OSIJEK - U četvrtak, 12. svibnja, neformalna inicijativa Osijek priključila se ostalim nacionalnim inicijativama i organizirala prosvjed DOSTA! u znak solidarnosti s Mirelom Čavajdom te svim ženama kojima je uskraćen zakonski zajamčen prekid trudnoće. Na prosvjedu su pročitane šokantne ispovijesti triju žena kako bi se prikazala surova stvarnost tretiranja trudnica u hrvatskim zdravstvenim ustanovama. Naša sugovornica, aktivistica, voditeljica i jedna od organizatora prosvjeda prikazala je pravu istinu o ženama koje su doživjele institucionalno nasilje.

„Sestra je rekla da odem u zahod te da ako želim obdukciju zadržim plod rukama.”

Prvo svjedočanstvo pročitala je Maja Anić o ženi koja je u 13. tjednu trudnoće saznala da dijete umjesto dvije arterije u pupkovini, ima samo jednu te da bebino srce kuca dva puta slabije. Bebi je dijagnosticiran Turnerov sindrom te je u KBC-u dobila abortivnu pilulu koja potiče trudove i drugu pilulu koja je trebala zaustaviti bebino srce kako bi došlo do poroda.

- Sestra koja je tad radila, nije cijeli dan dolazila. Imala sam trudove, a od pilula sam povraćala od 7 sati kad sam došla pa sve do 19 sati navečer. Na ranijem dogovoru liječnici su mi rekli da ću dobiti injekciju i tabletu protiv bolova, no sestra je, kada je napokon došla, rekla da ne mogu dobiti ništa ako ne pojedem nešto. Probala sam, ali sve sam povratila. Cijelo sam vrijeme bila sama, a većinu vremena sam provela na stolcu jer nisam htjela leći na prljavi krevet bez posteljine. - prenosi Anić.

Kada je počela osjećati pritisak, mislila je da će ju staviti na stol da se porodi, no sestra joj je rekla da ode u zahod te da ako želi obdukciju rukama zadrži plod „I doista sam to napravila. Vidjela sam ga i držala u rukama. - čita Anić kroz suze.

„Sama rađam u velikim mukama. Tražila sam anesteziju i odbijena je.”

Drugo svjedočanstvo iznijela je Maja Rogulja o iskustvu trudnice kojoj je prije 9 godina beba umrla u 24. tjednu trudnoće.

- Liječnici tri dana pokušavaju izazvati porod. Molim ih da me ne stavljaju u sobu s rodiljama jer ne mogu to podnijeti. Ostajem sama u malenoj sobici, sama rađam u velikim mukama i zovem ih. Bez trunke suosjećanja dolaze, odnose bebu i pristupaju kiretaži na živo. Sestre me drže dok vrištim. Tražila sam anesteziju i odbijena je. Nikada nisam smogla snage reći kolika je to bila fizička i psihička tortura. Bol i tuga su ostali zauvijek.

„Ginekologinja mi je rekla da se prestanem trzati ili će me ostaviti neočišćenu.”

Posljednju ispovijest pročitala je Jelena Gordana Zloić o iskustvu Vesele Vrkić koja je rodila dva mrtva sina usred teških anomalija u njezinoj utrobi.

- Jednoga sam rodila u zahodu dok me kuma držala pod ruku. Nisam rodila posteljicu pa su me čistili bez anestezije. Ginekologinja mi je rekla, kopajući metalnim predmetom po mojoj maternici dok su mi ruke i noge zavezane za stol, da se prestanem trzati ili će me ostaviti neočišćenu.

Drugo dijete rodila je sama na bolničkom krevetu u tri sata ujutro, ne ispuštajući niti jedan jedini glas da ne probudi cimericu koja je upravo rodila blizance.

- Nisam htjela da vidi taj prizor. Tu noć sam imala sreće jer je radio moj prijatelj ginekolog pa mi je posteljica izvađena pod anestezijom. To se u nas zove sreća.

Vrkić je tada izašla u javnost kako bih pomogla drugim ženama da ne prolaze takve okrutne i sadističke procedure te je prozvala i splitsko rodilište.

