli život proveli zajedno.

„Da, zajedno smo dočekali 64 nove godine, jer je sve krenulo na dočeku 1958. kada smo se počeli zabavljati i to je trajalo sedam godina prije braka, prisjeća se gđa. Ivanka. 

„Zdravko je iza mene išao u Gimnaziju pa sam tako ja prva po završetku škole otišla na studij, Muzičku akademiju u Sarajevo. Ali valjda je ljubav bila toliko jaka da je on godinu dana kasnije došao za mnom, iako je tada rijetko tko, ako je mogao ići na studij u Zagreb, odabrao ovaj grad", dodala je.

Naravno da je u pitanju bila ljubav, potvrđuje suprug, koji se također po završetku Gimnazije uputio u Sarajevo ne znajući tada točno ni što će upisati.

Od „šnajderaja" do stomatologije

Nakon osnovne škole, otac – krojač po struci, sugerirao mu je da završi isti zanat pa je tako i upisao krojački zanat u Školi učenika u privredi koji je savladavao vrlo lako odličnim uspjehom. No, nije mu to bilo dovoljno, znatiželjan po prirodi Zdravko je odlučio nastaviti školovanje. "Kad sam dobio zvanje krojača, nastavio sam ići u Gimnaziju, što sam isto savladao bez problema, a poslije mature otišao sam za Ivankom u Sarajevo i upisao veterinu. Bio sam redovan, dobar student, a dok je tekao moj četvrti semestar, otvoren je na Medicinskom fakultetu Odsjek stomatologije, gdje sam se onda prebacio", prisjeća se dr. Janč početaka studija. Novca je, uglavnom nedostajalo, pa je dobro došlo ranije stečeno znanje.

Osim Zdravka na veterini je naime bio još jedan student koji je imao završen krojački zanat pa su se zajedno dosjetili „biznisa". „Otvorili smo krojački salon, zaposlili smo stalnog krojača, a kad je bilo potrebe uključivali smo se i nas dvojica. Šila su se tu odijela za svečane prigode i sve što je trebalo, a nama je donosilo tako potreban džeparac" ispričao je dr. Janč o neobičnom studentskom poslu o kojem su pisale i novine.

Na stomatologiji su mu priznali većinu ispita sa veterine, no dobar dio ispita je polagao kao i ostali medicinari. Sve je završio na vrijeme, a kao odličan student bio je i nagrađen. 

Prvi stomatolog u Brodu i okolici

Odmah po završetku fakulteta vratio se u rodni grad, gdje je supruga Ivanka, kao prvi profesor klavira, već radila u Glazbenoj školi. „Da, on je ostao iza mene još tri godine. Bila je to ljubav, kada nisi imao ni mobitel, ni telefon u kući, nego se naručimo na pošti da se čujemo na telefon, a pisma su stalno cirkulirala između Broda i Sarajeva. Za jedne zimske praznike 1964. godine došao je u Brod pa smo se zaručili, a nedugo zatim i vjenčali. Zdravko je nastavio studirati. Sljedeće godine smo dobili sina, a godinu kasnije on se vratio u Brod kao diplomirani stomatolog", prisjetila se supruga ne lakog odvojenog života.

Kao brodski stipendist, dr. Janč je, tada prvi diplomirani stomatolog, odmah dobio posao u Medicinskom centru gdje je ostao raditi do umirovljenja. „U to vrijeme su radili zubari s višom školom i doista sam ja bio prvi stomatolog u Brodu i široj okolici. A staž sam odrađivao na bolničkoj kirurgiji. Valjda sam i prvi stomatolog koji je operirao slijepo crijevo i hernije, ali tada nije bilo drugog načina da odradim kirurški dio u stomatologiji".

Od tih dana hvatao se u koštac sa svime što je bilo potrebno.

„Pojavile su se velike boginje i nastala je veća panika nego li sada zbog korone. I ja sam sa ostalima odlazio po selima cijepiti ljude.

Postao sam šef službe koja je brojila stotinjak ljudi uključujući i seoske ambulante. Upisao sam magisterij i svake subote putovao u Osijek pa nastavio magisterij u Zagrebu gdje sam ga i završio s radom „Povrede zubi i čeljusti i njihova klasifikacija s aspekta sudsko medicinskog vještačenja", koji je bio proglašen najboljim, navodi svoju brzu uzlaznu putanju ovaj specijalist dentalne medicine.

