SLAVONSKI BROD - „ Od kad znam za sebe, ja sam u dvorani", energično izgovara Dinka Marijanović, najstarija voditeljica rekreacije u Hrvatskoj, Brođanka koja, iako je zagazila u deveto desetljeće života, „zaraznom" pozitivnom energijom okuplja oko sebe mlađe žene koje dolaze na rekreaciju upravo zbog svoje inspirativne voditeljice.

„Prva sam u Brodu krenula s rekreacijom žena i bilo je raznih komentara. Kao, ma to su one koje ne znaju kud će sa sobom… Puno je iza mene godina, rada u dvorani i nisu uvijek cvjetale ruže no sretna sam da još uvijek mogu vježbati i družiti se", veli neumorna gospođa Dinka, kroz čije je satove rekreacije do sada prošlo preko tisuću žena.

Bivša uspješna gimnastičarka, započela je s vježbom još kao dijete s Plavog polja, gdje su uglavnom živjeli radnici, zaposlenici nekadašnjeg giganta „Đuro Đaković". „Jedna starija ženskica sve nas klince je znala odvesti preko štreke u jednu veliku halu, u sportsko društvo Metalac. Bilo je to neposredno poslije Drugog svjetskog rata.Tu sam naučila prve gimnastičarske korake, a gimnastika je ubrzo ovladala mojim cijelim tijelom i ostala mi je ljubav do danas", navodi gospođa Dinka.

Njezin život gimnastičarke započeo je uz profesora Dekvala te nešto kasnije u bivšem Hrvatskom sokolu ili poslije „Partizanu", uz trenera Milana Terzina. Uslijedila su brojna natjecanja.

„Bila sam reprezentativka Hrvatske, ali i kandidatkinja za Olimpijske igre 1960. godine u Rimu, kao članica bivše reprezentacije Jugoslavije", prisjeća se nekadašnja gimnastičarka.

Taj niz je prekinula 1960. godine kada je rodila svoje prvo, a potom i drugo dijete.

„No, u mom srcu je ostao sport, gimnastika i čim su djeca stasala za školu, vratila sam se gimnastici, ne više kao natjecateljica nego kao dječji trener".

Završila je niz tečajeva, i redovito ih obnavljala na Badiji, a kao certificirani trener vodila je do prije nekoliko godina brojne generacije gimnastičara u dvorani na Vijušu. Njezine gimnastičarke uvijek su, veli, na natjecanjima osvajale prva mjesta u Slavoniji, a odgojila je i mlade voditeljice koje su je naslijedile i nastavile njezin posao. 

Godine i poneka boljka ipak čine svoje pa je prestala trenirati mlade, no nije dignula ruke od rekreacije koju je usporedo vodila svih proteklih godina. Šest desetljeća, naime, ova nepokolebljiva sportašica nalazi vrijeme i prostor za vježbu s onima koji to također vole i cijene. 

„Kad dođem u dvoranu, ja sam sretna žena. Sve zaboravim, ništa me ne boli, nestanu svi problemi. Dvorana je moj drugi dom" s posebnim žarom u očima govori gospođa Dinka. 

A to je nekada, dok je bila mlađa značilo i po pet sati dnevno izbivanja iz kuće, u dvorani, što je uspijevala samo uz veliko razumijevanje djece i supruga.

„Prva sam u Brodu krenula s rekreacijom žena i bilo je raznih komentara. Kao, ma to su one koje ne znaju kud će sa sobom… Puno je iza mene godina, rada u dvorani i nisu uvijek cvjetale ruže no sretna sam da još uvijek mogu vježbati i družiti se", veli neumorna gospođa Dinka, kroz čije je satove rekreacije do sada prošlo preko tisuću žena. 

Pa i danas vježbaju s loptama, gumama, bučicama, na strunjačama... i sve su prezadovoljne. A to se iščitava na njihovim ozarenim licima i osmijehu, nakon što su sat vremena posvetile samo sebi, uz glazbu i uz Dinku, vjerojatno najstariju voditeljicu rekreacije u Hrvatskoj. 

„A zašto ne", kroz smijeh veli Dinka prisjećajući se nekadašnjih sportskih susreta u Rovinju, gdje je sretala 91-godišnju gospođu iz Austrije koja je redovito dovodila svoju grupu. „Svi su je zvali „Tante Hela" pa ja kažem da sam i ja kod nas „Tante Hela".

