MEĐUMUZEJSKA suradnja Muzeja Brodskog Posavlja i Gradskog muzeja Varaždin urodila je plodom te iznjedrila vrlo zanimljivu, edukativnu i zaista lijepu izložbu čije otvorenje je bilo jučer, u srijedu 26. listopada 2022. u izložbenoj dvorani Muzeja Brodskog Posavlja. Horizonti rimske Panonije, autorice Lovorke Štimac Dedić, kustosice Gradskog muzeja Varaždin, tako su u prepunom prostoru dočekali mnogobrojni gosti, od osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika predvođenih njihovim profesorima, do entuzijasta koji su zaista sa zanimanjem jedva dočekali ulazak u muzej. Pozdravni govor otvorenja najvećim dijelom je pripao ravnatelju Muzeja, ravnatelju Hrvoju Špiceru.

Izložba je zanimljiva jer nam pruža uvid u antičku baštinu varaždinskog kraja, ali dopunjenošću predmetima iz brodskog kraja, ona biva još bogatija jer posjetitelji mogu doživjeti koliko bogatstva nudi slavonskobrodski kraj kada u vidu imamo arheološko blago antike koje je moguće naći na različitim lokalitetima ovoga kraja. Cilj izložbe bio je i pokazati sličnosti i razlike arheoloških nalaza iz rimskog perioda sjeverne i istočne Hrvatske, kako je i istaknuto u najavi same izložbe.

U vrlo dobro osmišljenom i preciznom katalogu gdje se nalazi čitava varaždinska arheološka građa same izložbe stoji kako se naglasak stavlja, ne na brojnost izloženih predmeta već na vrijednost koju oni imaju. Od keramičkih materijala, opeka, nakita, novca, keramike (terra sigilata),... vrijednost je zaista više nego očita. Svjedok vremena su upravo ovi predmeti.

Jednom je jedna osoba rekla kako će arheološko nasljeđe današnjice biti sva silna plastika, besmisleni predmeti koje sada koristimo zato jer je masovna proizvodnja natjerala čovjeka da gomilajući predmete ili zamjenjujući ih novim ne vidi njihovu vrijednost niti ih doživljava kao predmete kojima je nekad potrebna rekonstrukcija. Suvremeni čovjek se viška rješava vrlo lako. Ali i ti predmeti su plod drugačije proizvodnje i drugačije namjere. Namjera nije da traju već da se zamjenjuju novim iste namjene čak i istog izgleda i istog materijala.

I zaista, gledajući ovu izložbu imamo štošta naučiti o upotrebnoj svrsi predmeta, o njihovoj (dugo)trajnosti o njihovoj ljepoti ili samom osjećaju za lijepo u periodu njihova nastanka.

Kada nam izložba ostavlja prostor za preispitivanje vrijednosti, kada nas želi naučiti o vrijednostima, u ovom slučaju, antičkih predmeta, učeći nas istovremeno o samom vremenu i pretendirajući tome da nastavljamo svoje vlastito istraživanje, možemo reći da je uspjela jer ima, ne samo svrhu samoj sebi i poznavateljima povijesti i arheologije, već se svrha postavke čini jasnijom i prosječnom posjetitelju izložbe.