NEKA se ljepši spol ne naljuti i neka ne pomisli da je prozvan, ali o osnovnoj osobnoj higijeni neki bi morali pohađati obavezno osnovno obrazovanje. Eto prijedlog za Pučko učilište. U rutinskoj provjeri čistoće wc-a zatekla sam čistačice kako po tko zna koji put iz tog javnog wc-a na kupalištu izvlače prljave gaće koje su taj dan zaštopale i stavile izvan upotrebe već drugu kabinu u naravno (nemojte se čuditi) ženskom wc-u... Pobogu ako smo prozvani ljepšim spolom, zašto se onda tako ne ponašamo?!

Pobogu ako smo prozvani ljepšim spolom, zašto se onda tako ne ponašamo?!

Taj dan zatekla sam barem desetak krvavih otvorenih i pobacanih uložaka u svlačionicama, u odvodima, izmeta na pločicama i slično. I koliko god je gadno to za čitat, toliko je još gadnije sve to vidjeti, a kamoli čistiti. Ja se tim čistaćicama zaista divim, koje sa smješkom obavljaju svoj posao i pritom mene ohrabruju, kao, pa dobro je, zna to biti i gore... Iskreno prema svim čitateljima, voljela bi da to sve bude ipak malo bolje. Bez obzira na moguće komentare, odlučila sam napisati ono najružnije što se događa na takvim javnim mjestima. Možda, ako ti isti ljudi nemaju odgoj, možda ipak, nekog od njih preobrati na čistoću. Koja je zaista pola zdravlja.

Za vrijeme radnog vremena plaže zabranjeno je hopa - cupa

Dođem tako jedan dan ujutro kad one dvoje golubčića sjede u vodi, pored njih djeca, a on frajer nema gaće na sebi, a ona se zarumenjelih obraza blesavo smješka. I što da im čovjek učini... Ne smeta meni tako nešto, bila bi blesava da mi smeta, ali zašto ujutro, pred klincima, svojim i tuđim, ruljom koja dolazi i 18 vrsta sladoleda koji se nudi. Mislim da tu ipak treba prevladati zdravi razum. Ili bi trebali staviti znak na Poloj - za vrijeme radnog vremena plaže zabranjeno hopa - cupa (pa nek si ljudi tumače što to znači).

Trebali bi se trošiti na nekim humanijim aktivnostima poput rekreativnog boksa i taj bijes sačuvati za lupanje po vreći.

A što su sve ljudi sposobni ukrasti, od kvaka na vratima do šarafa, kako bi se reklo. Da ne govorim kako bez obzira na znakove šeću sa svim mogućim prometalima svugdje gdje je zabranjeno, ogromnim psima i ogromnim dečkima koji ih brane od djelatnika koji samo rade svoj posao. Pa često čujem kako su ti isti djelatnici prozvani zato što mole ljude da poštuju red i čistoću, kako bi nam svima bilo ugodnije.

Kao da ja sad dođem u trgovinu i opalim dreku na prodavačicu sira - za koji vrag ona nema baš onu gaudu koju ja svaki put kupujem i ona to dobro zna... Kao da prodavačica ima išta s tim sirom koji sad pa sad dođe na sniženje, i kao da ona taj sir pravi pa se ja imam pravo derat na nju. Svašta si ljudi dopuste. Zaista mislim da bi se trebali trošiti na nekim humanijim aktivnostima poput rekreativnog boksa i taj bijes sačuvati za lupanje po vreći.

Pljuska po guzi - pljuska po nosu

I šećer na kraju, iako je toga bilo još, nakon smjene odem trčati stazom od Poloja, zalete se neki klinci odozada i pljesnu me po stražnjici. Presmiješno i prežalosno. Nisam bila ni najmanje provokativno obučena. Iako se s tim uopće ne trebam opravdavati i da jesam. Ja ne znam jel odostraga izgledam mlađe pa su si oni to u svojim glavama nekako dozvoliti, niti je to neka velika stvar, ali svakako su mislili da će bolje proći. Ne sjećam se kad sam u životu tako brzo trčala i to da bi nekog sustigla. Pa je taj mali isto dobio pljusku, samo naravno ne po stražnjici. I to vrlo vjerojatno nesrazmjerno malu naspram moje. Ne sjećam se kad sam nekog pljusnula. Mislim da i nisam nikad. Uvijek izbjegavam sukobe, svađe, prepirke, rasprave a kamoli fizičke obračune. E ovo stvarno više nisam mogla tolerirati.

Naravno da na Poloju ima puno divnih događaja, ali ja sam takva da ih nekako podrazumijevam, pogotovo po pitanju higijene i osnovnog bontona.

Svako drugo trčanje i dobijem po stražnjici. Koji je vrag tim neiživljenim klincima. Treba im neki dobar kružni trening opaliti pa ne bi stigli mislit na takve bedastoće bez obzira na pubertet. Na neki način su mi bili smiješni, a na neki način sam sve to gledala i s druge strane - da je to zapravo jedna vrsta omalovažavanja. Zamislite sad da neki tip trči i da se curice zalete i pljesnu ga po stražnjici. To bi se dogodilo nikad. Sutra ću isto na trčanje ali se nadam da su me neki već zapamtili pa da znaju kako i ja častim natrag pljuskama. Još samo da nađem neku megafonsku trubu svaki put kad neka seljačina proleti u autu i zasjedne na svoju - da mu odgovorim, to bi bilo super.

Eto. Pa bi mi svi mogli malo razmisliti što kao žene, muškarci ili parovi radimo ili ne radimo te kako da ovaj svijet učinimo boljim za život. Možda to nije bacanje uložaka u wc ili pljuskanje krive stražnjice, ali sigurno postoji nešto na što nitko od nas nije ponosan, a nije ni u pubertetu da na to od hormona (možda) ne može utjecati. Naravno da tu ima puno divnih događaja, ali ja sam takva da ih nekako u svojoj glavi podrazumijevam, pogotovo po pitanju higijene i osnovnog bontona. Pa do slijedećeg pisanja, ostavljam vas s Jacksonom uz totalno naivni pjesmuljak.