PROŠLOG sam tjedna u Zagrebu bio na okruglom stolu Hrvatskog novinarskog društva, nazvanog ''Novinarstvo pred sudom'' čiji je povod alarmantna činjenica kako se u Hrvatskoj, u ovom trenutku, protiv novinara i nakladnika vode 1.163 sudske tužbe. Kada bi hrvatski sudovi radili i subotom i nedjeljom, plus praznicima i blagdanima, svakoga dana u sudnicama diljem Hrvatske, na optuženičkoj klupi našla bi se po tri medijska uposlenika: novinara, urednika pa i, pazite, molim vas - satiričara.

Nevjerojatna brojka od 1.163 tužbe protiv novinara i nakladnika, uistinu je fascinantna i nužno postavlja dva pitanja: je li u Hrvatskoj novinarstvo u tako katastrofalnom stanju i na tako niskim granama ili je društvo toliko osjetljivo na javnu riječ da traži dlaku u baš svakom jajetu?

Čitam neki dan na jednom portalu kako gradonačelnika Slavonskog Broda, Mirka Dusparu, novinar, koji ga je nazvao krmkom, poziva da na sudu ukrste sablje. Veli (novinar), ako se slavonskobrodski gradonačelnik na bilo koji način smatra povrijeđenim zbog toga što ga je nazvao krmkom, neka ''upotrijebi sve pravne radnje i dobije svoju zadovoljštinu''. Uz to, novinar najavljuje i ''iduće navode'' tog portala, te opet, podučavajući ga o pravnom lijeku, sugerira Duspari ''potezanje pravnih radnji''. A idući ''navodi'' uslijedili su za mjesec dana, kada je isti portal, pišući ponovno o Duspari, nadnaslov iz prvog teksta, formuliran kao pitanje ''Da li je Duspara krmak?'', promijenio u tvrdnju ''Krmak 2''. Sada, vjerojatno, u idućim navodima, slijedi ''Krmak 3'' i tako dalje.

Nisam Dusparin odvjetnik, nisam diplomirao pravo ni položio pravosudni ispit, a nisam baš sklon, priznat će mi to, nadam se, i najljući neprijatelji, braniti vlast, bilo koju i bilo čiju. Prema svakoj vlasti, od lokalne do one na vrhu, valja biti itekako podozriv. Promatrati ih kroz četvore naočale, moriti i neprestance držati na oku. Jer, kako to pjeva Đorđe Balašević ''čast je čast, a vlast je vlast'' i često, jedno s drugim ne ide zajedno.

Kao novinar, prirodno, uvijek ću stati na stranu kolega i medijskih sloboda, ali u slučaju autora koji poziva gradonačelnika Dusparu da ''upotrijebi sve pravne radnje i dobije svoju zadovoljštinu'' na sudu, zato jer ga je nazvao krmkom, nekoliko mi stvari ostaje nejasno.

Prvo, zašto novinar koji misli kako je gradonačelnik 'krmak' toliko želi da ga ovaj tuži? Zašto ga na to potiče? Zašto mu ne prepusti da sam odluči hoće li ili ne ''upotrijebiti sve pravne radnje'' da ''dobije svoju zadovoljštinu''? Zašto novinar toliko silno želi u ''Klub 1.163'', među one kojima se u Hrvatskoj trenutno sudi? Nisam do sada, nikada i nigdje, vidio da neki novinar naprosto vapi za tužbom, a još manje da moli onoga o kome piše, neka ga tuži sudu. Nije li to pomalo mazohistički?

Drugo, novinar zamjera Duspari na kočijaškom rječniku, jer je rabio izraze poput ''diletantizam, ucjenjivanje, nepismenost, konstrukcije i čiste laži, liječenje frustracija, jugoslovenski gubitnici, neznalice, zaplotnjaci'' a onda ga, u istom tekstu, naziva krmkom. Mogu li se u istu ravan staviti riječ diletantizam, nepismenost ili neznalica s riječju krmak? Je li prvo ili pak drugo, kočijaški rječnik?

Treće i najvažnije, novinar se – bar tako izgleda - dosjetio kako nazvati Dusparu krmkom, a da se sam ne služi kočijaškim rječnikom. Pozivajući se na ovaj portal, gdje se jednog gradskog vijećnika, doduše na ponešto drugačiji način, također stavilo u kontekst svinjca, novinar misli kako je našao savršen alibi. Može li to biti opravdanje i daje li nam netko pravo da zbog toga što na svijetu postoje ubojice, lopovi, nasilnici ili pljačkaši i sami budemo to isto? Može li se, dakle, kako to misli novinar koji Dusparu naziva krmkom, sada svakoga počastiti tim epitetom samo zato što je jednom netko nekog nazvao krmkom, pravdajući se da je to, kako piše u rječniku, sinonim za ''čovjeka ružnih postupaka, lošeg karaktera''.

Osobno, libim se u mojim tekstovima (a bilo ih je na tisuće) prekomjerno granatirati onoga o kome pišem. Posebno, pak, objaviti nešto neprovjereno. Novinar koji Duspari uz spomenuti epitet spominje i nadimak ''Mister 10 posto'' mrtav hladan veli kako je za takav njegov nadimak čuo. Ponavljam: čuo. A kad bi novinari pisali sve ono što čuju, načuju ili im se pričini, bez da istraže, provjere i dokažu, na sudu ih, u ovom trenutku, ne bi bilo 1.163, već, siguran sam, tisuću puta toliko.

No, vratimo se epitetu prišivenom Duspari. Zašto, dakle, mislim da Duspara nije krmak? Zato što su ga izabrali građani Slavonskog Broda koji, dakako, nisu krmci i koji, jer nisu krmci, ne bi birali krmka (i to ne jednom) za gradonačelnika. Jer, da nije tako, cijeli bi Slavonski Brod, oprostite na izrazu bio - svinjac. A to nikada, baš nikada ne bih napisao, bez obzira kakvu sve definiciju svinjca netko smislio.