S punom podrškom i simpatijom već preko 30 godina s njom vježba, najstarija „učenica", 68-godišnja Božana Verhas i nikad joj nije dosadilo. "Prezadovoljna sam načinom na koji Dinka radi, ona to ima u malom prstu, ispravlja nas… A krenula sam zbog bolova u leđima zbog sjedilačkog načina rada. Rekreacija uz Dinku mi je postala navika, a sve boljkice su vremenom nestale. Ove vježbe tijelu daju snagu, jačinu…, dođemo umorne, a vraćamo se s rekreacije nasmijane i zadovoljne" kazala je Verhas.

Dinka koncipira sat s vježbama oblikovanja što je primjereno svim uzrastima.

Tako i Suzana Simeon (56) od mladosti, već tridesetak godina dolazi na vježbe kod Dinke i ne propušta ih ni za što. Nema problema s kralježnicom, ali nije ni čudo jer uz vježbanje redovito trči i vozi bicikl, a energiju joj, kaže, vraćaju dva unuka s kojima također provodi vrijeme. „Mi stariji smo nekako izdržljiviji od ovih mladih", dodaje Suzana koja zbog vježbi ili genetike izgleda barem deset godina mlađa od generacije.

Veroniki Kuzmanović (53) koja nikada ranije nije vježbala, priznaje, jako je naporno jer nema kondicije, ali istovremeno i jako lijepo i ne namjerava odustati. „Odlučila sam krenuti zbog bolova u zglobovima, kralježnici…premda dosta pješačim. Godi mi razgibavanje, vježbe ali i malo šale. Gospođa Dinka se oko nas novih više trudi" kaže Veronika, žaleći što se nije ranije odlučila krenuti na rekreaciju.

Preporučila bi svima da vježbaju, a to preporučuju i liječnici, jer tjelovježba može usporiti proces starenja, a svakako je dobar saveznik u borbi protiv dijabetesa, bolesti srca i osteoporoze i nikada nije prekasno za novi početak vježbanja.

U to se uvjerila i Marica Vok koja se s punih 65 godina posvetila vježbanju, kada je prije godinu dana otišla u mirovinu. „Kajem se što nisam došla prije kad su me boljela koljena, kičma i pila sam tablete, a od kada vježbam bolovi su se značajno smanjili. Trudim se dolaziti redovito, grupa je odlična, a sve pohvale gospođi Dinki koja nam svoje dugogodišnje iskustvo tako strpljivo prenosi.

A bolovi u vratnoj kralježnici motivirali su i 53-godišnju Ružu Lipovac da prije šest godina krene vježbati s Dinkom, koja joj je uz starije vježbačice poseban uzor. „Kad mi se ponekad i ne ide, pomislim, kad mogu one mogu i ja i krenem. A nakon vježbe se preporodim psihički i fizički, lakše idem na posao, a problemi s kralježnicom su nestali".

Posljedice života provedenog za radnim stolom najčešće su bolovi u donjem dijelu leđa, vratu ili ramenima, glavobolje, proširene vene… no, prije početka vježbanja, važno je sa svakom članicom odrediti način i intenzitet vježbi, što Dinka uvijek radi.

Gabrijela Šalaj je sa 47 godina već operirala oba koljena, a sad uz vježbanje ponovo može sve. „Dinka je jedna i jedina, ona je nevjerojatan motivator, stalo joj je da pravilno radimo i stalno nas ispravlja, a jedino tako sve ima smisla", kazala je.

Ima i onih koji su iznimno posvećeni rekreaciji, a među njima je Zora Biondić (67) koja već godinama iz Podvinja dolazi na rekreaciju u Grad trčeći, pješice, biciklom, a jednom je, kaže, došla i na rolama. Dugogodišnja je planinarka i obožava svaku vrstu vježbe, premda je teško dostići tu „opčinjenost" vježbanjem koju osjeća i pokazuje Dinka.

Najmlađa Dinkina polaznica rekreacije je Tomislava Rajković koja je s 31 godinom odlučila krenuti na vježbe i kako kaže, baš se oduševila. „Bolje se osjećam kad se istegnem a povedem i kćer, 7-godišnju Karlu koja je inače u akrobatskom rock'n'rolu i u Brodskim leptirićima, a i ovdje si nađe zabavu".