Ovo što Mirela prolazi, kaže, nije ljudsko - to je sadizam. - Moja djeca su imala Prune belly sindrom, umrli su ugušeni vlastitom utrobom. Imala sam pravo na porod mrtvog djeteta. Sram vas može biti kao društvo i kao državu da ste stvorili atmosferu linča u kojem je sreća da ti djetetovo srce prestane kucati što prije. Ne znate vi što je bol i nadam se da nikada nećete saznati kako je to kad molite da se djetetova agonija što prije prekine i kada se nadaš smrti jer života tu nema. - čita Zloić.

Hrabrost Mirele Čavajde razotkrila je neuređeni sustav

Slučaj Mirele Čavajde važan je jer je ukazao na neuređeni sustav zdravstvene skrbi za žene u Republici Hrvatskoj, nadmoć priziva savjesti, politikanstva i ciljanog kadroviranja nad prava žene na zdravstvenu uslugu.

- Jedna žena je svojim javnim istupom ukazala na to da je sustav trul i neodrživ. Želimo iskazati solidarnost i ukazati na dugogodišnje zanemarivanje i ugrožavanje ženskog zdravlja te tražimo ispunjenje zahtjeva koji su predstavljeni prošli petak ispred Sabora i dostavljeni ministru Berošu i premijeru Plenkoviću. Tražimo da odgovorni za ovo mučenje i ponižavanje Mirele u iznimno teškim trenucima odgovaraju i snose posljedice nesavjesnosti i izgovaranja neistina, kao i izlaganja Mireline intime u javnom prostoru, čime se direktno narušava povjerenje koje mora postojati na relaciji pacijentica-liječnik. - ističe Mirna Šmit.

Dosta uskrate zdravstvene skrbi!

Organizatori prosvjeda su jasno i glasno rekli da žele sustavne promjene: da se prestane urušavati javno zdravstvo i ugrožavanje zdravlja žena, da se osigura zdravstvena zaštita kako ženama, tako i drugim građanima Republike Hrvatske te da imamo, prije svega, kvalitetno i dostupno javno zdravstvo. Na priziv savjesti u Hrvatskoj poziva se čak 60 posto liječnika, no ne smije jedno pravo poništavati drugo ili biti važnije od drugoga niti se smije zlorabiti koncept priziva savjesti u svrhu propagiranja određenih vrijednosti i stavova, naglašava Šmit.

Kriminalizacija pobačaja, ističe, unazadila bi koncept suvremenog demokratskog društva te bi se stvorila jedna siva zona u kojoj se ne bi zakonski regulirali različiti slučajevi. To nikako ne bi smanjilo prekide trudnoća, već bi se povećao broj pobačaja u nesigurnim uvjetima što je, naravno, velika opasnost za život i zdravlje žene.

Borba za reproduktivna prava uz poeziju

Valentina Stančić napisala je pjesmu o solidarnosti žena pod naslovom Zatvaram krug koju je zatim prezentirala na prosvjedu, a možete je pročitati u nastavku:

„Kao žena ženi

pružam ti ruke

da sklopimo prste

nježnih gesti i skrivenih vrlina.

Pružam ti ruke

jer snažne smo u dvije,

a ružne riječi tada lakše

kaplju niz naša lica

iako smo svjesne da

ni one ne lete daleko

kao ni slomljena ptica.

Kao žena djevojčici

uhvati moj pogled

i osjeti da si

zaštićena u njemu.

Šaljem ti svoju snagu

da kroz nju ispoljiš

dječje breme koje su ti

generacijski proslijedili.

Nemoj zažmiriti.

Tada nećeš prepoznati

poruke ispisane po našim mislima,

mozak će se ugasiti i srce ohladiti.

Kao žena ženi

zar nas je tako lako razuvjeriti u vlastiti razum

i uvjeriti u našu nesposobnost.

Prišiti nam ulogu i redoslijed života

jer najgora je ona šutnja

kada srameći se jedna druge

želimo se roditi kao on.

Zar ne bi bilo divno

osjećati se kao jedna,

kao glas svih žena

koje vjeruju u to da smo zjenica oka

one druge, ruka koja će

u jeku borbe zatvoriti krug

i unutarnjem prosvjedu iliti

vanjskom muku

napokon naplatiti dug.”

Organizatori i volonteri prosvjeda pozvali su prisutne da ispišu riječi podrške Mireli Čavajdi koje možete pogledati u galeriji slika ispod članka uz snimku o mučnim svjedočanstvima trudnica.