ŽIVOT je sastavljen od lijepih, ali i onih manje lijepih događaja. Dođu dani kada smo sretni i veseli. Ali isto tako dođu dani kada smo tužni i uplakani. Sve je to život.

Ali dođe nekada i dan kada svaka riječ ostane u grlu. Dan kada bismo voljeli samo šutjeti. Ta naša šutnja i tišina više bi kazivala od teško izgovorenih riječi. 

Koliko god bilo teško, koliko god riječi ostajale u grlu, imam osobnu obavezu i dug kazati nekoliko riječi o, prije svega, mojem velikom prijatelju, pokojnom Jerku Zovku.

Nikada nisam više vremena proveo gledajući u prazni monitor laptopa ispred sebe. Nikada nisam toliko puta nešto napisao pa obrisao. Osjećam se nedoraslim pisati nešto o takvoj ljudskoj i novinarskoj veličini, o prvom peru slavonskobrodskog novinarstva. 

Danas plaču svi oni koji su se s tobom smijali i radovali. Danas nemamo snage kazati bilo što. Danas su suzne oči najjači govor, govor koji se čuje daleko. 

Nitko nije ljude okupljao bolje no Jerko

Najpouzdaniji oslonac i poticaj za uspjeh na životnom putu osobe od rođenja do smrti je učenje i čitanje. Učio je i čitao od mladosti. Učeći i čitajući otišao je i s ovoga svijeta. 
Kažu da o čovjeku najbolje kazuju njegova djela. Dovoljno je da mi ništa ne kažemo. Sva njegova djela koja je ostavio u amanet svojoj obitelji, prijateljima, suradnicima i svima nama, govorit će dosta dugo. Jer smrt ne nastaje odlaskom s ovoga svijeta. Smrt nastaje kada ljudi prestanu pričati o nekome, a prestat će onda kada osoba ne ostavi ništa iza sebe. 

Nije li najbolji čovjek koji koristi drugim ljudima? U svojih šesnaest godina koliko sam poznavao Jerka, svjedočim da je, kada god je imao priliku, pomagao drugim ljudima. Oni koji su ga poznavali imali su potpuno povjerenje u njega. A oni koji su ga tek upoznali nisu mogli ravnodušnima ostati. S prvim susretom i razgovorom bi ga zavoljeli. Koliko god pokušavali s njim samo poslovno surađivati - niste uspjeli. Iz svake poslovne suradnje rađala su se prijateljstva. U tim prijateljstvima imali ste osjećaj kao da ste jedna obitelj. To je znao samo Jerko.

Slavonskobrodski korzo - mjesto naših susreta

Često je isticao temeljne ljudske vrijednosti. Obitelj, domovina, pravda. U potpunosti uz sve životne nedaće koje je imao, ispunio je i roditeljsku misiju. Odgojio je zajedno sa suprugom Katom četvoro djece kojima je pokazao pravi put. A oni danas čvrsto kroče pravim putem. Ima li veće vrijednosti od toga? Volio je svoju domovinu, za nju bio spreman i život dati, ali za domovinu u kojoj ima mjesta za sve, a ne samo za povlaštene. Najviše ga je boljela nepravda u društvu, a to je i sam osjetio na svojoj koži. I u bitkama koje su neki smatrali izgubljenim, Jerko je uvijek ostajao pobjednik. 

Za ljude koji su bili beskorisni na ovome svijetu, koji ništa ne ostavljaju iza sebe, smrt je samo jedan strašan i tragičan događaj. Smrt je za takve samo pozdrav sa svim slastima ovoga svijeta, putovanje praznih dlanova u nepoznatom smjeru. Za ljude koji su ostavili duboki trag koračajući životnim stazama, smrt je samo novo buđenje i novi početak jednog ljepšeg života. Života bez nepravde, boli, brige. 

Zato, dragi prijatelju Jerko, ovo nije kraj.