PRIČA o premlaćivanju dvojice mladića, sezonaca iz Slavonskog Broda, prije dva tjedna u Dubrovniku, dobila je nastavak. Rođak jednog od nasilnika, nazvao je šefa tvrtke u kojoj su radila dvojica nesretnih mladića i započeo razgovor, kakvi se u Hrvatskoj svakoga dana, vode bar stotinu puta: „Ljudi smo, dogovorit ćemo se''.

Rođak jednog od dvojice dubrovačkih nasilnika koji se obratio vlasniku firme u kojoj su radila dvojica slavonskobrodskih mladića – čuli smo jasno na objavljeno snimci – prvo je ozbiljno zaprijetio: načelnikom, inspekcijom, televizijom i Torcidom (a dobro se zna čemu su neki torcidaši skloni), jer otac jednog od napadača (koji je trenutno u 30-dnevnom pritvoru) moćan je čovjek. Kako se ono kolokvijalno veli: zna i boga i vraga.

Ali, živimo u zemlji Hrvatskoj, gdje stvari mnogu krenuti posve drugim tijekom. Kako batina ima dva kraja (još jedna narodna mudrost), ona ''batina'' koju je u razgovoru upotrijebio rođak jednog od dvojice nasilnika, mogla bi se okrenuti prema šefu tvrtke. On je, naime, telefonski razgovor nezakonito snimio. A nezakonito snimanje, kazneno je djelo.

Dogovori se, poznato je, mogu ostvariti na više načina. Diplomacija nas uči da se najbrže postižu mrkvom i batinom. Pri tom, takav redoslijed nije nužan. Može prvo mrkva (primamljiva ponuda), a potom batina (ozbiljna prijetnja), ali može i obrnuto. Također, nije nužno da se upotrijebi oboje: ovisno o težini slučaja, pregovarač se može odlučiti i samo za jedan sastojak ''koktela'': može samo mrkva (rjeđe), ili samo batina (češće).

U razgovoru nasilnikova rođaka i šefa tvrtke čiji su radnici, dvojica mladića iz Slavonskog Broda, gadno preučeni, zatim je na scenu stupio novac. Kad smo već kod poslovica, poznato je: para vrti gdje burgija neće.

Pregovarač, rođak nasilnika, odlučio se dakle za metodu i mrkve i batine, procijenivši da bi sinergijski učinak mogao biti jači i djelotvorniji. Šef tvrtke u kojoj su radila dvojica momaka iz Slavonskog Broda, snimku tog razgovora predao je policiji, a došla je i do medija. Tako smo saznali da je policija zaprimila snimku, te da je – već pogađate – kriminalističko ispitivanje u tijeku.

Vlasnik tvrtke za koju su radila dvojica Brođana, sada, kao i većina hrvatske javnosti, misli kako se iz snimljenog razgovora mogu iščitati bar dva kaznena djela: prijetnje i nuđenje mita. Za oba se ide u zatvor, a svaki sudac, kad se suoči s tipom koji je i prijetio i nudio mito, za očekivati je, bit će stroži. Tako bi trebali biti.

Stvari se, vlasniku tvrtke, mogu dodatno zakomplicirati. Prema hrvatskim zakonima, podmititi se mogu samo službene osobe, a taj je pojam prilično rastezljiv. Recimo, kad su u pitanju novinari. Jesu li novinari odgovorne osobe? Neki kažu da jesu, drugi da nisu. Kao u onom vicu kada Dudeka pitaju je li Barica bila nevina kad se za njega udala, a on kaže: ''Neki veliju da je, neki da nije''. Pitanje je, dakle, je li vlasnik tvrtke koja iznajmljuje kajake, službena osoba. O tome će, bude li podignuta optužnica, glavu lomiti najveći pravni autoriteti ove zemlje. I neki će reći da je, drugi da nije. S tim da isti, o tom istom pitanju, mogu jedanput odgovoriti kako je, a drugi put da nije.

Ali, živimo u zemlji Hrvatskoj, gdje stvari mnogu krenuti posve drugim tijekom. Kako batina ima dva kraja (još jedna narodna mudrost), ona ''batina'' koju je u razgovoru upotrijebio rođak jednog od dvojice nasilnika, mogla bi se okrenuti prema šefu tvrtke. On je, naime, telefonski razgovor nezakonito snimio. A nezakonito snimanje, kazneno je djelo.

Govorim o tome iz vlastitog iskustva. Krajem srpnja, prošle su dvije godine kako mi je saborski zastupnik Franjo Lucić ponudio mito, ako zauzvrat ne objavim istraživački tekst o kriminalu u njegovim sad već propalim firmama. Bio je vrlo eksplicitan: dat će mi tri puta više novca ako tekst ne objavim, nego što bi mi platila moja redakcija, portal Telegram. I ja sam, kao i vlasnik tvrtke iz ove priče, razgovor snimio, a potom ga i objavio.

Pitate se, što se u te dvije godine dogodilo. Ništa. Franjo Lucić je i dalje saborski zastupnik, dvije godine vodila se rasprava je li novinar odgovorna osoba ili nije, pa kad je nakon dugih natezanja između Županijskog suda i USKOK-a, Vrhovni sud ipak odlučio da novinar je odgovorna osoba, odvjetnik saborskog zastupnika povukao je novi potez. Traži da se snimka razgovora izdvoji iz spisa kao nezakonito pribavljen dokaz, pa će sada Vrhovni sud ponovno, temeljem žalbe USKOK-a, tražiti da snimka ostane u sudskom spisu.

Ispričao sam vlastito iskustvo kako bih upozorio vlasnika tvrtke čiji su radnici pretučeni da se ne nada kako u ruci ima smoking gun, pištolj koji se dimi, krunski dokaz prijetnji i pokušaja podmićivanja. Neka se, poučen mojim iskustvom, pripremi na mogućnost da on, kao i ja, možda bude optužen za neovlašteno snimanje.