KAD se nekoj osobi izgubi trag na duže vrijeme dospjet će na popis nestalih. Kada se, međutim, trag izgubi kravi, biku ili teletu, bit će proglašeno plutajućim govedom. Prošlog ponedjeljka, 18. veljače, na popisu plutajućih goveda bilo ih je ukupno 53.539. No, gdje se, od 2007. godine, od kada postoji evidencija kojom raspolaže Telegram čiji članak u cijelosti prenosimo, izgubilo toliko goveda?

Plutajućim govedom, da pojasnimo, smatraju se ona koja su otpremljena s neke farme, a ne završe u klaonici, izvozu ili na nekoj drugoj farmi. Ona dakle plutaju iz različitih razloga. Najmanji je problem ako se to dogodi zbog aljkavosti, pa vlasnik goveda, koji je ovlaštenom veterinaru u roku od četiri dana dužan prijaviti prodaju, to ne učini, ili pak ako kupac u sljedeća tri dana ne prijavi da je životinja stigla. Puno je veći problem ako takva, plutajuća goveda, završe u ilegalnim klaonicama ili se, bez nadzora, presele s farme na farmu. Ili pak uginu, a vlasnik ih ne zbrine na odgovarajući način.

Broj stoke pada, a broj plutajućih goveda raste

U svjetlu nedavnog skandala s poljskom govedinom, koju je otkrio britanski The Guardian i potkrijepio snimkama na kojima se vide polumrtve krave na putu za klaonicu u pokrajini Mazovia, postavlja se opravdano pitanje može li se takvo što dogoditi i u Hrvatskoj. Tko naime može jamčiti da među više od 53,5 tisuća plutajućih goveda unazad desetak godina nije bilo i bolesnih životinje koje su nesavjesni vlasnici prodali također nesvjesnim ilegalnim mesarima, a ovi ih plasirali na crno tržište mesa?

Moguće je naravno i da je dio goveda uginuo, a vlasnici ih nisu zbrinuli na propisan način, već sami zakopali. Moguće je, također, da su neka od tih goveda završila na drugim farmama. No, što god bilo s plutajućim govedima, situacija je zabrinjavajuća. Dok se iz godine u godinu broj goveda na domaćim farmama smanjuje, broj plutajućih goveda raste. Prema netom objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku, prošle je godine u odnosu na 2017. broj goveda na hrvatskim farmama pao za 8,2 posto, odnosno za 30.000 komada i iznosio 414 tisuća grla.

Istodobno, broj plutajućih goveda se povećava; u samo godinu dana porastao je za 3.824 komada. Toliko ih je bilo više na kraju prošle u odnosu na kraj 2017. Pritom je slaba utjeha kako je to relativno mali broj i iznosi tek oko jedan posto godišnjih migracija, te da se tijekom vremena neka plutajuća goveda pronađu. Slaba utjeha zbog toga što se, kako smo rekli, broj plutajućih goveda iz godine u godinu povećava: od 2007. (godina od koje postoji statistika u čijem je posjedu Telegram), bilo ih je samo 958, da bi taj broj krajem prošle godine narastao na nevjerojatnih 53.651 govedo.

Apsolutno ih je najviše u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji

Pritom, najveći broj plutajućih goveda – više od polovine – ”pluta” duže od 60 mjeseci, njih 26.516 i sasvim je sigurno da se nikada neće saznati gdje su završila, kao ni onih 20.963 koja ”plutaju” između 12 i 60 mjeseci. Onih, pak, koji ”plutaju” manje od mjesec dana, krajem prošle godine bilo je tek 982 i za dio njih postoji mogućnost da će biti pronađena. No, to je kap u moru.

Zanimljivo je, naravno, pogledati i u kojim je hrvatskim županijama najviše plutajućih goveda. Apsolutni rekorder je Bjelovarsko-bilogorska županija u kojoj je na dan 15. siječnja ove godine, bilo 10.315 plutajućih goveda, slijedi Krapinsko-križevačka (8.887), te Osječko-baranjska (6.344). Najmanje ih je – i to samo 61, u Primorsko-goranskoj županiji. Ta porazna statistika, kao što smo rekli, još je teže shvatljiva, s obzirom na to da je iz godine u godinu domaći uzgoj goveda sve manji, a broj plutajućih raste.

'S aktualnim ministrom, situacija se pogoršava'

Stručna osoba s kojom smo o tome razgovarali, a koja iz razumljivih razloga želi ostati neimenovana, tvrdi kako je problem eskalirao dolaskom ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića, te instaliranjem podobnih rukovodećih kadrova, uz istovremenu kadrovsku devastaciju na razini Ispostava veterinarskih ureda, nepotrebnim i neargumentiranim premještanje pojedinih inspektora, izmještanjem sjedišta Veterinarskih ureda, što je sve uzrokovalo urušavanje sastavnica sustava veterinarstva (veterinarskog javnog zdravstva i zdravlje i dobrobit životinja). Svi oni, tvrdi naš sugovornik, ponašaju se kao da svijet počinje njihovim dolaskom, a zaboravljaju na one koji su dali nemjerljiv doprinos ustroju zatečenog sustava.

