KOLIKO puta smo proteklih dana čuli pitanja poput: Kako se može u Bosnu? Može li se u Bosnu s osobnom? Ne ulazeći u motive odlaska u Bosnu - je li zbog ljubavi prema toj državi, posjeta rodbini ili shoppinga - svima koji su tražili odgovore je pao kamen sa srca. Već nekoliko dana mogu i s osobnom u državu koja im je toliko nedostajala.

U Bosanskom Brodu već razmišljaju koju bi marketinšku strategiju mogli primijeniti kada je riječ o kupcima iz Slavonskog Broda i okolnih mjesta. Ali možda im i ne treba nikakva strategija nakon otvaranja granica. Zasigurno, ovih je dana promet u Bosanskom Brodu veći nego u Dubrovniku.

Vidjeli smo ovih dana kolonu vozila na mostu koji treba spajati dvije obale, dva grada i dvije države. A najveći broj automobila na tom mostu bili su sa slavonskobrodskim registaracijskim oznakama. 

Neki su poželjeli posjetiti svoju rodbinu i imanja, neki pojesti pravi bosanski ćevap, natočiti do čepa svog limenog ljubimca, kupiti duhan, opskrbiti se lijekovima za 'ne daj Bože', a najveći broj odlazaka u susjednu državu svakako je zbog shoppinga u tamošnjim trgovačkim centrima i na popularnoj pijaci.

Benzin, odjeća, deterdženti, lijekovi, mlijeko, slatkiši, cigarete, alkohol, ulje… samo su neki od artikala koje, zbog osjetno nižih cijena, građani Slavonskog Broda kupuju u Bosanskom Brodu. I to sve češće.

I udaljene BiH šoping destinacije su zbog jeftine robe postale predmet posjete hrvatskih građana.

Nerijetko su jeftinije i uslužne djelatnosti pa se često ova nabava kombinira s posjetom frizeru, stomatologu ili automehaničaru. Koliki se promet na ovaj način ostvari, o tome još nema pouzdanih podataka, ali je trend primjetan, posebno nakon otvaranja granica ukidanjem mjera suzbijanja pandemije koronavirusa. 

U Bosanskom Brodu već razmišljaju koju bi marketinšku strategiju mogli primijeniti kada je riječ o kupcima iz Slavonskog Broda i okolnih mjesta. Ali možda im i ne treba nikakva strategija nakon otvaranja granica.

Zasigurno, ovih je dana promet u Bosanskom Brodu veći nego u Dubrovniku.

Obaviti shopping, natočiti benzin, pojesti ćevape, popiti kavu koja košta četiri kune, zapaliti cigarete koje su u prosjeku jeftinije za oko šest kuna po kutiji. 

 - I da poskupe gorivo i cigarete u Bosni, nama će opet biti isplativije kupovati tu nego Slavonskom Brodu - govore nam kupci iz Slavonskog Broda koje smo zatekli na jednoj benzinskoj pumpi u Bosanskom Brodu. Ne boje se da je gorivo lošije kvalitete s druge strane granice. 

- Ma to su Vam samo priče da ovdje gorivo nije kvalitetno - uglas rezimiraju.

Nakon skoro tri mjeseca zabrane prelaska granice, svi oni kojima je Bosanski Brod omiljena šoping destinacija došli su na svoje.

Ako nižim cijenama dodamo i mogućnost povrata poreza, po jedinstvenoj stopi od sedamnaest posto, sigurno je da postoji računica. 

Mnogima je to dovoljan razlog da se barem dva puta mjesečno „potegne" preko granice u susjedstvo po gorivo, cigarete, ili pak rezani duhan.

- Znam da su cigarete štetne, ali ne mogu prestati pušiti, to mi je jedino zadovoljstvo koje imam. Nemam novca za „hrvatsku" kutiju cigareta. Prije sam kupovala cigarete preko granice, a sada isključivo kupujem duhan pa pravim sama, kazala nam je umirovljenica koja jedva spaja kraj s krajem sa svojom mirovinom. Ipak, za kilogram duhana izdvojila je dvadeset konvertibilnih maraka i to joj je dosta za čitav mjesec uživanja u nikotinu. A isti takav duhan u vremenu koronakrize u Slavonskom Brodu plaćala je četiri puta skuplje. Naravno bez fiskalnog računa. 

Iskusni prekogranični „šopingaši" kažu nam da prodavači u trgovinama u Bosanskom Brodu primaju i kune, ali tečaj i nije baš tako povoljan. Obračunavaju 1:4, za jednu marku četiri kune pa je isplativije „peglati" kartice, budući da se po službenom tečaju marka obračunava za 3,86 kuna, a ako se koristi kreditnim karticama, račun na naplatu dolazi tek idućeg mjeseca. 

- Evo ja sam kupio tenisice koje su koštale 200 KM i na njih ću dobiti povrat poreza od 24 marke. To vam je gotovo sto kuna - pojašnjavaju nam blagodati kupovine preko granice. I uvjeravaju nas da je ista kvaliteta kao i Hrvatskoj. 

Pričaju nam da su kupili i dva kilograma teletine, a zna se da se meso ne smije preko granice, i svatko tko ga nosi riskira kaznenu prijavu i novčanu kaznu.

- Pa Vi ste hrabri - kažemo im potiho. - Tko ne riskira i ne profitira - spremno nam dobacuju u šali, pojašnjavajući da je meso u Bosni kvalitetnije i jeftinije, i da su čekali pravu teletinu tri mjeseca.

U svemu postoji računica, ali je i kvaliteta upitna. No za siromašnog hrvatskog čovjeka ipak je na prvom mjestu računica, pa tek onda kvaliteta.