Uz struku angažiran i u politici

Uključivanje u sve segmente zajednice u kojoj živi bio je njegov logičan put pa je osam godina bio član izvršnog vijeća Skupštine općine. „Kao dopredsjednik u dva mandata bio sam zadužen za društvene djelatnosti, školstvo, zdravstvo, kulturu, sport i u „moje vrijeme" puno se toga napravilo. No, posebno sam ponosan što smo tada uspjeli izgraditi školu u Oprisavcima i započeti gradnju sportske dvorane na Vijušu. Kako je moj resor bio i kultura, inicirao sam razgovore s našim bardom književnosti, Dragutinom Tadijanovićem, za preseljenje njegove ostavštine u Brod. Naravno nisam samo ja zaslužan za to, bili su tu Šetina, Čižmek…. Tadija je tada i potpisao potrebni dokument. Bili smo također, 1989. godine, inicijatori razgovora s Brankom Ružićem o darovanju njegovih radova rodnom gradu. Uspjeli smo skupiti i novac da se uredi krovište Franjevačkog samostana. Znam da nisam za sve samo ja zaslužan, no moram reći da me žalosti činjenica što nisam bio pozvan ni na otvaranje Tadijinog Spomen-doma niti Galerije Ružić, pa ni Sportske dvorane na Vijušu. Ali to vam je tako" sliježe ramenima dr. Janč.

Zdravi zubi su ukras su svakog lica

Ipak, najvažniji mu je bio njegov osnovni posao zbog čega je vrlo brzo postao ugledni i poznati brodski zubar.

Koliko god smo svjesni činjenice da većina ljudi ne ljubi odlazak kod zubara, pa ni dr.Janč, ipak naglašava kako se apsolutno našao u tom pozivu i cijeli radni vijek uživao radeći ga. A poznato je i da su lijepi i zdravi zubi ukras svakoga lica. Moglo bi se reći i kako su mogući odraz zdravlja.

„Tako je", složio se stručnjak s mojom konstatacijom, navodeći kako su ljudi kroz desetljeća značajno uznapredovali u održavanju zuba. „ Ljudske navike se mijenjaju. Kada sam nekada davno radio subotom, masovno je dolazilo seosko stanovništvo koje je koristilo dolazak u grad i priliku da se riješi kvarnih zuba. Tako se znalo dogoditi da u jednom danu izvadim po 50 zuba. Kao na traci. A danas prođe po mjesec-dva dana da se ne izvadi ni jedan zub. Dakle, ljudi su shvatili značaj održavanja zuba od malih nogu i od mojih početaka to je stalna uzlazna putanja. Istina, danas najviše značaja pridaju estetici pa je već kod djece ortodoncija otišla jako daleko. No, zdravi su zubi prije svega genetika, a najvažniji su za žvakanje hrane koja se onda lakše probavlja. Doduše, i hrana je danas sve mekanija pa je žvačni aparat neopterećen i zubi gube pravu funkciju, zbog čega se smanjuje i čeljust", navodi stručnjak upoznat sa svim novotarijama poput implantata koje baš ne preporučuje starijim osobama. „Pitanje je zdravlja pacijenta, hoće li se implantat primit, jer ima slučajeva da nakon nekog vremena sve ispadne, a i još su dosta skupi za naše prilike".

Kroz njegove ruke, proteklih desetljeća prošlo je na tisuće pacijenata i nije mu nikad, kaže, bilo teško raditi, a nije imao ni teških iskustava. „Nije bilo nerješivih problema mada sam se ponekad oko nečega znao konzultirati s kolegama. Bilo je slučajeva da su ljudi padali u nesvijest, pogotovo veliki muškarci. Puno češće su kolabirali nego žene. Događalo se i da pacijent, dok mu popravljam zub, dobije epileptični napad, ali sve smo to rješavali bez težih problema", kazao je poznati brodski zubar, koji je odmah poslije rata, čim je pružena takva mogućnost, počeo raditi u vlastitoj ordinaciji preko HZZO-a, sve do umirovljenja, a onda je posao preuzela kćer Zdravka koja je također diplomirala stomatologiju. Dr. Janč je još nekoliko godina radio privatno, no odustao je, sa 74. Zubarska tradicija u obitelji se nastavlja što ga silno veseli, a bit će i treća generacija jer dvoje unučadi je isti posao odabralo za životni poziv.

