SINOĆ je u 'Velikoj crkvi' - Franjevačkom samostanu Slavonski Brod - vlč. dr. sc. Ivan Benaković održao svetu misu s propovijedi i biblijsku katehezu u okviru korizmene biblijske duhovne obnove: „Isus i Đavao. Kušnje hrvatske pustinje“. Unatoč želji za praćenjem ovoga događaja, ali i nemogućnosti dolaska, sjetila sam se kako vlč. Benaković nesebično dijeli svoje misli sa svima koji žele čuti Božju riječ i njegova tumačenja putem YouTube kanala Kršćanstvo koje ima smisla.
Već ranije, pratitelji PlusPortala mogli su pročitati intervju s istim svećenikom, te su tako mogli stvoriti dojam o njemu koji uistinu živi svoj poziv.
Osnovna postavka povjerenja jest istinitost temeljena na iskustvu, ali i znanje. Vlč. Benakoviću ne nedostaje znanja i istinitosti kojom je vođen. Zato mnogi vjernici lako mogu prionuti u smisao njegovih tumačenja, no, postavlja se pitanje: što je s ljudima koji se smatraju nevjernicima, kako njima prići, što im je potrebno kazati kako bi dobili priliku za sudjelovanje u dijalogu, o čemu trebamo voditi računa ako se upuštamo u rasprave, ali u krajnjem slučaju kako se ponašati kao čovjek kome vjera neće biti prepreka, problem, stigma nego baš suprotno – poslanje, smisao, uvjerenje, potreba kojom će biti vođen k ljubavi i u ljubavi prema Bogu, ali i prema čovjeku, čak i onda kad je u uvjerenjima potpuno drugačiji od njega.
Odgovor na to pitanje dobila sam upravo na spomenutom YouTube kanalu i to u videu vrlo znakovitoga naziva: „Izmolio krunicu, a nije skuhao ručak svojoj djeci... ljubiti Boga, ali ne i čovjeka?“.
Korizmeno vrijeme u kojemu se nalazimo, pogodno je za različite poruke o odricanju, ali i za različite oblike odricanja na koja se odlučuju vjernici iz osobnih razloga. Autorefleksija kršćanina nikad ne treba sezati do dna prizemnih poriva i potreba; iako nismo savršeni, nesavršenost ne bi trebala biti izgovor postupcima učinjenim izvan vodstva srca i ljubavi. Iz tih razloga, papa Franjo je unatoč navikama korizmenog posta, ljudima predložio i duhovni post koji će ih voditi putem boljitka – postajanju boljim čovjekom.
Dotičući rane čovjeka crkva/Crkva će koračati s tim čovjekom - i to zbog ljubavi prema njemu/čovjeku. Periferija je mjesto gdje Crkva treba ići prema primjeru Krista koji ruši društvene kaste i klasifikacije.
U 11 točaka posta, papa predlaže post od uvredljivih riječi, od nezadovoljstva, ljutnje, pesimizma, briga, prigovaranja, pritiska, tuge i gorčine, sebičnosti, nedostatka oprosta, prekomjerne priče. Zašto? Jer papa posvećuje pažnju brizi čovjeka i očuvanju njegova života. Shvaćamo li njegove poruke kao poruke nade i mira, nećemo pogriješiti, ali ako ih pokušamo uključiti u vlastito djelovanje, vidjet ćemo kako su unatoč njihovoj jednostavnosti teško izvedive baš zbog naše pretencioznosti i sebičnosti, sebeljublja koje stavljamo u prvi plan, veličine kojom se poigravamo u odnosima moći,...
Skloni smo čak i iz konteksta Evanđelja, Sv. Pisma, vaditi dijelove i bez razumijevanja implementirati ih s visoka proklamirajući našu vjeru ili uvjerenje kako smo samo mi u pravu, a gdje onda ne bismo tražili nedostatke ili nadopunjavali ovako jednostavnu poruku duhovnog posta pape Franje. I dok sam razmišljala o toj poruci, a zbog spomenutog odsustva s biblijske duhovne obnove, nisam mogla povezati misli vlč. Benakovića s njom, sjetila sam se kako ovaj video najbolje objašnjava smisao ne samo iste poruke, ne samo korizme, nego bit kršćanstva, bit vjerništva, bit pouzdanja u Boga, ali i bit prijateljstva s ljudima koji su drugačiji od nas. Velečasni u videu vrlo precizno, znalački, smisleno ali i razumljivo svim otvorenima za dijalog i razmišljanje, objašnjava dio Markova evanđelja 12, 28-34:
„Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: „Koja je zapovijed prva od svih?“. Isus odgovori: „Prva je: Slušaj Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Druga je: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.” Na to će mu pismoznanac: „Dobro učitelju! Po istini si kazao: On je jedini nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz sveg srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i sve žrtve. Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: „Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga.”

