''PRAVOSUĐE bi prije svega trebalo slušati narod'', rekla je prošlog tjedna predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović.

 ''Pravosuđe mora suditi u okviru Ustava, zakona i drugih propisa'', rekao je istog tjedna ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. 

Trebalo bi raspustiti sve naše sudove, od najnižih do najviših i isto učiniti s organima gonjenja. Potom, onako kao se u zemlju uvozi deficitarna radna snaga, uvesti suce, istražitelje, policajce. Jedini uvjet bio bi da u Hrvatskoj nikog ne poznaju i da sude prema hrvatskim zakonima, onako kako su napisani.

Ako bar površno gledate televiziju, slušate radio, čitate novine i portale, nema dana u kojem nećete čuti dvije rečenice koje škripe od izlizanosti, gore od prastarih gramofonskih vilinskih ploča. 

Prva je: ''Neka institucije rade svoj posao'', druga: ''Pravosuđe je neovisno''. 

Smatram se nešto informiranijim građaninom ove zemlje, ali još nikada ni od jednog našeg političara, uključujući spomenutu predsjednicu Republike i citiranog ministra pravosuđa nisam čuo odgovor na pitanje: ''Što činiti kada institucije ne rade svoj posao i kako postupati kada pravosuđe nije neovisno?''. 

To je ključno pitanje i ključni problem ove zemlje. Mogao bih sada nabrojati desetke svježih primjera iz kojih je razvidno da naše institucije ne rade svoj posao, a onda dodati nekoliko tuceta primjera koji bi zorno ilustrirali tvrdnju da nam pravosuđe nije neovisno. 

Što dakle raditi?

Prije radikalnog odgovora, ipak, dva primjera. U Puli su se jučer pojavila dvojica mladića odjevena u majice s natpisom: ''HDZ lopovi, lopine''. Jake snage MUP-a brzo su se našle na licu mjesta, legitimirale mladiće i umalo je došlo do privođenja.

U Slavonskom Brodu na jednom zidu već danima stoji poziv na smaknuće gradonačelnika Mirka Duspare. Koliko znam brodska policija još nije pronašla počinitelja, a ne znam traga li uopće za njim. Možda bi, ako pokušavaju naći autora tzv. grafita kojim se poziva na ubojstvo prvog čovjeka Slavonskog Broda, policija bila puno uspješnija da na zidu piše: ''HDZ lopovi, lopine''.

Prije nego što odgovorim na pitanje što činiti kada institucije ne rade svoj posao i kako postupati kada pravosuđe nije neovisno, navest ću još dva primjera. U zabiti jednog podpapučkog sela, do kojeg nema ni asfaltne ceste, kamo ne dolazi ni poštar, već pisma za onih nekoliko preostalih stanovnika ostavlja u par kilometara udaljenom većem selu, pojavio se inkasator HRT-a da prijavi staricu koja ne plaća preplatu na svoj prastari televizor, njen jedini prozor u svijet. Uskoro je uslijedila ovrha na mirovinu nešto veću od tisuću kuna.

Jedan saborski zastupnik već godinama, baš kao i njegova supruga, vuče porezni dug od gotovo 400.000 kuna, koji se ne može naplatiti jer je svu imovinu prenio na rodbinu i prijatelje, a plaću zaštitio ovrhama, u naplatnom redu ispred države.

Odgovor na pitanje što činiti kada institucije ne rade svoj posao i kako postupati kada pravosuđe nije neovisno, nakon ovih primjera, izgledat će manje radikalan. Trebalo bi, dakle, raspustiti sve naše sudove, od najnižih do najviših i isto učiniti s organima gonjenja. Potom, onako kao se u zemlju uvozi deficitarna radna snaga (konobari, kuhari, mesari, ovi potonji čak iz Nepala), uvesti suce, istražitelje, policajce. Jedini uvjet bio bi da u Hrvatskoj nikog ne poznaju i da sude prema hrvatskim zakonima, onako kako su napisani.

Dođe tako, recimo, državni odvjetnik iz Norveške ili Novog Zelanda, pojma nema tko je ovdje ministar, tko bivši premijer, državni tajnik, saborski zastupnik, gradonačelnik ili župan, tko je pak, važna stranačka faca, tko je kome kum, rođak, zemljak, ništa ne zna o osobi za koju su istražitelji iz, recimo, Finske, prikupili nepobitne dokaze o korupciji.

Potom se ta osoba nađe u sudnici u kojoj, uz prevoditelja, sjedi sudac iz Kanade, koji također pojma nema je li optuženi ministar, bivši premijer, državni tajnik, saborski zastupnik, ili, pak, važna stranačka faca, tko mu je kum, rođak, zemljak.

Kada bi bilo tako, ona dva momka u Puli policajci iz Velike Britanije sigurno ne bi legitimirali jer u državi iz koje dolaze nitko ne kažnjava one koji misli kako je trenutna vlast lopovska. Ali siguran sam, brzo bi pronašli pisca tzv. grafita koji poziva na ubojstvo, nevažno radilo se o gradonačelniku, ministru ili bravaru u Đuri Đakoviću.

I zato, izjava ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, kako pravosuđe mora suditi u okviru Ustava, zakona i drugih propisa, koliko god bila točna, pati od nastavka koji bi glasio: pod uvjetom da suci u Hrvatskoj nikoga ne poznaju, da pojma nemaju je li optuženi ministar, bivši premijer, državni tajnik, saborski zastupnik, ili, pak, važna stranačka faca; tko je kome kum, rođak, zemljak.

Radikalno? Možda. Ali ondje gdje institucije ne rade svoj posao a sudstvo nije neovisno, čini se: jedino moguće.