DVOJICA mladih Brođana, u dobi od 24 i 25 godina brutalno su pretučeni u Dubrovniku. Bili su sezonci, spustili se iz jadne Slavonije na bogati Jadran, u prebogati Dubrovnik ne bi li zaradili kakvu crkavicu. Čuli su valjda kako na obali kukaju da nema radne snage pa su pomislili kako je bolje, kad već moraju trbuhom za kruhom, pronaći posao u drugom dijelu Hrvatske nego ići u inozemstvo, kakvu Irsku ili Njemačku, poput stotina i tisuća njihovih vršnjaka. Osim toga, vjerojatno su misli, moći će se malo i okupati u moru, a i lakše je komunicirati s domaćima: govore istim jezikom.

Kad mu očajni poslodavac ponavlja kako jedan od radnika ima slomljeno čelo i slomljene zube, dubrovački policajac poentira: ''Dok to ne stoji na papiru, on za mene nema ništa''.

Dečki su, međutim, gadno nagrabusili. Jednom su razbili zube, drugog dobrano izbubali. Trojica muškaraca u Dubrovniku su uhićena, bili su nešto stariji od Brođana, dvojica 30-godišnjaka i jedan 34-godišnjak. Iz medijskih izvještaja dalo se naslutiti da ih je bilo i više, među njima, navodno i vlasnik ugostiteljskog objekta kraj kojeg se sve događalo.

Nasilja je na sve strane, dečki iz Broda, na žalost obrali su bostan i vijest o tome, da nije bilo jakih snaga MUP-a, ostala bi samo crtica u crnoj kronici, jer na žalost, takve se stvari događaju svakodnevno. Crne kronike ovih su se dana gušile u poplavi informacija o šesterostrukom ubojstvu (i samoubojstvu) u Novom Zagrebu. U ovo nedjeljno jutro, dok nastaje ovaj tekst, ljestvica nasilja podignuta je još više: 20 ubijenih u Teksasu, a brojka nije konačna.

No, ono zbog čega se vraćamo slučaju dvojice Brođana u Dubrovniku jest postupanje tamošnje policije. Danas sveprisutni pametni telefoni snimili su razgovor policije i vlasnika tvrtke za koju su mladići radili, Luka Vidaka, koji policajca pita zašto nisu uhićeni svi koji su sudjelovali u napadu na mlade Brođane, te upozorava da jedan njegov radnik ima slomljeno čelo i zube, na što ga policajac pita: ''Gospodine, jeste li vi po profesiji doktor? Jeste li vi po profesiji državni odvjetnik? Jeste li ijedno ovlašteno tijelo koje će konstatirati ozljedu i okarakterizirati kazneno djelo?''.

Kad mu očajni poslodavac ponavlja kako jedan od radnika ima slomljeno čelo i slomljene zube, dubrovački policajac poentira: ''Dok to ne stoji na papiru, on za mene nema ništa''.

Dan, dva kasnije, čitamo jednako učinkovito postupanje policije, ali na drugom kraju Hrvatske. U Kešincima kraj Semeljaca, u Osječko-baranjskoj županiji, trojica mladića upala su u dvorište jedne obiteljske kuće, sjekirom im razlupali prozore na kući i demolirali automobil, urlajući kako će ih poklati. Uznemirena obitelj zvala je policiju koja je nakon 35 minuta, piše Jutarnji list ''izašla na teren i rekla da oni tu ne mogu ništa'', te im savjetovala da se jave sutra ujutro.

Pišući o spirali nasilja koja se događa u Hrvatskoj. jedan moj kolega, tvrdeći kako je stanje javne sigurnosti u nas, nagore u posljednih 20 godina napisao je: ''Hrvatska eskalacija nasilja, koja je javnu sigurnost dovela na najnižu razinu još od vremena masovnih mafijaških ubojstava prije dva desetljeća, sada se više ne može zaustaviti čak ni žestokom policijskom represijom''.

Ali siguran, sam, može na drugi način. Može recimo educiranjem žrtava što uraditi u situacijama kada vas netko ugrozi, nasrne na vas šakama, toljagom, sjekirom, nožem, pištoljem..., čime god. Kako se zaštiti i što je najvažnije, kako osigurati da policija, kada dođe ne mjesto događaja, zna što treba učiniti, a ne da se ponaša kao u Dubrovniku ili u Kešincima.

A način postoji. Žrtve su samo trebale pratiti vijesti i primjetni vrlo efikasnu metodu koja je policiju nagnala na brzo i učinkovito djelovanje, a dogodila se ovih dana, kada i serija nasilja o kojima pišemo. Da su dečki iz Slavonskog Broda na radu u Dubrovniku, ili ona obitelj iz Kešinaca, bili samo malo snalažljiviji, da su na komadu papira napisali ''Ćaća'' i nešto glasnije viknuli ''Živio ćaća'', policija bi se stvorila u tren i reagirala u sekundi.

Ako ne vjerujete, prisjetite se događaja s korčulanske rive na kojoj je prošlog tjedna jedan mještanin na taj način došao pozdraviti premijere Andreja Plenkovića, kada je došao u posjet tom otoku. Čim je čovjek dva-tri puta viknuo ''Živio ćaća'', policajci su skočili, spopali ga, uhvatili za ruke i maknuli s mjesta na kojem se zatekao premijer.

Eto recepta. Čim zagusti, viknite: ''Živio ćaća'' i policija će stići u djeliću sekunde.