Borba za ljudski život i ponos Hrvatske

Od samog početka stručnog, društvenog i političkog angažmana u zajednici, dr. Zdravko Janč se uključio u rad Lige za borbu protiv raka, koju je u Slavonskom Brodu, odmah iza zagrebačke, utemeljio primarius, dr. Mato Grgić. Što ga je to tako zainteresiralo, pitam uglednog zubara.„ U početku je to bilo zbog prijatelja, dr. Mate Grgića, kuma Ive Grgića a uključivali su se i drugi brodski liječnici pa privrednici i ostali" kazao je dr. Janč, koji je vrlo brzo postao svjestan važnosti prevencije ove opake bolesti kroz prosvjećivanje ljudi o potrebi zajedničke borbe protiv nje. „Mi smo hodali po selima, održavali predavanja o štetnosti pušenja, loše prehrane, o svemu što je važno za prevenciju raka. Nije to bilo lako, jer je, primjerice, pušenje bilo općeprihvatljiva pojava i pušilo se na sastancima, u bolnicama, školama u vlakovima… S puno entuzijazma i truda održavana su predavanja mlađima i starijima jer bez edukacije Liga borbe protiv raka ne znači ništa. Naravno i bez novca. U početku smo za blagdane prodavali čestitke, olovke i neke sitnice s natpisom Lige, no bilo je potrebno uključivati i radne organizacije koje su mogle izdvojiti novac. Šezdesetih se godina naime nije puno znalo o teškoj bolesti, oboljelih od raka je bilo, no otkrivali su se tek u kasnom stadiju, zbog čega je bila neophodna nabavka dijagnostičkih aparata koji su nedostajali". Uz veliki trud i uključivanje privrednika, slavonskobrodska Liga je, kao jedna od najuspješnijih u Hrvatskoj, uspijevala skupiti potreban novac za kupovinu raznih ultrazvučnih i svih drugih potrebnih aparata a prije svega gradnju Centra za zaštitu od tumora, u kojem je najveći prostor dobio Onkološki dispanzer, prvi takve vrste u Hrvatskoj. Zahvaljujući opremljenošću aparatima otkrivani su novi slučajevi karcinoma. A oni su primjerice potvrđivali kako na širem brodskom području muškarci češće obolijevaju od raka pluća, debelog crijeva, mokraćnog mjehura, prostate…nego u ostatku države.

„Mi smo jedna od najboljih liga u Hrvatskoj, unazad nekoliko godina skupili smo čak četiri milijuna kuna za kupovinu tri aparata za liječenje tumora, što je rijetko koja uspjela, i na to smo jako ponosni. Od početka je Liga davala puno, a i sada odlično funkcionira s novim mlađim ljudima. Osnovali smo i udruge operiranih od karcinoma dojke, od raka debelog crijeva, grla… i godišnje obilježavamo sve te dane, kada se članovi udruga okupljaju, razmjenjuju iskustva i pomažu jednim drugima" kazao je dr. Janč, naglašavajući i dragocjenost stečenih prijatelja kroz dugogodišnji rad Lige. Među njima je bio i, nažalost pokojni, Antun Milović, no do danas je ostalo prijateljstvo sa nekima kao što je dr. Davor Đanić, fra. Domagoj Šimunović, dr. Ljubica Fuštar, Vlado Blekić…Polstoljetni humanitarni volonterski rad dr. Janča prepoznat je i u široj zajednici zbog čega je primio brojne zahvale i priznanja nacionalne Lige protiv raka kao i javno priznanje Grb Grada Slavonskog Broda, što ga, kaže, silno veseli, jer je to potvrda da su drugi primijetili njegov iskreni angažman u zajednici koju voli. No najviše ga se dojmilo proglašenje za osobu „Ponos Hrvatske" 2018-te godine, što ovaj istinski humanitarac i volonter apsolutno zaslužuje. 

