Zvuči nevjerojatno, ali je istinito: premijer Plenković i predsjednik Milanović napokon su se o nečemu uspjeli dogovoriti: izabran je, doduše na rok od samo mjesec dana, kao privremeno rješenje, šef Vojne sigurnosno-obavještajne službe. Međutim, dogovor da VSOA-u vodi brigadir Ante Kujundžić, nisu postigla dvojica najmoćnijih ljudi u državi. Umjesto njih taj dogovor, pa makar i privremen, postigli su njihovi pregovarači, osobe koje su izabrali, kako njih dvojica ne bi morali sjesti za isti stol. S obzirom da je „rok trajanja“ privremenog šefa VSOA-e samo mjesec dana, te da je na stolu za kojeg nikako ne uspijevaju sjesti predsjednik i premijer sijaset otvorenih pitanja, čini se da bi rješenje bilo u institucionalizaciji njihovih pregovarača/posrednika. Bilo bi dobro osnovati trajno tijelo, Nacionalnu agenciju za posredovanje između predsjednika i premijera, skraćeno NAPIP, pa da oni u svakom spornom slučaju napipaju ono što premijer i predsjednik ne uspiju dogovoriti.

Naših 151 zastupnika u Hrvatskom saboru prolog su petka otišli na zasluženi ali kratki odmor. Njihov odmor traje tek dva mjeseca a s obzirom koliko su se naradili, teško je vjerovati da će u tih 60-ak dana, koji prođu kao tren, uspjeti bar malo obnoviti snagu i napuniti baterije. Jest da zemlju potresa plinska afera, jest da su sudovi zbog dugotrajnog štrajka pravosudnih službenika i namještenika potpuno blokirani, ali to nije razloga da se saborskim zastupnicima uskrati odmor. Lješkarenje na jadranskim plažama mogao bi im doduše pokvariti predsjednik Republike, posluša li vapaje oporbe koja zbog plina i pravosuđa traži izvanrednu sjenicu Sabora. No i ako Milanović to učini, saborski zastupnici ne moraju doći na sjednicu, jer ih na to baš ništa ne obvezuje. I mada to nisu dužni, lako mogu naći opravdanje i poslati nalaz liječnika o šoku kojeg su pretrpjeli. A doživjeli su ga u jadranskim restoranima kada su im ondje donijeli račun, jer su cijene, u odnosu na one u saborskom restoranu, i do 20 puta veće.

Prošloga tjedna službeno je objavljeno kako je neslavno propala zamisao Vlade premijera Plenkovića o spajanju jedinica lokalne uprave. Cilj te ideje, kako se njome hvalio premijer kada se o tome počelo govoriti, bio je smanjenje broja općina, tako da se međusobno spoje ili da se neka od njih pripoji susjednom gradu. Od 555 jedinica lokalne uprave baš ni jedna jednina nije pokazala zanimanje za projekt brižnog premijera Plenkovića koji je smatrao kako se na taj način može puno uštedjeti. Mala Hrvatska, s četiri milijuna stanovnika tako će i dalje imati 555 lokalnih šerifa jer se ni jedan ne želi odreći svoje moćne značke. A premijerova ideja od samog početka bila je osuđena na propast, jer tko će lud ukinuti vlastite privilegije i moć, kakvima lokalni šerifi raspolažu. Najsmješnije u cijeloj priči je to što je među tih 555 šerifa najviše onih koji pored značke imaju i iskaznicu HDZ-a. Pa kad ni oni nisu poslušali svog še(ri)fa, jasno je koliko je sati. Ali da sve baš ne propadne do kraja, stvar bi se mogla spasiti zakonom: jedinice lokalne uprave u kojima na vlasti nije HDZ, moraju se, silom zakona, pripojiti onima u kojima vlada HDZ.

Šuška se kako bi parlamentarni izbori koji se trebaju održati krajem proljeća sljedeće godine mogli biti već u jesen. Kada će biti, naravno, ovisi o vladajućima jer samo oni mogu donijeti odluku hoće li to biti prije zakonskog roka. Rezultati vladajućima, bar što se ankete javnog mnijenja tiče, ne idu na ruku. Kada se zbroje postoci koje bi na izborima, kako kažu ankete, mogli dobiti SDP i stranka Možemo!, zajedno bi imali više od HDZ-a. No, na svu sreću pa su u SDP-u i Možemo! bili dovoljno pametni da ne idu u predizbornu koaliciju jer bi tako možda mogli pobijediti HDZ-a i izgubiti super poziciju koju oporba ima: dobro ti je, ne fali ti ništa, skoro kao ni vladajućima, ali zato ne moraš ništa raditi i nizašto ne odgovaraš. Pa tko bi se lud zbog nekih sitnih prednosti koje u odnosu na oporbu ima vlast, mijenjao za njihov položaj.

Prve neradne nedjelje, otkako je od početka srpnja stupio na snagu zakon po kojem u trgovinama samo 16 nedjelja u godini mogu biti radne, promet na malo pao je za gotovo 22 posto. No, čini se da to nikoga nije osobito uznemirilo. Alarmne lampice nije aktivirao ni podatak da je te prve neradne nedjelje izdano gotovo pola milijuna računa manje nego u radnim nedjeljama te da je promet bio manji za čak 8,37 milijuna eura. Probajte to pomnožiti sa 36 koliko će neradnih nedjelja biti u sljedećoj 2024., godini, pa će vam, bar približno biti jasno koliko će se novca, zbog manjeg PDV-a, uliti u državnu blagajnu. Šteta je što nisu objavljeni podaci iz crkvenih blagajni da se vidi jesu li ondje, zbog neradne nedjelje, u škrabicama za lemozinu, pronašli više eura. Taj podatak nekada nećemo saznati jer crkve, za svoje usluge, nisu obvezne izdavati fiskalizirane račune.

Ako vam je neizdrživo vruće svratite u prvi restoran na Jadranu. Čak i ako nemaju klima uređaje, tamo ćete se pristojno ohladiti kad vam donesu račun.