SHVATITE ovo kao jednodnevni test. Možda bi ga trebalo provoditi češće i možda bi trebao biti dio svakodnevice, a ne samo želja da izazove nečiju reakciju... Već neko vrijeme razmišljam o osmijehu kao dobrom alatu da se svi osjećamo bolje. Ukoliko je imalo iskren, on će sigurno izazvati neočekivano dobre reakcije. Vračajući se iz kupovine u jednoj od trgovina koje uvijek imaju krcate blagajne, to mi je palo na pamet.

Dok sam stajala u najdužem redu, ljudi su mi gestama pokazivali da se mogu ubaciti u njihov, ali bez uspjeha. Nije da nisam htjela kupnju završiti ranije, nego blagajnica kod koje sam bila u redu nije skidala osmijeh s lica i to je za mene bio red u kojem ću i dalje čekati, zauvijek ako treba. Nazovite to naivnim, ali ima nešto u tome kad vam ljudi udjele osmijeh i ne dočekuju vas namrgođeni i razjareni kao da ste im pokvarili dan svojim dolaskom.

Mislim da nije loše češće biti nasmiješen i ljubazan, pa da vidimo kud će nas to odvesti.

I ovo s blagajnicom je samo jedan primjer, a sigurno ima i drugih situacija u kojima bi htjeli da se ljudi osmijehnu i budu ljubazniji. Od bolnice do knjižnice, gdje, znam, rade ljudi, a ne nasmiješeni roboti - ali opet, vrijedi pokušati. Ne treba pretpostavljam ići okolo i raditi cerekajući se svakome tko naiđe, ali ponekad ljudima ukazati da smo obzirni i da možemo biti nasmiješeni, zaista nije loše. Možda onda susjed s kojim smo već dugo vremena u lošim odnosima vidi u nama osobu koja, bez obzira na razmirice, zna biti pomirena s činjenicom da svi griješimo i da znamo oprostiti i staviti iza nas loše događaje. Jer ići okolo sa zamjerkom svima i pokazivati svoje loše raspoloženje, nikome ne može značiti dobro. A sigurno izaziva i puno dublja negativna (da ne kažem bolesna) stanja u našim organizmima, od onih koja su očita na prvi pogled.

I zaista, ujutro sam srela tog istog susjeda koji me iz nekog razloga praktički jedva pozdravlja i s osmijehom ga pozdravila. Zastao je na trenutak i u čudu me pogledao. U čudu, ali na jedan pozitivan način. I nije samo osmijeh u pitanju, u pitanju je jedna osnovna ljubaznost, ne ona ljubaznost reda radi. Ako me razumijete. Zaista je dobar osjećaj kad sve glatko ide, od odnosa u obitelji do razgovora preko telefona s nekim službenikom. A to je sve kad imamo malo obzira prema drugima i ne stavljamo svoje emocije i stanje na prvo mjesto. Ukoliko netko reagira bezobrazno, da mi budemo ti koji će biti smireni. Poznato? Ako nije, trebalo bi biti. Taj jedan dan, bez obzira na svoje stanje, osjećaje i brige koje me ionako svakodnevno brinu, pokušala sam staviti taj obzir na prvo mjesto. Neki su ljudi reagirali isto, neki su nastavili biti namrgođeni, neki su ostali zatečeni - kao da im je taj obzir sasvim stran pojam. Ali bez obzira na reakcije ljudi, moji osjećaji i moje stanje je bilo bolje - bez zamjerki, bez loših negativnih stavova...

Ako ništa drugo, ne volim se u trgovini osjećati kao da sam kriva što kupujem i što sam baš u tom redu, kod liječnika kao da sam kriva što sam bolesna i čekam, i tako dalje. Mislim da nije loše češće biti nasmiješen i ljubazan, pa da vidimo kud će nas to odvesti. Za vječite pesimiste ovo i nije tako dobar stav jer će u njemu naći puno razloga za gunđanje. Ali to je samo zbog toga što su stavili svoje stanje na prvo mjesto. Možda možemo to promijeniti.

Sjećam se još dok sam provela neko vrijeme na Tajlandu kako su tu zemlju s razlogom nazvali zemlja tisuću osmijeha. Nema osobe koja tamo nije bila ljubazna, od ekipe avionske kompanije do zadnjeg odredišta. I trebalo mi je neko vrijeme, jer dolazim iz drugog svijeta, da se naviknem na tako sretne ljude. Ljude koji odražavaju sreću i šire pozitivnost. I nisu to ljudi bez problema, to su ljudi u čijem svijetu se na dnevnoj bazi praktički umire od gladi. Nije mi dugo trebalo da se naviknem na dobrotu. Vjerujem da je tako većini.

U svijetu postoje i treninzi koji upućuju na taj obrnuti ciklus osjećaja - od onoga kad ljudi kažu kako to ne mogu i kako im to ne pomaže - da okrenu stvari u drugu perspektivu. Takozvani reverse cycle training. S kojim ću, nadam se, uskoro početi i u Slavonskom Brodu. Bez obzira na život, osmijeh je stvar odluke, a što ste vi danas odlučili, na vama je.