Bilo ga je teško pratiti

Uz stalni posao u ordinaciji te preko pola stoljeća rada u Ligi protiv raka i još niz raznih aktivnosti, dr. Janča nije bilo lako pratiti. „Nekad se malo mora popustiti, mora biti tolerancije i poštivati jedan drugoga. Nisam ga svuda pratila" priznaje supruga Ivanka. „U početku smo se jako puno družili s kumovima, prijateljima, odlazili smo zajedno na godišnje odmore, dočeke novih godina, u Baranju, Sarajevo, i kojekuda na festivale, provodili zajedno razne praznike i bilo je lijepo Ja sam se s godinama više posvetila djeci, kući… a kasnije i unucima koje sam dočekivala na ručak, kod mene su se pisale zadaće, vježbao klavir i bila sam preokupirana time" komentira gđa. Ivanka zadovoljna svojom odlukom. Sedam godina je bila ravnateljica Glazbene škole, a bez obzira što je brojnu djecu podučila klaviru, nije utjecala na odluku svoje djece o izboru zanimanja. Naime, sin i kćer kao i unuci, završili su osnovnu Glazbenu školu, ali nisu nastavili u tom smjeru.

„Sin Boris je, naime, završio policijsku akademiju, a njegova supruga Katica radi u državnoj upravi. Njihov sin Ivan završio je medicinu i specijalizira pedijatriju, a kćer Mia završila je Stomatološki fakultet i otvorila ordinaciju u Odžaku. I kćer Zdravka se „zarazila" stomatologijom i nastavila tradiciju ovoga posla u očevoj ordinaciji. Njezin suprug Predrag Vučković liječnik je obiteljske medicine u Vrpolju. Njihov sin Hrvoje prvostupnik je arhitekture a mlađi Borna također se odlučio za stomatologiju i na trećoj je godini u Osijeku" navodi ponosna baka.

Vinogradari i vinari koji ne piju vino

Od početka braka, supružnici Janč žive u 150 godina staroj naslijeđenoj kući u centru grada, svom najdražem obitavalištu, premda su u međuvremenu izgradili kuću u podvinjskom brdu gdje uglavnom provode ljeta. To posebno raduje suprugu Ivanku.

„On je puno radio, bio angažiran na sto strana, ali naše slobodno vrijeme dijelili smo u vinogradu koji sam naslijedila. Od 1964. godine tamo stalno odlazimo. Bio je to stari vinograd, a onda, kada smo jednom otišli na doček Nove godine u Erdut Zdravko se oduševio plantažnim vinogradom. Kad smo se vratili kući, on je počupao stari i posadio plantažni vinograd, 1350 loza, što je zahtijevalo puno posla. Kasnije je posadio i šljivik, a od prije nekoliko godina i sadnice lješnjaka. Tamo smo si napravili kuću potpuno uvjetnu za življenje, ali navečer se svejedno vraćamo u grad" kazala je gđa Ivanka, a suprug domeće kako ih taj vinograd oboje drži u dobroj kondiciji te kako je supruga u stvari pravi vinogradar. „Ona baš zna i razumije sve od rezidbe do proizvodnje vina. Imamo i svoj podrum, a vina je znalo biti i po 5000 litara, što se prodavalo". Kasnije su ipak malo smanjili vinograd, no i sadašnjih oko 3000 litara teže se prodaje" kažu vinari koji rijetko kada popiju po čašu ove općeprihvaćene kapljice.

Voli uživati u životu

Ugledni stomatolog, volonter i humanitarac, dr. Janč, još uvijek je svakodnevno nečim angažiran i očito uživa u tome. Pitam ga čemu je zahvalan na toj blagodati, a on odgovara kako je vjerojatno povukao dobre gene od tetaka po majčinoj liniji, no i odabranog načina življenja. Odabrao je naime, uživati u životu. Od malena je bio sklon sportu. „Obožavam roniti, bio sam godinama ronilac i predsjednik ronilačkog kluba. Nekada smo odlazili s obiteljima i opremom na Pelješac, provodili po 21 dan na ronjenju". U mladosti je bio i član brodskog planinarskog društva koje je tada brojalo preko 300 članova i s kojima je pohodio manje i veće planine po Hrvatskoj, Sloveniji… a posebno ističe osvajanje Prokletija. „Bio sam tako sretan kad sam se uspio popeti na vrh od preko 2000 metara a onda sam se razočarao. Tamo ljudi čuvaju ovce kao na nekoj livadi u ravnici". Voli vozit bicikl, raditi u vinogradu, družiti se s unucima, djecom, prijateljima…