JOŠ prije samo dva tjedna činilo se da bi Projekt Slavonija, magnum opus Vlade premijera Andreja Plenkovića, mogao dobiti neočekivan i snažan vjetar u leđa. Izgledalo je da bi euri mogli zapljuštati s neba poput proloma kišnih oblaka za ljetne omare. A onda se epidemija koronavirusa COVID-19 proširila diljem Europe, došla i u Hrvatsku i cijelu priču ozbiljno dovela u pitanje.

Kad bi se dakle potpuno iselila Slavonija, Projekt Slavonija napokon bi bio ostvaren. Novac koji bismo tako dobili, mogao bi se sjajno iskoristiti za razvoj turističkih kapaciteta, od Istre, sve do Dubrovnika, ali i za ozbiljnije projekte u glavom gradu, Zagrebu. 

Naš se premijer, premijer zemlje koja predsjeda Europskom unijom (što god to značilo), pohvalio kako je Hrvatska, eto, uspjela uvrstiti problem depopulacije i demografske revitalizacije u pregovarački okvir posla koji se zove dogovor o sedmogodišnjem proračunu Europske unije. ''Problem depopulacije i demografske revitalizacije'', kako je premijer opisao ono što se u narodu zove bijela kuga, a u praksi vidimo na primjerima slavonskih sela i gradića koji nestaju i tope se poput gruda snijega na proljetnom suncu, mogao se pretvoriti u unosan posao.

Radi se, naime o tome, da bi Europska unija državama u kojima se događa ozbiljan pad broja stanovnika, platila 500 eura po svakoj iseljenoj osobi. Nepotrebno je reći kako Hrvatska tu jako dobro stoji. Zahvaljujući prije svega Slavoniji. Dakle, ljudi bi mogli postati naš unosan izvozni proizvod; jest da cijena nije osobita, ali zato su količine sjajne.

Kad znamo cijenu izvoznog proizvoda - 500 eura po glavi (izvezenog) stanovnika - lako je izračunati moguću zaradu. Uzmimo, recimo neku od općina Brodsko-posavske županije da bismo vidjelo koliki su nam potencijali. Otežavajuća je okolnost što ćemo se morati poslužiti brojkama starim gotovo 10 godina,  onima iz posljednjeg popisa stanovništva 2011. Da smo bar u 2021., kada će nas ponovno popisivati, imali bismo egzaktnije brojke, no eto, bar je u tjednu iza nas, u Hrvatskom saboru donesen zakon o popisu stanovništva.

Općina Podcrkavlje, primjerice, prema popisu iz 2011. godine imala je 2.573 stanovnika. Kada taj broj pomnožimo s 500, evo nama prvi milijunčić, točnije 1,286.500 eura. Dakle, ako bismo iselili samo jednu općinu već bismo uprihodili gotovo 1,3 milijuna eura. Ili, recimo, Općina Nova Kapela, koja bi iseljenjem svih svojih stanovnika, a prema posljednjem popisu stanovništva bilo ih je 4.227, a svako čeljade vrijedi po 500 eura, dobila pristojnih 2,1 milijun eura. Da ne govorimo o cijeloj Brodsko-posavskoj županiji: kada bi svih njenih 158.575 stanovnika iselio, kakav bi to sjajan prihod bio. Pomnožite pa ćete vidjeti: 80 milijuna eura ozbiljan je novac. Što bi se sve njime moglo napraviti!

Projekt Slavonija, naprosto bi eksplodirao. Tim više jer ne bi bilo potrebno ulagati u školstvo, zdravstvo, socijale službe… Ima li ljepše situacije od love koja vam stigne a ne morate je trošiti na sve ono što se sada krpa općinskim, gradskim ili županijskom proračunom. Idealna je to situacija. Proračun pun, a sela, općine, gradovi, cijela županija – prazni.

Kad bi se dakle potpuno iselila Slavonija, Projekt Slavonija napokon bi bio ostvaren. Novac koji bismo tako dobili, mogao bi se sjajno iskoristiti za razvoj turističkih kapaciteta, od Istre, sve do Dubrovnika, ali i za ozbiljnije projekte u glavom gradu, Zagrebu. Puno bi se lakše izgradio Manhattan na Savi, bilo bi  novca za nove fontane, a možda bi ponešto i preteklo za početak gradnje podzemne željeznice, u gradu gdje je podzemlje već solidno razvijeno.

Pet stotina eura po glavi izvezenog stanovnika pokazuje koliko smo žilav i neuništiv narod. Sad kad smo sanirali pa prodali banke, raskrčmili hotele i tvornice, rasprodali PIK-ove i pičiće (da ne bude zabune, radi se o deminutivu kratice PIK, Poljoprivredno industrijski kombinat) i kad se mislilo kako više nemamo što prodati, stvar je, kao i uvijek, spasio narod.

Svaki izvezeni Hrvat svojoj će domovini priskrbiti 500 eura. Ostat će pritom živi zdrav, plaća će mu biti veća, uvjeti života bolji, standard viši. Kakva win-win situacija.

I onda se, u cijeloj toj idiličnoj priči, ostvarenju najluđih snova, procvatu Projekta Slavonija, dogodi epidemija koronavirusa COVID-19. Taman kad se činilo kako nam je krenulo, kako će nebom zalepršati one divne novčanice od 500 eura, jedan sitni, jedva teleskopski vidljiv virus, opako kvari posao. Svaki umrli bit će čisti gubitak, gubitak od 500 eura.

Kakav grozan zajeb!