– Svaki novi ministar – nastavlja naš sugovornik – kada nastupi na dužnost, odmah dobiva izvješće o informacijskim sustavima koji su potpora cijelom sistemu i nejasno je zašto te podatke ne koristi u kreiranju strategije stočarske proizvodnje. Također je neshvatljivo da se poticaji za stočarsku proizvodnju isplaćuju bez provođenja analiza stanja na gospodarstvima pojedinih posjednika/korisnika poticaja.

Upozorenje šefice Odobra za Veterinarsko javno zdravstvo

Na naše pitanje može li broj plutajućih goveda dovesti do malverzacija prilikom dodjele poticaja za stočarsku proizvodnju, naš sugovornik odgovara potvrdno. I dodaje, upozoravajući na nelogičnosti:

– Ministar Tolušić pristaje na izdvajanje veterinarske inspekcije u Državni inspektorat jer nema snage pokrenuti reviziju isplaćenih poticaja koji bi uključivali činjenice iz informatičkih sustava Ministarstva poljoprivrede, dok istovremeno u svome okrilju zadržava ribarsku inspekciju, koja je gotovo autokefalna, s obzirom na to da izvješća o svome radu dostavlja izravno Europskoj komisiji koja i kreira ribarsku politiku EU.

Predsjednica Odbora za veterinarsko javno zdravstvo Hrvatske veterinarske komore, mr. sc. Sanja Šeparović, u stručnom radu objavljenom prošle godine založila se za zadržavanje Veterinarske inspekcije u jedinstvenom nadležnom tijelu, a izvan Državnog inspektorata.

U zaključku rada, napisala je: ”Vjerujemo da će se donijeti ispravna odluka o neizdvajanju veterinarske inspekcije iz dokazano uspješne integrirane organizacije veterinarske službe u Republici Hrvatskoj u Ministarstvu poljoprivrede – Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane -te da će ista odluka biti u cilju daljeg zadržavanja povoljne epidemiološke situacije stanja zdravlja životinja i sigurnosti hrane na području Republike Hrvatske i nesmetane trgovine životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla podrijetlom iz Hrvatske, te da ova odluka ni na koji način neće utjecati na rad planirane buduće uspostave Državnog inspektorata”.

Zbog kaosa u sustavu nije provedena analiza

No, vratimo se plutajućim govedima. Otkako je Tomislav Tolušić u listopadu 2016. došao na čelo Ministarstva poljoprivrede, broj plutajući goveda povećao se za gotovo 10.000.

Planom rada Veterinarske inspekcije predviđeno je provesti nadzor na minimalno tri posto gospodarstva koja drže goveda. Ta gospodarstva određivat će voditelj ispostave i pri tom osobito uzimati u obzir analizu rizika farmi na kojima se uzgajaju goveda, što na nacionalnoj razini kontinuirano provodi Odjel za inspekciju, planiranje i koordinaciju službenih kontrola u okviru Sektora inspekcijskog nadzora.

Problem je međutim, što zbog priličnog kaosa koji vlada u cijelom tom sustavu nije provedena analiza rizika, pa samim nije moguće ni kvalitetno planiranje nadzora. Uz to, cijeli je sustav prepun rupa.

Apsurd zbog kojeg nitko ne preuzima odgovornost

Veterinarske organizacije, kao sastavnice veterinarskog sustava, također nisu obuhvaćene kvalitetnim nadzorima, osobiti kad je riječ o izdavanju certifikata za žive životinje u prometu, iako im se troškovi izdavanja takvih dokumenata uredno isplaćuju iz Državnoga proračuna. Problem je i u tome što još uvijek nije zaživjelo izdavanje tih dokumenata u elektronskom obliku. A razloga za to je nekoliko.

Vlasnik govedarske farme može zatražiti od ovlaštenog veterinara izdavanje dokumenata u unutarnjem prometu živih životinja skoro svaki treći dan (jer taj dokument vrijedi 72 sata), bez da objašnjava je li životinja otpremljena s gospodarstva ili nije. Veterinarska organizacija, pak za izdani će dokument ispostaviti račun Ministarstvu poljoprivrede, što godišnje iznosi oko milijun kuna.

Kako je uopće došlo do ove nakaradne situacije

Vlasnik goveda može veterinaru reći da je životinju isporučio bilo kome, jer po zakonu ne može provjeravati identifikacijske dokumente kupca. Kod izdavanja dokumenata u unutarnjem prometu živih životinja nije nužna nazočnost ovlaštenog veterinara. Tako je nastala nakaradna situacija da veterinarske organizacije mogu izdavati dokumente u unutarnjem prometu živih životinja samo temeljem izjave vlasnika govedarske farme.

U praksi to može izgledati ovako: kod nadzora govedarske farme njen vlasnik može reći kako se ne sjeća kome je prodao neku životinju, jer za to ne postoji njegova zakonska obveza, budući da dokument izdaje ovlašteni veterinar.

Ovlašteni veterinar, pak, nema obavezu prisustvovati otpremi goveda pa je posve nepotrebno provoditi inspekcijski nadzor na gospodarstvu s kojeg je neko govedo otišlo, kada je zakonodavac oslobodio odgovornosti sve sudionike u tom lancu. Zato nije ništa neobično što broj plutajućih goveda iz godine u godinu raste i što je dobrano premašio 50.000.