DOK je MPT uz raju pjevao u Slavonskom Brodu ono što ne smije nigdje u Europi, naš predsjednik je žalovao pohodeći nesuđenu državu Herceg Bosnu. Za to vrijeme, negdje u tišini u Slavonskom Brodu, brusili su se posljednji detalji budućeg Gradskog vijeća Slavonskog Broda, a na sreću i zadovoljstvo detalji su dogovoreni i od jučer imamo Gradsko vijeće. Gradski vijećnici pokazali su svoju političku zrelost, a možda prije svega mudrost i lukavstvo. Devet Dusparnih mušketira, s jednim Škorinim igračem i jednim 'odbjeglicom' iz druge najveće političke strane u Hrvata. Njih jedanaest u naredne četiri godine imaju zadatak učiniti Slavonski Brod ljepšim mjestom za život.

Nakon prvih rezultata za Gradsko vijeće Slavonskog Broda, znalo se da niti jedna politička opcija neće moći sama formirati većinu. I dok je javnost priželjkivala zajedništvo dvije političke opcije koje ukupno imaju sedamnaest vijećnika, to se ipak nije dogodilo. Zašto? Ne znamo. Ali znamo jedno - da je sve ostalo isto kao i prije. Sve je isto i opet s njim. Za predsjednika Gradskog vijeća izabran je politički 'otpadak' iz druge najveće političke stranke u Hrvata, drug Stribor Valenta, veliki štovatelj lika i djela Josipa Broza, a po potrebi i veliki fan najveće političke stranke u Hrvata. Uz sve svoje hobije, iznašao je mudrosti i snage kako bi postao i fan Mirka Duspare. 

Prije otprilike mjesec dana, dogodilo se i to da je, nakon prenemaganja, taktiziranja, pehlivarenja, računa i računica, drug Valenta napustio političku obitelj koja je za njega puno učinila. I da je iz nje protjeran, zasigurno bi to bilo po zasluzi. Ostavio je tako par stotina svojih glasača na cjedilu, ali jedno nije zaboravio – ponio je sa sobom mandat kojeg su mu dali građani samo zato što je bio nositelj liste druge najveće stranke u Lijepoj Našoj, a ne zato što je drug Valenta, ili što voli crvene tenisice, ili što gazi Jaguarom po standardima socijaldemokracije. Nije on jedini, puno je političko nebo preletača, pismonoša i golubara.

U našem društvu otpadnici od političkih stranaka koji se iznova organiziraju, ili samostalno djeluju, doživljava se kao bjegunce iz obitelji. Bili ili ne bili glasači tih stranaka, često ih doživljavaju kao vlastitu rodbinu, a izlazak iz njih kao okretanje leđa toj rodbini. Uglavnom, nema niti jedne od mnoštva otpadničkih stranaka koje su uspjele, a niti pojedinaca, ako izuzmemo Mirka Dusparu koji i sam nije više u svojoj političkoj obitelji - HSP-u. Iako njegova politička obitelj nije imala ni oca ni majku, pa je trbuhom za kruhom morao otići.

Hrvatski pjesnik i odvjetnik Ilija Jakovljević pjeva: „Prokleta bila želja za vlašću koja nas hrani bolom, prokleta težnja za tuđim dobrom, za tuđom gorom i tuđim dolom."

Najbitnije je od svega da je drug Valenta odlučio još malo producirati na političkoj sceni, pa makar i komunalnoj. Dati svima do znanja da postoji, da je ovdje, da još uvijek stišće i da mu je još uvijek jako stalo. Do koga ili čega? A možda bude uspješan kao i Mirko Duspara kada je onomad napustio HSP.

Nije drug Valenta ništa novo učinio. Kamo god se politički kibicer okrene, iskaču nove stranke ili novi nezavisni, s nama dobro znanim starim licima. Kod nas je pravilo da se stranke ili nezavisni otpadnici množe kao amebe – jednostavnom diobom.

Budući da je u našim strankama, naročito onim najvećim, pojam unutarstranačke frakcije gotovo nepoznat i skandalozan, frakcionašima ne preostaje ništa drugo nego napustiti svoju političku obitelj ili isprovocirati svoje izbacivanje pa sa stigmom žrtve osnovati vlastitu stranku ili biti nezavisan, uz obavezno nošenje mandata kud god da išao.

Pitanje koje se samo po sebi nameće glasi - Treba li Duspari politički otpadak?

Politika u našoj državi, a i našem gradu, prosta je matematika koja se svodi na zbrajanje i oduzimanje, odnosno, dijeljenje i množenje. Na koncu, uglavnom, dobijemo prepakirani sadržaj s novom rokom trajanja. Ovaj put još četiri godine.