ZAMISLITE skupinu vegetarijanaca i vegana kako stoje pred klaonicama s transparentima u rukama apelirajući na mesare da ne rade svoj posao. Ili aktiviste za prava životinja koji viču pred krznarskim radnjama: ''Ostavite na miru lisice, vidre, kune''. Ili ekološki osviještene  građane pred tvornicom plastike u prosvjedu protiv zagađenje. Ili zadrte nepušače pred tvornicom duhana, ili protivnike cijepljenja djece pred farmaceutskom tvrtkom koja proizvodi cjepivo protiv ospica i drugih zaraznih bolesti. Ili pak roditelje koji negoduju pred školama jer djeca ondje uče o ljudskoj seksualnosti.

Mirko Duspara, bude li se pozabavio tom temom, naći će se u dvostrukoj ulozi: gradonačelnik je, ali i liječnik. Doduše ne ginekolog, već anesteziolog, ali mu je sigurno, puno više nego običnom građaninu, poznato što za ženu znači odluka o prekidu trudnoće. Koliko je teška, bolna i traumatična i koliko je, iz mnogih razloga, donesena kao posljednji izlaz, jedino moguće rješenje.

Pokušajte zamisliti skupinu građana kako stoje pred sudom s krunicom u ruci i mole one koji su (u ime obitelji) odlučili razvrgnuti brak, da promjene odluku. Ili one koji, također s krunicom u ruci, stoje pred Hrvatskim saborom i mole zastupnike da donesu zakon o zabrani pobačaja. Ili one koji mole pred ljekarnama, protiveći se dostupnosti sredstava za kontracepciju.

One pak koji stoje pred bolnicama, moleći za prosvjetljenje žena da promjene odluku i odustanu od pobačaja, ne morate zamišljati. Stvarni su, postoje, možete ih vidjeti pred mnogim bolnicama, na ulaznim vratima, uključujući i Bolnicu u Slavonskom Brodu. Je li im tamo mjesto?

To je pitanje o kojem će (ili neće) odlučivati i gradonačelnik Slavonskog Broda, Mirko Duspara, na čijem se radnom stolu našao prijedlog stranke Pametno, koja se poziva na Zakon o javnom okupljanju i članak koji propisuje zabranu okupljanja i javnih prosvjeda u blizini bolnica. Traže od Duspara i još tridesetak gradonačelnika da se zauzmu za poštivanje tog zakona i udalje molitelje bar 150 metara od vrata bolnica.

Mirko Duspara, bude li se pozabavio tom temom, naći će se u dvostrukoj ulozi: gradonačelnik je, ali i liječnik. Doduše ne ginekolog, već anesteziolog, ali mu je sigurno, puno više nego običnom građaninu, poznato što za ženu znači odluka o prekidu trudnoće. Koliko je teška, bolna i traumatična i koliko je, iz mnogih razloga, donesena kao posljednji izlaz, jedino moguće rješenje. I sad takve žene, pred ulaznim vratima bolnice, kroz koja ionako prolaze sa strahom i nelagodom, dočekuju osobe, molitelji, koje sasvim sigurno ne znaju kako je to biti u njihovim cipelama.

U nekim hrvatskim bolnicama ima ginekologa koji, prizivajući se na savjest, odbijaju obaviti pobačaj. U nekim hrvatskim ljekarnama bilo je farmaceuta koji su, prizivajući prigovor savjesti, odbili pacijenticama izdati prepisanu kontracepciju. Nije zabilježeno, ali ne znači kako se nije i dogodilo, da na kasi kakve samoposluge blagajnica odbije prodati prezervativ, isto onako kao što bi klincima ispod 18 trebala reći ne kada na pult stave pivo, vino, ili cigarete. Ne znači također da ne postoje bibliotekari koji na najzabačenije police ili u bunkere stavljaju knjige koje propagiraju slobodnu ljubav, ili one u čijem se naslovu ili sadržaju spominje seks.

Stvari su prilično složene i crta koja dijeli slobodu od zabrane, ljudska prava od restrikcije, demokraciju od diktature (ne samo političke, već i građanske, koju nameće većina) nije ravna, kao što ni Zemlja, unatoč sve raširenijim sljedbenicima, nije ravna (ploča) već zaobljena (kugla).

Čitatelji ovog portala, njih 56 posto (od petstotinjak koliko ih je glasovalo) kažu kako im ne smetaju osobe koje stoje pred ulazom Opće bolnice u Slavonskom Brodu i molitvom zagovaraju pravo na život, protiveći se pobačaju. Da idem vaditi krv, obaviti ultrazvučno snimanje, ili pak na operaciju žuči, ni meni ne bi smetali. Pomislio bih možda: nemaju li ti ljudi pametnijeg posla, no poštovao bih njihovo pravo na iskazivanje vlastitog stava. Haj'mo reć', živimo u demokraciji.

No, što je sa ženama, djevojkama, osobito maloljetnicama, koje u bolnicu odlaze radi pobačaja? Kako ih oni doživljavaju? Pojačavaju li molitelji njihovu traumu, frustraciju, duševne patnje jer su se morale odlučiti na taj korak? Izazivaju li dodatni stres? Traumu? I kakav bi bio rezultat ankete kada bi se pitalo samo njih?

Ili, postavimo pitanje drugačije: je li se i jedna žena, vidjevši molitelje pred ulazom u bolnicu, okrenula i vratila kući, preobraćena i odlučna roditi? Jesu li pogledi skrušenih molitelja s krunicom u ruci omekšali njihova srca pa su se od ubojica (kakvima ih molitelji vide) premetnule u sretne buduće majke?

Ne znam kakvu će odluku donijeti gradonačelnik Duspara. Znam samo da će biti loše ne sasluša li i one zbog kojih molitelji stoje pred vratima Bolnice.