Dakle, u ovome smislu, važno je povezati: srce, dušu, um i snagu a vlč. Benaković ubrzo zaključuje: „vjera ide s razumom” pa potom: „vjera nije pucanj u prazno”. Stoga, razumijevati Isusa, stvaranje svijeta, misterij zla... ne možemo ostanemo li samo na razini emocionalne percepcije... jer taj put je put subjektivizma te je na vjetrometini kritike jer je tada riječ isključivo o subjektivizmu, a ne o objektivnom nauku Crkve. Što znači, vlč. Benaković poziva na zanimanje za vjeru, na angažman vjernika. Rekavši kako Isus nije bio hodajući guru i kako je sam odrastao u Zakonu, odaje priznanje znanju! Ljudi štošta propovijedaju, a znamo li što i kako? Ne možemo, ili je bolje reći, ne smijemo biti vođeni proizvoljnim tezama baš zato jer su vrlo subjektivne i nemaju veliko utemeljenje u realnosti.
Vlč. Benaković stoga poziva na mudrost i oprez, na razlučivanje koje izuzima tumačenje bez konteksta, svrsishodno bez nauka Crkve. Kaže: „ne mogu uvijek ja biti u pravu” - a to je direktan poziv na mir, poziv na pomirenje predodžbe Boga i predodžbe čovjeka, jer Bog je postao čovjekom! Pozvani smo pokazati se istinski Božjim čovjekom koji prihvaća, može prigrliti grešnog čovjeka. Tek onda pokazujemo prožetost Evanđeljem i Sv. Pismom. Najbitnija stavka jest sadržana u sljedećim riječima: „Nitko nema za pravo činiti nešto loše čovjeku.” Instrumentalizacija vjere i Boga u svoju korist nije poželjna jer ruši sliku dostojanstva svakog čovjeka, sadržine čovjeka koju svi posjedujemo, a na što upozorava papa Franjo ističući sveopće bratstvo. Kršćanstvo je pozvano ući u dijalog s drugim stvarnostima, a Evanđelje mora tako prožeti kulturu i tim načinom Crkva će ući u svijet. Dotičući rane čovjeka crkva/Crkva će koračati s tim čovjekom - i to zbog ljubavi prema njemu/čovjeku. Periferija je mjesto gdje Crkva treba ići prema primjeru Krista koji ruši društvene kaste i klasifikacije.
Sjajan primjer pred kraj videa uočljiv je u riječima koje uključuju maštu vjernika: zamislite svećenika u župi koji održava misu samo za one koji mu se sviđaju?
Odlična je to poveznica s razumijevanjem otvorenosti, s dostojanstvom svakoga tko prilazi Kristu, a isto tako zato ta ljubav o kome vlč. Benaković govori, objašnjavajući tekst Evanđelja, povezuje odnos prema Bogu i čovjeku. Njih spaja trijada: ljubav, razum, snaga. Ako želimo djelovati kršćanski pokazujući zrelost i odgovornost u vlastitoj preobrazbi to mora biti vidljivo na konkretnim primjerima.
Iako nisam teolog, smatram kako čak i ovim pristupom mogu djelovati na ljude željne znanja, ali i otvorene pristupima s kojima se ne moraju slagati u dogmatskom smislu, ali zato mogu biti vođeni ljubavlju koja briše granice kojima smo opterećeni. Univerzalnost prihvaćanja različitosti je u tome: otvorenosti i ljubavi, a razum se zaista uklapa u tu priču. Ako mi ne vjerujete - poslušajte vlč. Ivana Benakovića!
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Samo_istina28.03.2025. u 11:34
Svaka cast pojedinim Svecenicima i fratrima na trudu da covjeku rastumaci Bozju rijec, ali velika vecina svecenika tako lupeta gluposti na misama dok drze propovjed da to nema veze sa Evanđeljem i onda se pitaju kako nema vjernika u crkvi.... Prikaži sve Informacija koju sam dobio o broju sjemeništaraca koji idu za svecenika je takva da ce za koju godinu poceti zatvarati zupne urede i spajati župe.
-